Premda je sloboda osnovno ljudsko pravo, svjesni smo da je ona mnogima kroz povijest bila oduzeta. Pravo na slobodu i neovisnost čovjek stječe svojom punoljetnošću kada ga se smatra dovoljno zrelim da donosi vlastite odluke, a gubitak tog prava društvo opravdava u slučaju kriminalnoga ponašanja i djelovanja. No što ako je vaša sloboda ograničena bez da ste počinili bilo kakav zločin, ako vas zajednica ne smatra sposobnima za donošenje vlastitih odluka bez obzira na to koliko godina imali i to isključivo zato što ste se rodili kao žena?
Ayaan Hirsi Ali i Waris Dirie dvije su Somalke koje su pišući vlastite biografije podijelile istinu o životu u afričkim zemljama kod kojih jedna religija, točnije jedna knjiga, diktira kako će se muškarac odnositi prema ženi, odnosno kako će se žena podčinjavati muškarcu. Ta je religija, dakako, islam. Ayaanina Nevjernica i Warisin Pustinjski cvijet dvije su autobiografije na kojima temeljim svoj članak o nezamislivoj patnji i neravnopravnosti djevojčica i žena širom svijeta.
Premda su rođene u Somaliji, ove dvije žene živjele su potpuno različitim životima te, zbog toga, drugačije pristupale istome problemu zbog različitoga stupnja obrazovanja. Naime Waris je bila nomad te je svoje djetinjstvo provela neprestano se seleći pustinjom. S druge strane Ayaan je bila dijete rođena u bogatoj obitelji. Otac joj je bio poznati političar koji se borio protiv diktatora Siada Barréa kojeg spominju obje autorice u svojim biografijama. Kao takva školovala se i bila pismena. Vrlo je rano naučila engleski jezik, što joj je uvelike pomoglo u životu u Somaliji, ali i u Europi, dok Waris nije vrlo dobro znala engleski ni kada je živjela u Europi i Americi. Objema Somalkama bila je zajednička vjera u Alaha, no svaka od njih imala je drugačiji pristup prema njemu. Ayaan je kao gradsko dijete bila primorana u školi učiti određeni broj stihova Kurana napamet. Majka i baka podučavale su ju kako se treba ponašati kako bi bila u Alahovoj milosti, a to su činile i zajednice mladih u koje se kao tinejdžerka priključila. Nastojala je biti pravom muslimankom i moliti se pet puta dnevno, oblačiti crni ogrtač kako se ne bi vidio nijedan dio njezina tijela te je za cilj imala obraćati svoje školske kolegice kršćanke na islam.
Živeći u uvjetima vrlo ograničene slobode, u kulturi u kojoj riječ žene nije jednako vjerodostojna kao muškarčeva, u kojoj žene snose odgovornost za silovanje, a muškarca se pritom opravdava te u kojoj žena samostalno ne smije otići u trgovinu bez dozvole muškoga člana obitelji ili njegove pratnje, Ayaan je počela osjećati nesnosnu težinu neravnopravnosti. Nasuprot njoj Waris je živjela više-manje slobodnim životom. Čuvala je stada po cijele dane, igrala se sa svojom braćom i sestrama i isticala ljepote suživota s prirodom, radosti zbog dugo očekivane kiše u pustinji i spavanja pod zvijezdama. Napomenula je kako je se politički život Somalije nije doticao jer je bila nomad, dok je Ayaan konstantno osjećala njegov pritisak. Waris je tek ponegdje spomenula neravnopravnost između muškaraca i žena u svojoj obitelji, ali nije ju detaljnije analizirala, kao što je to činila Ayaan koja ju izričito povezivala s islamom te kao dokaz na ponekim mjestima navodila parafraze ili citate stihova Kurana.
Jako mjesto u objemama knjigama ovih dviju spisateljica jest osobno iskustvo obrezivanja, poznatoga kao FGM (Female Genital Mutilation) kojemu se i danas, u 21. stoljeću, podvrgavaju djevojčice i mlade djevojke širom svijeta pod izlikom običaja vjerske tradicije. Naime djevojčice se obrezuju kako bi njihovi budući muževi bili sigurni da su djevice, a kasnije kako bi više uživali u fizičkome odnosu s njima. Jedna Somalka koja je podučavala Ayaan i ostale djevojčice vjeri ohrabrila je mlade muslimanke govoreći kako je fizička bol u odnosu s muškarcem poželjna jer je ona ujedno i žrtva Alahu. Obje su Somalke bile žrtvama ovoga zlokobnog običaja kada su imale samo pet godina, Ayaan na kuhinjskome stolu, a Waris na pustinjskoj stijeni. Ayaan je obrezao tradicionalni obrezivač škarama, a Waris Ciganka otupjelom britvicom na kojoj je bila nataložena krv obrezanih djevojaka. Iako su obje djevojke preživjele ovaj stravičan postupak, daljnji je život bio itekako teži, osobito za Waris koja je zbog posljedica šivanja patila prilikom mokrenja i menstruacije. Ayaan u svojoj knjizi Nevjernica piše kako je običaj sakaćenja ženskih spolnih organa stariji od islama, da ga nemaju svi muslimani te ga imaju i narodi koji nisu muslimani. Dodaje kako je u Somaliji običaj da svaka djevojčica bude obrezana: „Neobrezane djevojčice zaposjedaju vragovi, one upadaju u porok i prokletstvo, postaju kurve. Imami nikada ne obeshrabruju tu praksu: zahvaljujući njoj djevojčice ostaju čiste.“ (Hirsi Ali 2007: 42). Nevjerojatno je koliku su bol trpjele djevojčice prije, a još je nevjerojatnije da i danas trpe nepravdu u ime tradicije i vjere. Waris Dirie na svojem je profilu na Instagramu objavila šokantnu brojku koja se odnosi na broj djevojčica koji je ove godine pristupio obrezivanju. Riječ je o 4,1 milijuna djevojčica. Waris upozorava kako je ova brojka izuzetno visoka jer su se u doba pandemije koronavirusa i karantene djevojčice lakše podvrgnule ovome postupku. U svojoj knjizi Pustinjski cvijet ističe kako mnoge djevojčice ne prežive postupak zbog krvarenja ili šoka ili ubrzo nakon njega preminu od tetanusa ili kakve druge infekcije. Dodaje: „Nikakvo čudo, s obzirom na uvjete u kojima se sve to izvodi. Pravo je čudo da ijedna od nas uopće preživi.“ (Dirie 2011: 48).
I Ayaan i Waris pobjegle su iz svoje domovine nakon što su im očevi pronašli muževe za koje će se udati. Posljedice želje za slobodom bile su goleme za svaku. Ayaan je otac više puta odbacio jer je javno osuđivala islam, a Waris fizički nije mogla stupiti u kontakt sa svojom obitelji jer su njezini bili nomadi. Unatoč tome ove dvije Somalke postale su svjetski poznate ličnosti. Waris kao manekenka i aktivistica za ljudska prava, a Ayaan kao političarka koja se bori za prava muslimanki u Europi, prosvijećeni islam i sigurnost na Zapadu. Ayaan piše kako mnoge muslimanke u Nizozemskoj nisu bile spremne prihvatiti pomoć koju je ona nudila te ih je usporedila s pticama čiji je kavez otvoren: predugo su bile u njemu te se osjećaju nesigurno izvan njega. O problemu ženskog obrezivanja govorile su iz različite perspektive – Waris je za to krivila dugu tradiciju, ne islam, a Ayaan je upravo u islamu vidjela podršku za održavanje takve prakse.
Ovim člankom prvenstveno sam htjela uputiti na problem o kojem se ne govori u našem društvu u kojemu on nije blizak zbog čega većina nije ni svjesna da on postoji. Njime sam nastojala potaknuti ljude na istraživanje o ovoj temi kako bi se proširila spoznaja o neravnopravnosti i kršenju osnovnih životnih prava u suvremenome svijetu. Mnogi smatraju kako je borba za jednakošću završila, kako su žene postigle ravnopravnost, no životi Ayaan i Waris svjedoče drugačije.
Neupitno je kako se feminizam danas povezuje sa slikom golemih prosvjeda u SAD-u koja je mnogima iz različitih razloga vrlo odbojna zbog čega mnogi postaju inertni prema problemu neravnopravnosti. Imajući pred očima slike osakaćenih djevojčica koje pate i umiru kako bi dokazale da ulaze u brak „čiste“ te sliku isprebijanih i ubijenih žena jer su dovele u pitanje obiteljsku čast, teško je ostati ravnodušan i pomirljivo reći: „In’šallah“ ( „Ako Alah da“). Od takva su pokorna i pasivna stava odstupile Ayaan i Waris dokazavši kako isključivo one imaju pravo odlučivati o vlastitu životu.
Svojim su ispovijestima ove dvije snažne Somalke započele borbu za prava onih žena čija se temeljna ljudska prava negiraju na osnovi vjerskih zakona. Na nama je da tu borbu, informirajući se o ovoj temi i osvještavajući društvo o tome kako problem neravnopravnosti još živi, spremno nastavimo.
______________________________________________________________________________________________________________________________
1 Hirsi Ali, Ayaan. 2007. Nevjernica. Moj život. Naklada Ljevak. Zagreb.
2 Dirie, Waris; Miller Cathleen. 2011. Pustinjski cvijet. Neobično putovanje pustinjske nomatkinje. Znanje. Zagreb.
