Na okruglom stolu raspravljali su stručnjaci iz različitih područja o primjeni umjetne inteligencije i etičkim pitanjima povezanim s ubrzanim razvojem tehnologije.
Tribina pod nazivom Gubimo li inteligenciju uporabom umjetne inteligencije? održana je u utorak 12. studenog u organizaciji Svjetskog saveza mladih Hrvatska. Okrugli stol održan je u prostorijama Fakulteta elektronike i računalstva (FER-a).
Riječ je o drugoj tribini u sklopu konferencije Tjedan Svjetskog saveza mladih Hrvatska: Kultura života u suvremenom ruhu, nakon održanog prvog okruglog stola Vojni rok i nacionalni identitet – država za koju se vrijedi boriti.
Stručnjaci iz različitih grana znanosti su raspravljali o pitanjima koja se odnose na spremnost poduzeća i radnika na primjenu umjetne inteligencije (nadalje: AI), izazove zaštite autorskih prava u doba kada AI može imitirati stilove, utjecaj AI-a na oblikovanje javnog mišljenja i kritičkog razmišljanja, te etičke dileme o njegovoj ulozi u obrazovanju, očuvanju kognitivnih kapaciteta i donošenju odluka.
Govornici na okruglom stolu bili su Krešimir Mišak, mag. nov., doc. dr. sc. Mitja Ružojčić, Filip Macukić, mag. oec. i izv. prof. dr. sc. Dario Bojanjac. Okrugli stol moderirao je Stjepan Krovinović.
Filip Macukić istaknuo je kako spremnost poduzeća i radnika na implementaciju umjetne inteligencije u svakodnevni rad ovisi o specifičnim potrebama i kapacitetima tih poduzeća, ali i o razini znanja i interesa zaposlenika za korištenje novih tehnologija. Naglasio je da je ključno ljude educirati o korištenju AI kao alata koji može poboljšati produktivnost, ali koji također zahtijeva sposobnost kritičkog i kreativno analitičkog razmišljanja. Prilagodba uključuje i redovno praćenje tehnoloških trendova te spremnost na kontinuirano učenje, s obzirom na brzinu kojom se tehnologija razvija. Dodatni izazov, kako je napomenuo, predstavlja činjenica da razvoj umjetne inteligencije nadmašuje brzinu prilagodbe zakonske regulative.
Macukić je također naglasio kako je razlika između kotača i umjetne inteligencije u tome što je kotač unaprijedio ljudske fizičke sposobnosti, dok AI zadire u naše kognitivne i kreativne kapacitete. Umjetna inteligencija mijenja temelje ljudskog rada i mišljenja jer neki strojevi sada mogu obavljati kognitivne zadatke brže i učinkovitije od nas, što otvara pitanje utjecaja na ljudsku autonomiju i identitet u društvu koje se ubrzano digitalizira.
Što se tiče zaštite autorskih prava, Macukić je istaknuo kako Europska unija nastoji uvesti regulative na razini cijele Europe, posebno zbog sve veće mogućnosti AI-a da imitira stilove pojedinaca. Kao jednu od potencijalnih mjera naveo je obvezno označavanje sadržaja kreiranih uz pomoć AI-a, uz razvoj posebnih alata za prepoznavanje takvog korištenja. Transparentnost AI sustava, po njegovu mišljenju, važna je u pogledu navoda izvora podataka i postupaka korištenih za generiranje sadržaja. Autori bi također trebali licencirati ugovore za korištenje svojih djela u svrhu treniranja AI modela, a ključno bi bilo razviti koncept prava za digitalnu osobnost radi njihove osobne zaštite.
Krešimir Mišak je naglasio kako društveni mediji i algoritmi vođeni umjetnom inteligencijom značajno oblikuju stavove i ponašanja mladih, ali dugoročno mogu imati ozbiljne negativne posljedice. Iako umjetna inteligencija može unaprijediti operativnu učinkovitost u poslovnim procesima, također zamjenjuje mnoge radne uloge te postepeno erodira kognitivne sposobnosti korisnika. Na primjer, korištenje AI alata za pisanje eseja smanjuje potrebu za učenjem i razumijevanjem, što dugoročno dovodi do propadanja ljudskog znanja, pamćenja i međuljudskih odnosa. Ovaj trend bi, čak, mogao predstavljati prijetnju za društvo. Stoga je ključno poticati kritičko razmišljanje i svijest o važnosti ljudske sposobnosti razmišljanja u metaforama – što je vještina koju umjetna inteligencija još uvijek ne posjeduje.
Teorije o AGI-ju, umjetnoj općoj inteligenciji, kao tehnološkom spasitelju ili prijetnji civilizaciji suočavaju nas s osnovnim pitanjem: kako umjetna inteligencija definira “opće dobro” i što ono znači za čovječanstvo? Umjetna inteligencija može imitirati ljudsku prosudbu, ali ne može potpuno razumjeti naše vrijednosti i etičke standarde. Ako AI dobije zadatak definiranja općeg dobra, postoji rizik da će, zbog različitih ljudskih perspektiva i raznolikosti, razviti rješenja koja nisu univerzalno prihvaćena. Sve veća integracija s umjetnom inteligencijom također može dovesti do prekomjerne ovisnosti, čime bi se oslabila naša autonomija i sposobnost kritičkog razmišljanja.
Razvoj umjetne inteligencije može pridonijeti društvenoj odgovornosti i transparentnosti pružanjem alata za prikupljanje, analizu i provjeru informacija na objektivan način. Međutim, AI sustavi nemaju fleksibilnost u donošenju odluka jer rade prema unaprijed definiranim pravilima i podacima na kojima su trenirani, što može ograničiti njihovu sposobnost prilagodbe specifičnim društvenim kontekstima. Uloga novinarstva u ovom procesu bit će presudna jer će umjetna inteligencija transformirati samu prirodu novinarstva, omogućujući veću usmjerenost na činjenice i transparentnost, uz smanjenje propagandnog utjecaja u medijima.
Mitja Ružojčić naveo je kako je primijećeno sve češće korištenje AI alata među studentima, a mnogi od njih postavljaju pitanja o stavovima nastavnika prema umjetnoj inteligenciji. Iako 40% nastavnika trenutno ne primjećuje izravno prisutnost AI alata u nastavi, većina predviđa da će AI imati važnu, ali ne nužno središnju ulogu u obrazovnom procesu. Podučavanje studenata pravilnom korištenju AI moglo bi pozitivno utjecati na njihov kognitivni razvoj, potičući racionalno razmišljanje i sposobnost preciznog pronalaženja informacija. S druge strane, algoritmi koji produžuju vrijeme provedeno na društvenim mrežama mogli bi negativno utjecati na koncentraciju i ometati pažnju.
Ljudi su prirodno skloni kognitivnim pristranostima koje oblikuju njihove odluke, dok AI može ponuditi objektivnije i nepristrane pristupe. No, efikasnost i preciznost nisu jedini bitni faktori. U mnogim slučajevima, ljudi žele zadržati kontrolu i odgovornost, posebno kod zadataka koji uključuju kreativnost, etičke odluke ili intuitivno razumijevanje konteksta. Ravnoteža između primjene AI i očuvanja ljudskih kognitivnih kapaciteta može se postići pažljivim određivanjem uloga AI-ja u različitim zadacima, osiguravajući da AI ostane alat koji nadopunjuje, a ne zamjenjuje ljudsko odlučivanje.
Postoji rizik da ćemo sve više odluka prepuštati umjetnoj inteligenciji, pogotovo onih koje percipiramo kao dosadne ili repetitivne. U radnom kontekstu, rutinske zadatke možemo delegirati AI-u kako bismo se posvetili važnijim aktivnostima, ali zadaci koji zahtijevaju intelektualne vještine trebali bi ostati u našoj domeni. Premda primjena umjetne inteligencije može donijeti učinkovitije i konzistentnije rezultate, postoji opasnost od stvaranja uniformiranih rješenja, za razliku od raznovrsnih odgovora koje bi kreirali ljudi koji ne koriste takvu tehnologiju.
Dario Bojanjac istaknuo je kako umjetna inteligencija (AI) izaziva različite percepcije među stručnjacima i širom javnosti. Dok mnogi izvan područja tehnologije AI zamišljaju kao široki koncept koji oponaša ljudsku inteligenciju, stručnjaci obično pod pojmom umjetne inteligencije podrazumijevaju specifične metode poput strojnog učenja, koje omogućuju računalima analizu podataka kako bi donosili informirane odluke. Posebno su popularni jezični modeli poput ChatGPT-a, koji koriste statističke metode za predviđanje riječi prema uzorcima i vjerojatnostima. Napredak AI tehnologije postignut je kroz kontinuirano „treniranje“ modela radi smanjenja pogrešaka, no daljnji razvoj je teško predvidjeti, a ključni izazov ostaje prikupljanje podataka potrebnih za učinkovit rad ovih sustava. Ipak, postignuća u razvoju tehnologije postaju sve impresivnija.
Bojanjac naglašava da najveći tehnički izazov za „sigurnu“ umjetnu inteligenciju koja može autonomno donositi odluke leži u osiguravanju kvalitetnih i pouzdanih podataka kojima se AI sustavi koriste. Ključno je razumjeti i kontrolirati koje podatke AI prikuplja, s posebnim naglaskom na zaštitu privatnosti i etičke standarde. Bez transparentnosti o korištenju podataka, postoji rizik da AI donosi odluke koje nisu u skladu s privatnošću i sigurnošću korisnika. Stručnjaci za umjetnu inteligenciju trebali bi imati središnju ulogu u regulaciji i postavljanju granica za ovu tehnologiju, budući da jedino oni dovoljno razumiju njezine mogućnosti i rizike. Njihovo znanje može pomoći u uspostavljanju okvira koji će omogućiti sigurno korištenje AI, ali i poticati daljnje inovacije. Balansiranje inovacije i sigurnosti izazov je koji zahtijeva oprez – pretjerana regulacija može usporiti razvoj, dok prevelika sloboda povećava rizik od zlouporabe tehnologije.
Događanja Svjetskog saveza mladih Hrvatska traju čitavi radni tjedan, stoga je dan nakon, 13. studenog uslijedio okrugli stol Moderni trendovi u obitelji.
