Doselivši se s prostora nekadašnje Dubrovačke Republike na Kosovo, Hrvati iz Janjeva čine vjerojatno najstariju hrvatsku dijasporu. O njihovom podrijetlu, povijesti i današnjem životu održali smo razgovor s predsjednicom udruge Janjevo Zagreb Ružom Golomejić.
Možete li opisati povijesni kontekst u kojemu su se Hrvati naselili na području današnjeg Janjeva te
kako je Janjevo uopće dobilo svoje ime?
Stari Dubrovčani su na poziv srpskih vladara došli na područje Kosova po svoj prilici tijekom 13.
stoljeća. Kosovo je naime bogato brojnim rudačama, napose srebrom i zlatom. Rudarstvo su na tome
području napose unaprijedili Sasi koji su došli s područja današnje Njemačke, a trgovinu vrijednim
rudačama na osobit su način unaprijedili Dubrovčani.
Prvi posredni spomen Janjeva nalazi se u pismu pape Benedikta XI. od 18. studenoga 1303.,
upućenom barskom biskupu Marinu u kojem ga ovlašćuje da postavlja župnike u župnim crkvama u
nekoliko mjesta među kojima se spominje i Gračanica. Budući da se Gračanica nalazi nadomak
Janjeva i da u njoj nikad prije niti poslije nije postojala katolička župa, pretpostavlja se da je zabunom
došlo do zamjene tih dvaju toponima u papinom pismu. Tome u prilog ide činjenica da se Janjevo
izričito spominje u pismu pape Klementa VI. kralju Stefanu Dušanu pisanom u Avignonu 7. siječnja 1346.
Janjevo je nekoć bilo jedno od bogatijih mjesta na Kosovu, a obrt i trgovina bili su glavna zanimanja
njegovih stanovnika. Zbog geografske izoliranosti naselja, trajnih veza s Dubrovačkom Republikom i
jakog utjecaja Katoličke crkve, Hrvati s Kosova uspjeli su tijekom dugih osam stoljeća, sve do danas,
sačuvati svoj identitet obilježen snažnom sviješću o pripadnosti hrvatskome narodu i Katoličkoj crkvi.
Tu fascinantnu povijest istražio je u vatikanskim i dubrovačkim arhivima Janjevac Nikola Čolak te je
dobrim dijelom priredio monografiju o povijesti Janjeva pod naslovom Janjevo – Sedam stoljeća
opstojnosti Hrvata na Kosovu koju je poslije njegove smrti dovršio Ive Mažuran, a uz Maticu hrvatsku,
izdala ju je Udruga Janjevo – Zagreb, koja je i financirala znanstveno istraživanje janjevačke povijesti.
Pitanje porijekla imena Janjevo ostaje nejasno, s obzirom na različite nazive u povijesnim izvorima
poput Ianeva, Jagneva i Janova. U spisima Maloga vijeća Dubrovačke Republike iz 15. stoljeća ime
mjesta piše se Jagnevo, dok osmanska uprava to ime navodi kao Janova. O podrijetlu imena Janjevo
svojedobno je pisao francuski putopisac Ami Boue, prema čijem mišljenju ime potječe od riječi janj,
što znači topola. U hrvatskome rječniku jagnjed znači jednu vrstu vrlo visoke topole (jablan). S
korijenom riječi janj ili jagn mnoga su imena mjesta u Hrvatskoj i Bosni. Brojna su, također, i
prezimena, kao i ženska imena izvedena od imena Agneza, odnosno Janja.
Zanimljivo je da se u Janjevu ne upotrebljavaju riječi s korijenom janj, nego se za janje uvijek kaže
jagnje, niti riječ janj označava topolu. Uzme li se pored navedenoga da su pravi osnivači Janjeva bili
Sasi i Dubrovčani, može se pretpostaviti da su Dubrovčani kao najbrojniji možda i dali ime mjestu.
Kako tvrdi Boue, janjevačka kotlina u starije doba bila je bogata janjima (topolama) pod kojima su
plandovala stada ovaca i gdje su bili torovi, ili je Janjevo povezano s gradićem Janjinom na poluotoku
Pelješcu odakle su došli mnogi Dubrovčani.
Ma koliko zanimljive, iznesene pretpostavke ne pružaju uvjerljiv odgovor na pitanje o porijeklu imena
Janjevo, pa o tome nije moguće tvrditi ništa određeno.
Za one koji nikada nisu bili u Janjevu možete li u kratkim crtama opisati o kakvom se selu radi?
Postoje li Hrvati koji na Kosovu žive i izvan Janjeva?
Janjevo se nalazi na dvadesetak kilometara od kosovskog glavnog grada Prištine. Smješteno u kotlini i
na brežuljcima Janjevo je okruženo prekrasnom prirodom. Mjestom dominira krasna župna crkva sv.
Nikole koja je u cijelosti bila obnovljena od 1981. do 1985. u njoj se nalaze prve orgulje na Kosovu.
Stanovništvo se tijekom stoljeća, pa sve do naših dana ponajviše bavilo zanatstvom i trgovinom, a dijelom i poljoprivredom napose vinogradarstvom. Janjevačke obitelji su oduvijek na osobit način
poštivale život kao Božji dar te je u njima uvijek bilo puno djece.
Danas je nažalost mjesto jako zapušteno s oronulim kućama koje su Hrvati napustili ponajviše
početkom devedesetih godina prošloga stoljeća u jeku Domovinskog rata. U posljednje vrijeme se
nešto pokušava simbolički obnoviti zajedničkim sredstvima Europske unije i Vlade Kosova, ali je to
nažalost samo pokušaj revitalizacije mjesta koje bez svojih brojnih stoljetnih stanovnika Hrvata ne
može biti ono što je bilo prije.
Što za vas znači biti Janjevkom? Koje su temeljne odrednice janjevačkog identiteta te na koji se
način taj identitet razlikuju od identiteta ostalih krajeva u Hrvatskoj?
Npr. postoji li kod Janjevaca snažan osjećaj pripadnosti obiteljskom klanu ili plemenu kao što
postoji kod Crnogoraca i Albanaca. Žene li se Janjevci još uvijek gotovo isključivo unutar svoje
janjevačke zajednice?
Biti Janjevkom prije svega znači snažan osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi, a
onda i veliki ponos što sam potomak najstarije hrvatske dijaspore. Taj identitet ima snažne i duboke
korijene jer je kroz osam stoljeća brižno čuvan i često branjen krvlju. Vjerujem da se tako osjećaju i
svi drugi Hrvati razasuti po svijetu. Naravno da imamo neke posebnosti glede govora, tradicije i
običaja, što je normalno jer smo skoro osam stoljeća bili odvojeni od domovine Hrvatske te smo
živjeli u moru drugih naroda Srba, Albanaca, Turaka i u okruženju muslimana i pravoslavaca. Tim više
je fascinantna činjenica da je naša mala zajednica u takvom okruženju kroz tolika stoljeća sačuvala
svoju posebnost, svoj identitet i snažnu svijest pripadnosti hrvatskome narodu.
Razumljivo je da smo kao velika manjina svoj identitet najviše njegovali u obiteljskome ozračju i u
crkvi gdje su se biblijski tekstovi čitali na hrvatskome jeziku. Uvijek smo bili prilično kompaktna
zajednica koja je međusobno povezana zajedničkim porijeklom i naravno, obiteljskim ili rodbinskim
vezama. Obitelji su velike i mnogobrojne, ali nikad tu nije bilo podjela, kako ste Vi pitali, na nekakva
plemena i klanove. Poslije preseljenja u Hrvatsku, janjevački Hrvati su se vratili doma među svoje i tu
nema govora da bi se Janjevci ženili samo unutar svoje zajednice. Na primjer, moj otac je porijeklom
iz Janjeva, u Zagrebu je još od osnovnoškolskih dana, a moja majka je Zagrepčanka, što već dobrim
dijelom daje odgovor na vaše pitanje.
Postoje li razlike u odnosu prema Hrvatskoj državi kod Janjevaca koji žive u Hrvatskoj u odnosu na
one koji su ostali na Kosovu? Jesu li Janjevci u Hrvatskoj snažnije vezani za hrvatski identitet od Janjevaca na Kosovu ili se Hrvatska i kod jednih i kod drugih jednako snažno voli?
Hrvatska je naša domovina i ona se jednako snažno voli gdje god mi Hrvati živjeli. A tko je taj tko
može mjeriti tu ljubav? Osim ljubavi prema Hrvatskoj, Janjevci jako dobro razumiju i onaj osjećaj koji
u sebi nose mnogi koji su zbog raznih okolnosti rođeni i živjeli u drugim dijelovima svijeta. A to je
čežnja za vlastitom domovinom.
Zapravo, Janjevci su se počeli seliti u RH mnogo ranije. Prve obitelji su došle u Zagreb još 1950-ih. Moj
djed je s obitelji doselio u Hrvatsku početkom 1970-ih i najčešće su razlozi bili ekonomske i političke
prirode. Moj djed je imao priličnu imovinu na Kosovu, ali politička previranja tih godina su ga nagnala
na povratak u domovinu. Prodao je sve i doselio u Zagreb gdje su moj otac, stričevi i tetka odrasli,
školovali se, radili i zasnovali obitelji. U 1990-im godinama dolaze zbog agresije na Hrvatsku i raznih
pritisaka koje su zbog toga doživljavali. Hrvati iz Janjeva nisu se htjeli odazivati na pozive u JNA te su
se odlučivali na bijeg u Hrvatsku. Nipošto nisu htjeli sebe dovesti u situaciju da se bore protiv svojih
sunarodnjaka. Bilo je to jako mučno razdoblje u kojem su janjevački Hrvati točno znali što im je činiti i
kamo pripadaju.
Prijeti li potpuni nestanak janjevačke zajednice na Kosovu? Koji su najvažniji problemi koji danas
muče janjevačke Hrvate?
Nažalost, danas je u Janjevu od nekadašnjih oko četiri tisuće Hrvata ostalo još samo nešto malo više
od stotinu. Uzimajući u obzir te brojke čini se da Hrvatima prijeti potpuni nestanak u tome dijelu
svijeta. Uz to Hrvati u Janjevu su još uvijek meta napada u vidu krađa, zastrašivanja i slično, a što
uzrokuje iseljavanje i preostale šačice Hrvata. Uz to, mladi odlaze u potragu za boljim životom i
sigurnošću u svakom smislu što ih nagoni da se vrate u svoju domovinu. U Janjevu, naime, nema
adekvatnih uvjeta za život primjerenih 21. stoljeću, što bi trebale osigurati lokalne i državne vlasti. I
dalje su na snazi redukcije vode i struje, nije riješen problem odvoza smeća, nema ulične rasvjete, a
sve to samo dvadesetak kilometara od glavnog grada. Apeli se upućuju sa svih strana pri čemu je
hrvatsko veleposlanstvo osobito angažirano, no lokalna vlast nema uvijek sluha. Nekih pomaka ima,
međutim sve je to gotovo nevrijedno spomena.
Naša se zajednica preostalih Hrvata u Janjevu osobito okuplja u župnoj crkvi sv. Nikole, zaštitnika
Janjeva, te u župnom uredu, gdje ih okuplja naš župnik, don Matej Palić, koji zaista ulaže velike
napore za skrb preostalih Hrvata u Janjevu, na čemu smo mu svi iznimno zahvalni.
Znamo da u Hrvatskoj veliki broj Janjevaca živi u zagrebačkom kvartu Dubrava, no isto tako postoji
značajna Janjevačka zajednica u opčini Kistanje. Postoje li razlike između Janjevaca iz Dubrave i Janjevaca iz Kistanja. Postoje li nekakve identitetske razlike između ove dvije zajednice?
Razlika nema, svi imamo isto porijeklo, tradiciju i običaje. Ono po čemu se eventualno možemo
razlikovati jest općenito način života između grada i sela, između urbane sredine kao što je Zagreb i
malog mjesta u provinciji, u dalmatinskom zaleđu, kao što je Kistanje. Naravno da je u maloj sredini
kao što je Kistanje zajednica kompaktnija te snažnije njeguje neke, napose vjerske, običaje koji su bili
prakticirani u Janjevu, što je veoma pozitivna stvar.
Važno je napomenuti i kako se mnogobrojne mlade janjevačke obitelji u Kistanjama brinu oko
stambenog zbrinjavanja kako bi tamo ostale. Budući da se radi o području od posebne državne skrbi,
koje je nakon Domovinskog rata opustošeno, vrlo je važna revitalizacija istoga.
Kako izgleda svakodnevni život janjevačkih Hrvata koji su nastanjeni u Hrvatskoj. Na kakve su
probleme nailazili prilikom svojega dolaska u Hrvatsku i postoje li takvi problemi još i danas?
Život Hrvata porijeklom iz Janjeva u Hrvatskoj istovjetan je životu i drugih građana. Ono s čime se i
danas suočavamo jesu predrasude koje dolaze od onih koji nisu toliko upoznati s janjevačkom
prošlošću i identitetom janjevačkih Hrvata. Takvih je predrasuda istina sve manje i vjerujem da će ih
vremenom u potpunosti nestati.
Održavaju li Janjevci kulturne manifestacije koje promiču janjevački identitet te koliko su takve
manifestacije bitne za očuvanje identiteta janjevačke zajednice?
Ove su manifestacije iznimno bitne, budući da u Hrvatskoj odrasta četvrta generacija povratnika
Hrvata iz Janjeva. Potrebno je tim mladim generacijama prenijeti činjenice o slavnoj i čudesnoj
povijesti naših predaka. To je posebno važno u ovom povijesnom trenutku kada neki Albanci na razne
načine nastoje negirati identitet Hrvata na Kosovu, pa i time da našim velikanima mijenjaju, albaniziraju njihova imena i prezimena.
Zato je važno da ne samo mlade porijeklom iz Janjeva, nego i širu hrvatsku javnost informiramo i
educiramo o porijeklu Hrvata iz Janjeva, njihovom povijesnom hodu iz Dubrovnika prema Kosovu, o
njihovom doprinosu sredini u kojoj su živjeli dugih osam stoljeća kao njegovanju stalnih veza sa
svojom domovinom. U tome smislu naša Udruga Janjevo, kao i druge institucije, organiziraju razna
događanja napose u Zagrebu i Kistanju. Od većih manifestacija istaknula bih Janjevačku zavičajnu
donatorsku večer koja se organizira dugi niz godina kao i Dane janjevačke riječi, kulturnu
manifestacija literarnih, dramskih i likovnih djela s tematikom o Janjevu, u kojoj sudjeluju djeca i
mladi.
Naša zajednica u Kistanju je organizirala i veliki znanstveni simpozij o dolasku janjevačkih Hrvata u to
mjesto u srcu Bukovice. Valja spomenuti i da se Janjevci tradicionalno okupljaju u Dubrovniku
povodom Feste sv. Vlaha, gdje sudjelujemo s našim barjacima u procesiji Gradom. Uz to svake godine
u Zagrebu i Kistanju svečanim misama proslavlja se blagdan janjevačkog zaštitnika sv. Nikole, a
nekoliko puta godišnje Janjevci povodom raznih blagdana u velikom broju posjećuju Janjevo.
Prošle godine u svibnju smo imali veliku proslavu obilježavanja 720. obljetnice prvog spomena
Janjeva, što je financijski dijelom podupro Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine. Središnji
dio proslave održan je u Janjevu u župnoj crkvi, a ovaj značajan događaj su svojim dolaskom podržali
ministar vanjskih i europskih poslova, gospodin Gordan Grlić Radman, zamjenica premijera i
ministrica vanjskih poslova i dijaspore Kosova, gospođa Donika Gërvalla-Schwarz, te državni tajnik
Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, gospodin Zvonko Milas, uz mnogobrojne vjernike,
Hrvate porijeklom iz Janjeva.
U rujnu ove godine održan je još jedan značajan događaj za našu zajednicu. Naime, u organizaciji fra
Ivana Matića, rodom iz Janjeva, u Taboru u Samoboru, po prvi puta je održano veliko okupljanje svih
svećenika i časnih sestara porijeklom ili rodom iz Janjeva i Letnice, također hrvatskog mjesta na
Kosovu. Susret pod geslom „Povjerovali smo ljubavi“ okupio je 45 svećenika i 40 redovnica, a među
njima i dvojicu biskupa porijeklom iz Janjeva, mostarsko duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja
trebinjsko-mrkanskog mons. Petra Palića i dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića.
Nakon susreta u Taboru naši svećenici i redovnici i redovnice, sudjelovali su na svečanoj misi u župi sv. Ivana XXIII. u Dubravi. Euharistijsko slavlje predslavio je biskup Palić u zajedništvu s biskupom Glasnovićem te 45 svećenika, uz mnogobrojne vjernike porijeklom iz Janjeva i Letnice.
Za Hrvate porijeklom iz Janjeva u studenome slijedi još jedan značajan događaj, a riječ je o
proglašenju blaženim fra Alojzija Palića, porijeklom iz Janjeva. Beatifikacija se 16. studenog održava u
Skadru, čime će naša zajednica uz blaženog fra Serafina Glasnović-Kodića Crkvi, uz mnogobrojna
svećenička i redovnička zvanja, dati i dva blaženika.
Kakvu imate suradnju sa službenim institucija Republike Hrvatske. Ima li Hrvatska dovoljno sluha za
potrebe janjevačke zajednice?
Udruga Janjevo – Zagreb u Zagrebu, kao i Udruga sv. Nikola u Janjevu, ostvaruju aktivnu suradnju s
hrvatskim institucijama, osobito Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske i
Ministarstvom vanjskih i europskih poslova i naravno, veleposlanstvom RH na Kosovu. Suradnja s RH
institucijama osobito se ostvaruje putem prijava na natječaje za financiranje raznih projekata i
individualne financijske pomoći, koje raspisuje Središnji državni ured.
Hrvatske vlasti imaju sluha za potrebe naših ljudi, te se zauzimaju za položaj Hrvata na Kosovu, iako bi
neke aktivnosti, u smislu obrane hrvatskoga identiteta naših ljudi na Kosovu, možda trebalo pojačati.
Uz to smatram da i predstavnici kosovskih državnih i lokalnih vlasti trebaju više učiniti na zaštiti
hrvatske manjine u smislu podizanja stupnja sigurnosti, zaštite imovine od krađa i uvođenja
hrvatskog programa u školi. Također, ono na čemu bi se osobito u kontekstu opstanka i ostanka
Hrvata na Kosovu trebalo učiniti od strane kosovskih vlasti, jest reciprocitet u smislu ostvarenja prava
koja albanska nacionalna manjina ima u Republici Hrvatskoj.
Autor: Damir Kopljar
Objavljeno: 10.10.2024.
*Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Naziv projekta je „Dijaspora-neotkriveno blago Republike Hrvatske.”*
