Nastanak
Papa Ivan Pavao II. u svojoj je enciklici iz 1995. godine Evangelium Vitae, odnosno Evanđelje života progovorio o nekim ključnim pitanjima iz područja života i smrti, među kojima možemo izdvojiti smrtnu kaznu, pobačaj, eutanaziju i samoubojstvo. Isto tako, predložio je i godišnje obilježavanje Dana života. U Hrvatskoj se prve nedjelje u veljači obilježava Međunarodni dan života, što je još 1996. godine odredila Hrvatska biskupska konferencija. Obilježavanjem se nastoji naglasiti vrijednost života i potiče se na zaštitu svakog ljudskog života od začeća pa sve do prirodne smrti.
Ljudski život je neprocjenjiv
Možda nam se život može činiti kao nešto sasvim normalno – ono što uzimamo zdravo za gotovo. Znamo da se rađamo i da umiremo. Osim toga, sav biljni i životinjski svijet kojim smo okruženi također ima svoj početak i kraj. Nešto što je jučer bilo, danas više nije, prolazi i nestaje. No, znači li to da su prolazne stvari manje vrijedne? Ili je možda ono prolazno, upravo zbog svoje krhkosti postojanja, iznimno dragocjeno? Konkretno, govoreći o ljudskome životu i njegovoj prolaznosti, možemo li osvijestiti činjenicu kako je on neprocjenjiv?
Svaki čovjek je jedinstven i baštini neotuđivo ljudsko dostojanstvo. Najveća vrijednost na ovome svijetu je upravo ljudski život. Ma koliko god čovjek bio slab, malen, bolestan ili nemoćan, koje god boje kože bio i kojoj god vjeri pripadao, svaki je čovjek jednako vrijedan, bez iznimke. Zbog toga ljudski život trebamo čuvati od trenutka njegova nastanka (začeća) pa sve do trenutka kada se prirodnim putem jednostavno završi. A ono vrijeme između potrebno je ispunitu ljubavlju, bez koje sve gubi smisao.
Voljeti sebe i druge
Kada sami sebi osvijestimo istinu da smo dragocjeni, jedinstveni i neponovljivi. Kada sami sebe prihvatimo sa svim vrlinama i manama – kada se zavolimo – onda tu ljubav možemo projicirati i na druge i na svijet oko sebe. Tada ćemo spoznati ljepotu života i njegovu vrijednost. Vidjet ćemo da je život dar i da se za njega vrijedi boriti.
Užitak nasuprot životu
Život je pun uspona i padova. On je i borba. Stoga nema života bez boli i patnje, tuge, straha i neizvjesnosti. Ali sve loše i negativne stvari koje nam se dogode ne mogu umanjiti apsolutnu vrijednost ljudskog života. Ipak, društvo kao da nam nameće nešto drugo na pijedestal prolaznosti – užitak i iliziju života bez patnje i boli. Tako se ženama nudi pobačaj kao rješenje “problema”, starcima se podvaljuje eutanazija pod krinkom “milosrdne i bezbolne smrti”, a mladima se potomstvo često prikazuje kao oblik sputavanja i gušenja njihove sreće i jednostavno života.
Ali, kako život može život gušiti? I kako smrt može biti bolja od života? Sama činjenica da smo živi omogućuje nam vremenito uživanje u životu i širenje radosti među drugim ljudima. Stoga, nemojmo se dati lako zavarati, bez života preostaje nam samo nezamislivo ništavilo.
Raduj se životu
Zašto slavimo rođenje djece i rođendane? Zbog čega je veliko veselje na svadbi? Kada dvoje postane jedno nastaje život, kako u mikro, tako i u makro kozmosu. A sila koja stapa dva polariteta u jedinstvenu cjelinu jest ljubav. Iz nje se onda rađa radost, koja sama za sebe ne može egzistirati, već dobiva svoj smisao onda kada se dijeli s drugima. I tako se okreće čudesan kotač života na kojem participira svatko od nas, netko dulji period, a netko kraći.
Tko smo mi da određujemo vrijednost tuđeg života ili, još gore, da ga nekome oduzmemo? Ta i sami smo ograničeni i vrijeme nas nagriza kao hrđa željezo. Na kraju, ne preostaje nam ništa drugo do prihvaćanja svakog trenutka života i radovanja životu. Samim time što jesmo – možemo, činimo, djelujemo, odlučujemo. I zato, odlučimo se za život! Neka nam obilježavanje Dana života uvijek u pamet prizove vrijednost vlastitog i svakog ljudskog života.
