Piše: Dominik Miličević
Umjetna inteligencija posljednjih godina postala je neizostavan dio svakodnevnog života. Koristi se u medicini, obrazovanju, komunikaciji, znanstvenim istraživanjima, gospodarstvu i gotovo svim područjima ljudskog djelovanja. Njezine mogućnosti otvaraju velike prilike za razvoj društva, ali istodobno postavljaju i ozbiljna etička pitanja. Bioetika upravo zato nastoji odgovoriti na temeljno pitanje: kako osigurati da tehnološki napredak uvijek ostane u službi čovjeka, a ne obrnuto?
Polazište bioetičkog promišljanja jest da je ljudska osoba nositelj neotuđivog dostojanstva koje ne ovisi o dobi, zdravstvenom stanju, sposobnostima ili društvenoj korisnosti. Čovjek nije vrijedan zato što je inteligentan, produktivan ili učinkovit, nego zato što je osoba. Iz toga proizlazi da nijedna tehnologija, pa ni umjetna inteligencija, ne može biti iznad čovjeka niti može određivati njegovu vrijednost. Umjetna inteligencija može obrađivati goleme količine podataka i predlagati rješenja, ali ne posjeduje svijest, savjest, slobodnu volju niti moralnu odgovornost. Ona je alat koji služi čovjeku, a ne zamjena za čovjeka. (UNESCO, Recommendation on the Ethics of Artificial Intelligence, 2021.)
U području medicine umjetna inteligencija već danas pomaže u otkrivanju bolesti, analizi medicinskih snimaka, razvoju novih lijekova i personalizaciji terapije. Takve primjene mogu značajno unaprijediti zdravstvenu skrb i spasiti mnoge živote. Međutim, bioetika upozorava da nijedan algoritam ne može zamijeniti odnos liječnika i pacijenta. Briga za bolesnika uključuje empatiju, razumijevanje, suosjećanje i odgovornost – obilježja koja pripadaju ljudskoj osobi. Odluke koje se tiču ljudskog života ne smiju biti prepuštene isključivo strojevima niti se čovjeka smije promatrati samo kao skup podataka ili medicinskih parametara. (Pontifical Academy for Life, Rome Call for AI Ethics, 2020.)
Umjetna inteligencija također otvara pitanja zaštite privatnosti, prikupljanja i korištenja osobnih podataka, pristranosti algoritama te mogućnosti manipulacije informacijama. Algoritmi mogu nesvjesno reproducirati društvene nepravde ili diskriminirati pojedine skupine ljudi ako su trenirani na neprikladnim podacima. Zato razvoj umjetne inteligencije mora biti transparentan, pravedan i usmjeren prema zaštiti temeljnih ljudskih prava. Tehnološki napredak ne može biti opravdanje za ugrožavanje slobode, privatnosti ili jednakog dostojanstva svake osobe. (OECD AI Principles, 2019.; UNESCO, 2021.)
Iz perspektive personalističke bioetike, svaka osoba posjeduje jednako i neotuđivo dostojanstvo od samoga začeća do prirodne smrti. Upravo zato razvoj umjetne inteligencije treba promatrati kroz prizmu zaštite najslabijih članova društva – nerođene djece, osoba s invaliditetom, teško bolesnih i starijih osoba. Postoji opasnost da tehnologija, ako se vodi isključivo logikom učinkovitosti ili ekonomskog interesa, počne vrednovati ljudski život prema kriterijima produktivnosti ili kvalitete života. Takav pristup bio bi u suprotnosti s temeljnim načelom da je svaki ljudski život jednako vrijedan i dostojan zaštite.
U tom smislu važnu poruku donosi i dokument Antiqua et Nova (2025.), koji su zajednički objavili Dikasterij za nauk vjere i Dikasterij za kulturu i obrazovanje. Dokument ističe da umjetna inteligencija može biti izvanredno sredstvo za promicanje općega dobra, ali upozorava kako nikada ne smije zamijeniti ljudsku odgovornost niti potisnuti jedinstvenost ljudske osobe. Tehnološki napredak postaje istinski napredak samo onda kada doprinosi cjelovitom razvoju čovjeka i poštivanju njegova dostojanstva.
U konačnici, pitanje umjetne inteligencije nije prvenstveno pitanje tehnologije, nego pitanje čovjeka. Hoće li umjetna inteligencija biti sredstvo koje promiče život, solidarnost i opće dobro ili alat koji produbljuje nejednakosti i ugrožava ljudsko dostojanstvo, ovisi o vrijednostima koje će usmjeravati njezin razvoj. Zato je uz tehničko znanje potrebno razvijati i etičku mudrost, kako bi svaka inovacija ostala u službi osobe. Tehnologija može mnogo, ali samo čovjek može preuzeti odgovornost za dobro, istinu i ljubav. Upravo zato bioetika podsjeća da je čovjek uvijek cilj, a nikada sredstvo, te da svaka tehnologija svoju istinsku vrijednost ostvaruje onda kada štiti život i služi dostojanstvu svake ljudske osobe – od začeća do prirodne smrti.
Literatura
- UNESCO. Recommendation on the Ethics of Artificial Intelligence. Pariz, 2021.
- OECD. OECD Principles on Artificial Intelligence. Pariz, 2019. (ažurirano 2024.)
- Pontifical Academy for Life. Rome Call for AI Ethics. Rim, 2020.
- Dicastery for the Doctrine of the Faith & Dicastery for Culture and Education. Antiqua et Nova: Note on the Relationship Between Artificial Intelligence and Human Intelligence. Vatikan, 2025.
- World Youth Alliance. The Human Dignity Curriculum.
