Priča o HIV-u
Ako pričamo o 20. stoljeću, zasigurno će svima 80-e izmamiti osmijeh na licu. Te su godine bile zlatne godine za sve generacije. Doba disko klubova, zabave i pravog hedonizma. Desetljeće u kojem ljudi prestaju igrati dvostruke uloge i s ponosom govore tko su. Homoseksualci izlaze iz ormara, prevladavaju stid i strah koje je društvo redovito nametalo svima koji su drugačiji. Gej klubovi postaju glavna oaza oslobođenja.
No, svakoj zabavi dođe kraj i nastupa realnost, ali ovaj put je realnost bila itekako surova. Disko kuglu je zamijenio bolnički krevet, a dobru glazbu grozan zvuk kašlja. Epidemiolozi primjećuju porast spolno prenosivih bolesti kod homoseksualaca, ali i nove slučajeve teške upale pluća. Prekrasni mladi ljudi koji su vladali na plesnom podiju bi za nekoliko tjedana bili teško bolesni. Ubrzo su životi bili ispunjeni smrću. Život koji je izgledao kao la la land bi ubrzo dobio pljusku kada su pojedinci čuli da im je bliska osoba pozitivna na HIV.
Ubrzo je svako društvo imalo bar nekog poznanika koji je bio zaražen. Smrtnih slučajeva je bilo sve više te je uskoro postalo jasno da se desetljeće koje je izgledalo tako obećavajuće za homoseksualce pretvorilo u desetljeće panike. Kada su trebali najveću podršku suočili su se s najvećom izolacijom i diskriminacijom. Izgledalo je kao da se film vraća unatrag jer je stigma opet rasla. Homoseksualci prestaju biti sinovi, braća, ljubavnici, zaposlenici, prijatelji, susjedi…postali su jedino vektor zaraze.
Liječnici su bili uplašeni. Osjetili su jezu jer su znali da je zavladalo nešto opako. 1981. godine zabilježeni su teški oblici upale pluća kod petorice homoseksualnih mladića u Los Angeles-u koji prethodno nikada nisu imali zdravstvenih problema. U isto vrijeme grupa mladića u NYC i Kaliforniji dobivaju agresivni rak nazvan Kaposijev Sakrom (oblik raka koji uključuje višestruke tumore limfnih čvorova ili kože, koji se javlja uglavnom u osoba s potisnutim imunološkim sustavom). Također, slični simptomi su dobili i ljudi koji ubrizgavaju drogu. Do kraja godine zabilježeno je 270 slučajeva teške imunodeficijencije među homoseksualcima te ih je 121 umrlo. Tako velike brojke ukazivale su na pandemiju koja je već uzela maha, a znanstvenici su znali da nikada neće moći identificirati sve kontakte.
Godine 1982. virus je zabilježen i kod hemofiličara. Transfuzija je postala pravi ruski rulet. Bilo je jasno da vlada mora napraviti korak. No s njihove strane vrištala je tišina. Ljudi su postoli glavni likovi novinskih članaka. Svake godine bilo je sve više slučajeva i činilo se kao da ih je vlada ostavila da umru. Godine 1987. postalo je jasno da nitko ne suosjeća i ne brine osim homoseksualaca koji ubrzo uzimaju stvar u svoje ruke i započinju s prosvjedima. Ubrzo dolazi do utrke za otkrivanjem lijeka koji je produžio život na neko kratko vrijeme. Ubrzo je rečenica „Pozitivan na HIV“ postala sinonim „Umrijet ću“. Mladost se ubrzo pretvorilo u starost. Najdepresivnija rečenica se više ni morala izgovoriti jer se vidjela na licima onih koji su tek trebali započeti sa životom.
Godine 1966. stvoren je trostruki koktel koji je napokon utjelovio nadu za spas, ali tada je HIV već pokucao na vrata svakog kontinenta. U Africi se pojavio usred bijele supremacije. Komplicirana priča umotana zajedno s politikom. Mlade žene su bile zaražene i postalo je jasno da će rađanje povećati već ogroman broj bolesnih. Danas Afrika bilježi najveći broj zaraženih i umrlih od AIDS-a. Slušamo napredak medicine i ogromne uspjehe, no moramo biti svjesni da su i dan danas lijekovi u nekim državama itekako veliki luksuz.
Što je zapravo HIV, a što AIDS?
HIV (Human Immunodeficiency Virus) je virus koji uzrokuje AIDS. Postoje dva tipa HIV-a: HIV-1 (odgovoran je za pandemiju) i HIV-2 (ograničen na području zapadne Afrike). Spada u porodicu Retrovirusa, a ulaskom u organizam napada specifičnu vrstu bijelih krvnih stanica, T-limfocite koji na sebi imaju CD4 receptore te se u njima množi, uništava i tako slabi imunitet. Možemo slikovito objasniti da virus receptore pretvori u tvornicu u kojoj će stvarati kopije sebe.
AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome), sindrom stečene imunodeficijencije, je smrtonosna bolest koja se prenosi spolnim putem i krvlju, te s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Ova bolest je najteži stadiji HIV infekcije, no treba istaknuti da HIV pozitivna osoba ne mora ujedno imati i AIDS.
Veliki broj ljudi zaraženih HIV-om godinama nemaju nikakve simptome. Kada simptomi nastupe itekako su teški: nagli gubitak težine, otečene limfne žlijezde na vratu, ispod pazuha ili u preponama, upala pluća, crvene ili smeđe mrlje na koži ili sluznici usta, demencija itd.
Trenutno stanje
37,7 milijuna ljudi diljem svijeta je HIV pozitivno. Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se 1. prosinca od 1988. godine. Uz današnju HAART (Highly Active Anti Retroviral Treatman) terapiju može se voditi dug i normalan život. Rezultat terapije je znatno smanjenje količine virusa u tijelu. Još ne postoji pravi lijek ili cjepivo koje će zaustaviti ovaj virus, no bilježe se slučajevi koji fasciniraju ne samo nas čitatelje, nego i znanstvenike.
Najnovije vijesti zabilježene su 16. 11. ove godine kada se ispostavilo da je žena iz Argentine pobijedila HIV svojim imunitetom. Njezin organizam više ne posjeduje virus, a to znači da postoji velika nada da se napokon okonča rat koji je uzeo previše žrtava. Potrebno je samo shvatiti mehanizam. S druge strane, znanstvenici su uspjeli izliječiti dvije osobe pomoću kompleksne i opasne transplantacije matičnih stanica. No, svi ti uspjesi ne bi bili mogući bez izuzetne financijske pomoći raznih zaklada, a najpoznatija je zasigurno amfAR Gala.
Svijest, suosjećanje, zaštita i edukacija su ključne za borbu bilo koje bolesti pa tako i onih najtežih.
