U dupkom punoj dvorani Crnogorskog doma službeno je predstavljeno djelo Realizam i teorija pravednog rata Stipe Buzara. Predstavljanje je održano u večernjim satima, 19. veljače, okupljajući studente, sveučilišne profesore ali i mnogobrojnu zainteresiranu publiku. Tim činom je predstavljeno djelo izašlo iz akademskog miljea. Na predstavljanju, osim autora doc. dr. sc. Stipe Buzara, sudjelovali su doc. dr. sc. Petar Popović i doc. dr. sc. Damir Mladić, dok je ulogu moderatora preuzeo prof. dr. sc. Dragutin Lalović.
Nakon pozdravnih i uvodnih riječi moderatora i predsjednika Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Danila Ivezića, izlaganje je preuzeo Petar Popović. Kroz višebrojno čitanje spomenutog djela, kao recenzent, Popović je kroz strukturu knjige nastojao približiti tematiku i sadržaj djela radoznalom slušateljstvu. Za početak, Popović se osvrnuo na prvi dio knjige, posvećen povijesnom prikazu realizma, to jest amoralnog realizma od Tukidida i njegovog famoznog meljskog dijaloga do strukturalnog realizma Kennetha Waltza. Drugi dio knjige posvećen je prikazu povijesno, razvojnih tendencija teorija pravednog rata za čijeg se utemeljitelja uzima Aurelije Augustin do ponovnog oživljavanja moralnog propitivanja rata koje je izvršio Michael Walzer u svojem djelu Pravedni i nepravedni ratovi. Popović se osvrnuo na problematiku baziranja političkih odluka na moralnim propisima, smatrajući kako su strateška odlučivanja uvijek vođena interesima. Ujedno, Popović je ponudio tipologiju suvremenih sukoba. Rat kao oružani sukob najčešće se razumije kao sukob između država koji imaju donekle iste vojne mogućnosti. Prvi govornik je okarakterizirao ovakvu vrstu simetričnih sukoba tipičnu za prvu polovicu dvadesetog stoljeća. Danas, prema Popoviću, smo suočeni sa sukobima kada vojno i tehnološki superiornija sila izvršava intervenciju nad državom sa znatno slabijim sposobnostima. Intervencije su dominantni oblik vojnih, asimetričnih sukoba. Posljednji oblik vojnih sukoba odnosi se na građanske sukobe, sukobe između različitih političkih ili etničkih skupina u formiranju teritorijskog ujedinjenja ili secesije.
Drugi govornik, Damir Mladić, započeo je isticanjem konceptualnih razlika koje postoje između „realizma“ i „teorija pravednog rata“. Naime, Mladić je istaknuo kako se u tradiciji međunarodnih odnosa realizam uvijek smatrao amoralnom pozicijom pod etičkim vidikom. Realisti su vođeni interesima, činjeničnom procjenom dobitaka i gubitaka, a ne moralnim rezoniranjem. S druge strane, teorija pravednog rata nastoji pružiti normativna pravila za ulazak u rat, njegovo vođenje te naposljetku njegov završetak. Sukladno izraženoj dihotomiji između ove dvije etičke tradicije, Mladić zaključuje kako je knjiga hvalevrijedan pokušaj dijalogiziranja u ovim suprotstavljenim paradigmama.
Stipe Buzar, umjesto izlaganja vlastite knjige odlučio se zahvaliti mnogobrojnim pojedincima – recenzentima, mentoru, urednicima ali i organizatorima predstavljanja na njihovoj požrtvovnosti i strpljenju. U završnim riječima, autor se osvrnuo na poteškoće prijevoda vlastitog teksta (obzirom da je obranjena doktorska disertacija bila napisana na engleskom jeziku) te ukazao na pluralistički karakter realističke tradicije. Završnu riječ imao je profesor Dragutin Lalović koji je ukazao na paradoksalnost rata. Iako rat percipiramo u negativnom smislu, često sinonim za palež, društvenu nesigurnost, nestašicu hrane i često kršenje ljudskih prava, profesor Lalović ukazao je na aksiološku dimenziju rata. Unutar oružanih sukoba javljaju se moralne vrednote, poput hrabrosti, požrtvovnosti, odgovornosti za suborce čime rat zadobiva jednu višu duhovnu dimenziju od proste krvoločnosti.
Vjerujemo kako će Realizam i teorija pravednog ratovanja postati nezaobilazno djelo svim istraživačima zainteresiranim za teoriju pravednog rata, ali i prikazu temeljnih karakteristika realistične teorije međunarodnih odnosa. S obzirom na kronični nedostatak djela iz međunarodne etike na hrvatskom jeziku, knjiga Realizam i teorija pravednog ratovanja pravo je literarno osvježenje.
