„Hvala vam, žene koje ste i majke! Zaklonili ste ljudska bića u sebi u jedinstvenom iskustvu radosti i muke.“
Ovom je porukom koju je uputio ženama diljem svijeta u znak svoje zahvalnosti i solidarnosti, sveti Ivan Pavao II. izrekao 3 temeljne istine o majčinstvu:
Svaka je žena pozvana biti majka. Žena je po svojoj naravi majka. Majka u smislu predanosti i usmjerenosti na drugoga. U srži ženskog identiteta nalazi se potreba za majčinskom brigom prema drugim ljudima. To je najkonzistentnija sugestija koja proizlazi iz znanstvenih istraživanja osobnosti žena. Žena u svojoj biti ima potrebu za svojevrsnim iskazivanjem majčinske ljubavi prema drugim ljudima, bila to njezina biološka djeca ili ne. Živimo u društvu u kojem se podlo, ali suptilno nastoji iskorijeniti majčinstvo iz ženskoga bitka. Pridaje se negativna konotacija ženskoj prirodnoj sklonosti za majčinstvom. Opasnost toga jest činjenica da se time degradira ženski identitet na način da se ono što je po prirodi najdublje ukorijenjeno u ženi smatra njezinim nedostatkom koji je sputava u njezinu djelovanju u društvu. Pritom se zanemaruje činjenica da upravo sposobnost žene da daruje život i da njeguje svojom majčinskom ljubavlju omogućuje opstanak društva, a ženu čini tako uzvišenim bićem. Zato je potrebno prisjetiti se što uistinu znači biti majka:
Majka je ona koja zaklanja ljudska bića. Riječ zakloniti grčkog je porijekla, a u starom je zavjetu označavala pokrivalo kojim je Mojsije prekrivao odsjaj božanske slave koji se odražavao na njegovu licu nakon susreta s Jahvom. Majka je žena koja prekriva, štiti i zaklanja odsjaj „božanske slave“ na Zemlji. Biološka majka na doslovan način zaklanja ljudsko biće u svojoj utrobi, a svaka je žena na poseban način pozvana svojom majčinskom brigom zaklanjati ono „božansko“, uzvišeno u čovjeku – njegovo neotuđivo dostojanstvo i slobodu. Ovim je također izrečena izvanredna moć žene. Žena svojom životvornom snagom ima temeljnu ulogu u obnovi ranjenog svijeta, u izgradnji kulture koja njeguje uzvišenost svakog pojedinog ljudskog bića koja se očituje u ljudskom intrinzičnom dostojanstvu.
Majčinstvo je radost i muka. Naizgled proturječno, muka se nalazi u samoj srži radosti. Sve ono što je duboko smisleno rađa se iz muke. Za sve što istinski vrijedi u životu u nekom je smislu potrebno pomučiti se. No ako je muka svrhovita i smislena, koliko god intenzivna i dugotrajna, uvijek rađa radošću jer je plodonosna. Majčinstvo je izniman primjer duboke povezanosti iskustva muke i radosti. U Deklaraciji o ženama Svjetskoga saveza mladih navodi se kako je „žena jedinstvena u svojoj sposobnosti za ljubav i tako može na svoj radikalan način iskusiti slobodu kroz svoj dar sebe.“ Istinsko darivanje sebe radikalan je čin mukotrpnog konstantnog odjeljivanja od sebičnih prohtjeva „vlastitog ja“ koje teži za površnom lagodnošću te prianjanja uz ono što će omogućiti potpunije i predanije služenje drugom čovjeku. Kada žena shvati da je upravo kroz dar sebe spoznala svoju jedinstvenu sposobnost za ljubav te iskusila istinsku slobodu, njezine muke darivanja sebe postaju ništavne u usporedbi s radošću koja ju prožima kada osjeća da ispunja svrhu svoga postojanja.
Stoga je Majčin dan u jednom širem smislu posvećen svim ženama jer svaka žena u sebi nosi jedinstvenu sposobnost majčinske ljubavi i potpunog sebedarja koju je pozvana ostvarivati u odnosima s drugim ljudima.
