Često se uhvatim kako samom problemu pristupam već kukajući. Ne znam kako je kod vas, ali ja sam polako počela i ne primjećivati kad nehotice počnem kukati ili negodovati. Ali zato tek u razgovoru s prijateljima, obitelji, poznanicima, kolegama na poslu ili faksu uvidim koliko idu na živce ljudi kada počnu kukati. Znate onaj osjećaj kada sjedite s nekim na kavi (odnosno ovih dana na telefonu) preko sat vremena i samo slušate o sitnicama drugoga kojega toliko muče, naravno uz to su i prisutne emocije suosjećanja te zajedničke ljutnje, bijesa i svih tih nekih negativnih konotacija. Jedina gora situacija od ove gdje vam sugovornik kuka i jadikuje, je možda ona gdje ste vi taj sugovornik – gdje znate da vjerojatno davite drugoga, ali si ne možete pomoći. Onda razmišljate u svojoj glavi koliko vam je teško iznijeti sve te probleme, ali jednako tako koliko je teško toj drugoj osobi kao slušatelju. A vrhunac dolazi kad počnete sebe ili vašeg sugovornika opravdavati stanjem u svijetu i državi pogotovo sada za vrijeme korone. Koliko god bile rigorozne mjere karantene i svakodnevne vijesti o širenju korone – imam nešto što će vam sigurno otjerati misli od takvih loših stvari. Knjiga. Divnog naziva i tako prikladnog – Zabranjeno kukanje. A osim toga ovih dana smo barem naučeni na zabrane, pa eto još jedne.
Da vam ju ukratko predstavim iz mog kuta gledanja, odnosno čitanja. Knjigu je napisao Salvo Noe i ima 170 stranica. Dok ju još nisam počela čitati imala sam nekoliko krivih predrasuda o njoj. Kao prvo mislila sam da ide direktno protiv kukanja i da će mi zaista zabraniti kukati. To se već na prvim stranicama uspostavila kao čista ne istina jer sam u njoj pronašla tolike pozitivnih poticaja kako gledati s jedne skroz ljepše perspektive na svijet, da mi nakon pročitanog nije ni palo više napamet kukati i zanovijetati. Također nije se čak ni cijelo vrijeme doticala pojave kukanja već većinom davala praktične savjete za motivaciju i hrabrost za daljnje kroćenje životom uz sve probleme s kojima se suočavamo.
Druga moja zabluda o knjizi je bila, ah, moći ću je raspravljati samo s vjernicima kad piše već na naslovnoj da ju je preporučio papa Franjo te je sigurno puna katoličkih promišljanja, koje možda neki prijatelji neće shvatiti ili zbog toga neće htjeti čitati. Opet skroz u krivu. Autor pristupa problemu nezadovoljstva s jedne totalno početne znanstvene i cijelom svijetu pristupačne strane. Na sasvim jednostavan način objašnjava našu pojavu kukanja, krize i poteškoće u životu. Jednako tako uz samu teoriju i analizu problema, daje i odlične savjete odnosno više praktične prijedloge kako da si promijenimo život na bolje. Tako da je knjiga prilično svjetovna, jedino što sam vjersko baš pronašla je bio predgovor koji je napisao papa Franjo, ali koji i ako ste vjernik, ali jednako tako ako i niste vrijedi pročitati. Zaista jedan poticajan i inspirativan uvod. Treća zabluda o knjizi je bila da će mi uz sve moje poslove i obaveze koje imam u životu trebati minimalno dva tjedna dok to sve pročitam, a možda i duže. Ponovno netočno. Naprotiv uspjela sam ju pročitati u četiri dana. Iznenadila sam se kako se brzo čita. Puna je zgodnih primjera i usporedbi da je zaista lagana za čitanje. Što mi se izrazito svidjelo je što na kraju svakog poglavlja ima sažetak o čemu je pisano i koje su najvažnije stvari kako bi to što bolje zapamtili.
Stoga ako ste i dalje u panici od korone ili se osjećate loše ili vam je do kukanja i sažalijevanja samog sebe – čim prije pročitati knjigu Zabranjeno kukanje. Zaista izvrsna knjiga koja potiče čovjeka na pozitivnije razmišljanje, ali jednako tako i prihvaćanje vlastitih muka te pokretanje na bolje. Da završim s autorovim citatom: “Ono na što se usredotočuješ postat će tvojom stvarnošću.”
