Mali broj zooloških vrtova u svijetu rehabilitira životinje, stoga moramo zaključiti da je jedini razlog zašto mučimo životinje radi našeg uživanja, naše zabave. Često povlačimo granice između etičkog i moralnog ponašanja, ali one se rijetko kada primjenjuju na pripadnike druge vrste. Tužna istina je ta da lovimo i zatvaramo životinje samo da ih možemo tu i tamo pogledati i “diviti” im se, međutim, zanemarujemo muku i posljedice koje takva okolina ostavi na životinju. Također, mali broj zooloških vrtova sa životinjama postupa humano. Iz tog razloga postoje mnogobrojne organizacije koje žele osvijestiti populaciju i rehabilitirati te životinje. Najpoznatija je vjerojatno PETA – People for the Ethical Treatment of Animals. Oni pokušavaju spasiti razne životinje koje su pod direktnim negativnim djelovanjem čovjeka. Pogledajmo sada povijest zoološkog vrta i svrhu nastanka. Koncept izlaganja životinja za vlastitu zabavu potječe od bogatih aristokrata koji su željeli pokazati svoju moć i bogatstvo.
Moderna koncepcija zoološkog vrta potječe iz 18 stoljeća i prvi takav vrt se otvorio 1793. u Parizu. Kroz utjecaj prosvjetiteljstva takve ustanove su trebale promicati granice znanosti i donijeti nove spoznaje o interakciji s drugim vrstama. Primarna svrha zoološkog vrta je bila povećanje znanja javnosti o raznim životinjama.
Također, postoje različiti tipovi zoološkog vrta. Prvi od njih je urbani u kojemu su životinje u velikim gradovima i malim nastambama tako da su svakodnevno uznemirene. Protiv ove vrste zoološkog vrta se aktivisti za životinjska prava najviše bore jer je primarna uloga takve institucije “mučiti” životinje radi zabave. Ova je vrsta i najraširenija u svijetu. Sljedeći tip je safari park u kojem životinje imaju relativno više slobode. Najčešće je to veća nastamba gdje turisti mogu vidjeti životinje u “prirodnom” okruženju. Iako je i ova vrsta primarno za zabavu, životinje ipak žive u prirodnim uvjetima i nisu izložene tako velikom broju ljudi. Na kraju, postoje i životinjski rezervati koji imaju svoj vlastiti ekosustav i sve su životinje zaštićene.
Etička dilema oko ove teme je vrlo delikatna. Naime neupitno je da oduzimanjem slobode drugog bića gubimo i dio vlastite slobode, međutim, čovjek može imati i vrlo pozitivan utjecaj na očuvanje i produljenje neke životinjske vrste. Najbitnije etičko pitanje je zapravo kako postupamo i koristimo svoju moć i tehniku prema manje naprednijim bićima. Ovo je pitanje bitno jer pokazuje kakva smo mi vrsta i kako čovjek vrednuje život.
Smatram da bi prvu vrstu zoološkog vrta, odnosno urbanu, u današnjem modernom vremenu trebalo uništiti jer u takvom okruženju životinje najviše pate te postoje razna izvješća disfunkcionalnih stvari koje životinje u zatočeništvu rade.
Ono što čovjek najviše od svega cijeni je sloboda. Sloboda je ideal za koji su mnogobrojni ljudi dali svoje živote. Zato je vjerojatno i najokrutnija kazna koju je čovjek smislio zatvor, odnosno oduzimanje slobode. Ako je to najgora kazna koju je čovjek osmislio, zašto onda tako lagodno primjenjujemo tu istu kaznu na životinje? Često se dogodi nekakav skandal u zoološkom vrtu koji je rezultat ljudske nepažnje, a ima pogubne posljedice za životinju. Jedan takav primjer jer gorila Harambe koju su usmrtili jer je dijete palo u njezinu nastambu. Takve su smrti nepotrebne i mogu se izbjeći, a nažalost vrlo su česte.
Kada je biće lišeno slobode ono ne može normalno funkcionirati. Uz današnju tehnologiju nepotrebno je da životinje pate i mislim da bi u budućnosti trebalo implementirati holografske projekcije životinja. Tako bi zoološki vrt ostvario svoj edukacijski cilj bez potrebe za pravim životinjama. Današnja tehnologija nam omogućava da se riješimo ove etičke dileme bez ikakvih negativnih posljedica samo moramo napraviti korak u pravom smjeru i moramo se zapitati gdje povlačimo granice etike.
