Piše: Ozana Tikvica
U ljetnim mjesecima svi se želimo odmaknuti od svih naših obaveza i žurbe. Težimo rasteretiti duh i tijelo, a često se nađemo u napasti prepuštanja samo odmoru (koji danas, uz svu tehnologiju kojom smo okruženi često nije nimalo nalik Pieperovoj dokolici), ne gledajući na to kako se naš um i duša često odmaraju hraneći se plemenitim i lijepim stvarima. Time se često nađemo u stanju iz evanđeoske parabole, u kojem čak i ako smo uspjeli pomesti kuću, ona prečesto ostaje prazna. Kada novi nalet napora nakon godišnjeg odmora pronađe našu nutrinu pometenu i očišćenu, a praznu, mogli bismo doći u gore stanje nego ono u kojemu smo bili prije.
Stoga je potrebno cjelovito raditi na sebi kako bismo rasli, ne samo kroz razdoblje rada, na profesionalnom području, već i kroz vrijeme odmora, posvećujući se dijelu našeg razvoja koji u onom redovnom radnom ritmu često ostaje zanemaren. Druženje s ljudima koji nas izgrađuju, boravak u prirodi, dobar film, ljetni kamp ili ljetna škola (pogotovo ona u Šibeniku) neki su od načina kako možemo raditi na sebi tijekom odmora postajući bolji i plemenitiji ljudi.
Jedan od najraširenijih načina izgrađivanja našeg duha sigurno je i dobra knjiga. Osobno sam primijetila kako mi se čestom upotrebom pametnog telefona jako smanjila sposobnost čitanja do kraja čak i članaka koji me zaista zanimaju. Zbog toga u zadnje vrijeme pokušavam što više čitati. S pravom knjigom u ruci lako ćete zaboraviti provjeriti poruke na Whatsappu i nećete poželjeti otvoriti neki od portala tisućiti put toga dana.
Ako niste ljubitelj intelektualno zahtjevnih knjiga kao literature za odmor na plaži, donosim vam preporuku jedne meni jako drage knjige uz koju ćete se odmoriti i nasmijati, a koja će vas istovremeno ganuti i oplemeniti.
Riječ je o knjizi Don Camillo talijanskog pisca Giovannina Guareschija, drugom najprevođenijem talijanskom književnom djelu, odmah nakon Pinocchija. Guareschi je napisao nekoliko nastavaka priča o don Camillu, a u hrvatskom prijevodu u Verbumu su zadnjih godina izdana dva nastavka: Don Camillo i Don Camillo i njegovo stado. Međutim, moguće je pronaći hrvatske prijevode i nekih drugih nastavaka koji su izdani ranije, neki od njih čak i u bivšoj državi (unatoč snažnoj duhovnoj poruci koju knjige nose). Tako sam, posve slučajno, za 2 eura (!) kupila jedan od nastavaka pod naslovom Drug don Camillo u jednoj trgovini. Ako se odlučite pročitati knjigu vjerujem kako ćete, kao i ja, biti iznenađeni u kakvo se bescjenje prodaje kvalitetna literatura.
Radnja djela prati likove u selima smještenima u dolini rijeke Pad u Italiji. Kroz brojne i različite priče upoznat ćete seoskog župnika don Camilla te vođu komunističke stranke, Giuseppea Botazzija, zvanog Peppone koji početkom prvog nastavka postaje i načelnik. Njihovi stalni sukobi ocrtavaju specifičan ugođaj toga kraja i psihologiju njegovih stanovnika. Dijalozi su često vrlo dinamični, duhoviti i poprilično ‘bez dlake na jeziku’ što je u ovo naše pretjerano korektno i tolerantno doba pravo osvježenje.
Radnja prve knjige odvija se odmah nakon Drugog svjetskog rata, a tragični događaji rata i poraća koji se spominju i provlače kroz priče (pogotovo u drugom nastavku, Don Camillo i njegovo stado) na našim prostorima zvuče i više nego poznato. Ipak, knjiga vas neće opteretiti jer kroz svaku stranicu knjige autor govori o ljudskoj sposobnosti uzdizanja iznad sitnih interesa i stranačkih pripadnosti kako bi se u presudnom trenutku zauzela za Istinu i Dobro. Počevši od don Camilla koji svoje moralne dvojbe rješava razgovorom s raspetim Kristom iznad glavnog oltara, preko jednostavnih, ali često i grubih ljudi toga kraja pa sve do članova komunističke partije sa svojim vođom Pepponeom na čelu, svi su dio tog svijeta, ‘Mondo piccolo’, kako ga autor naziva. Usmjereni jedni na druge, iako na različite načine ‘u tom čudnom kraju gdje sunce žari i udara kao čekićem po glavama ljudi’.
Zato nahranite dušu ovoga ljeta dobrom knjigom i sigurno ćete u nove radne izazove krenuti plemenitiji i duhovno bogatiji.
