10. godišnjica
Republika Hrvatska obilježila je 1. srpnja 10. godišnjicu svog članstva u Europskoj uniji (EU). Prilika je to za novo sagledavanje prednosti i nedostataka članstva, uspjeha i neuspjeha europskih integracija te općenito nacionalnih snaga i slabosti. Odgovori na pitanja o tome što je prevladalo (prednosti ili nedostatci, uspjesi ili neuspjesi, snage ili slabosti) ovisit će o onome tko odgovara.
Vremena u kojem je Republika Hrvatska pristupila EU najbolje opisuje činjenica da je tih 10 godina najduže razdoblje između svih dosadašnjih uzastopnih proširenja EU (1973., 1981., 1986., 1995., 2004., 2007. i 2013.). K tome, u tom vremenu dogodio se i presedan zbog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz dotad rastuće zajednice. Vremena su to neizvjesnosti i kriza, obilježenih recesijom, nezaposlenošću, migracijskim valovima, prirodnim katastrofama, pandemijom, ratom i inflacijom.
Što je ipak prevladalo?
Ako se pita političare iz izvršne državne vlasti što je ipak prevladalo, oni će redom pobrojati povučena sredstava iz Fondova EU i važne strateške projekte te naglasiti prosperitet, otpornost, sigurnost, euro, Schengen i Pelješki most. Ako se pak isto pita saborske zastupnike iz redova oporbe, oni će nabrojati sve suprotno: stotine tisuća iseljenih, gubitak nacionalne valute, korupciju, deficit demokracije, poskupljenja i rasprodanu (državnu) imovinu strancima. Vjerojatno i niz drugih fenomena. Ako se pita slučajne prolaznike, odgovori će još više varirati. Od svega nabrojanog do osobnih sudbina. Od onih najoptimističnijih do najpesimističnijih.
Tko je u pravu?
Ne može se reći da je nešto u dva spomenuta ilustrativna primjera neistinito jer su u oba slučaja nabrojani važni elementi i neizbježne posljedice članstva u EU. Prednosti, uspjesi i snage isprepletene su s nedostatcima, neuspjesi i slabostima.
Primjerice, stopa registrirane nezaposlenosti smanjena je s 20,2 % u 2013. na 6,7 % u 2022., dok je prosječna neto isplaćena plaća u istom vremenu povećana s 732 eura na 1.016 eura1. S jedne strane, političar iz izvršne državne vlasti stavio bi posebni naglasak baš na ta dva podatka. Pritom bi istaknuo ulogu poduzetih mjera koji su doveli do toga. S druge strane, saborski zastupnik iz redova oporbe bi to opovrgnuo tvrdnjom da bi se to svakako dogodilo, posebice zbog velikog broja iseljenih. Dodao bi i da je prosječna godišnja stopa inflacije u istom vremenu porasla s 2,2 % na 10,8 %1. Potonje bi posebno naglasili umirovljenici među slučajnim prolaznicima, dok bi mladi i studenti vjerojatnije bili puno zadovoljniji mogućnostima zapošljavanja i životnim prilikama koje im se sada nude.
Neovisno o raspravi što je više utjecalo na životni standard građa, objektivno gledajući, Republika Hrvatska se kao članica EU društveno-gospodarski razvila kao nikad prije. Navedeno potvrđuje porast realnog BDP-a po stanovniku s 61% na 73% prosjeka EU2 (detaljnije o čimbenicima tog porasta pročitajte u izvoru).
Ostvareni su svi strateški ciljevi države. Izgrađena je infrastruktura za daljnji društveni, gospodarski i kulturni razvoj. Značajno je unaprijeđena poslovna klima. Povećana je zaposlenost i životni standard. Stečeno je iskustvo prijave i provedbe projekata od strane različitih aktera. Postavljeni su solidni institucionalni temelji (iskustvo) za nove krizne situacije. Generacije su proputovale Europu uzduž i poprijeko, kako u poslovne, tako i u privatne svrhe. Ljudi su dobili brojne nove mogućnosti. Zemlja je postala boljim mjestom za život. Usprkos sve tome, Republika Hrvatska istovremeno ima depopulacijske procese kao nikad prije. Velikim dijelom zbog emigracije koja je potaknuta, između ostalog, visokim stopama nezaposlenosti i niskim neto plaćama. Državni zavod za statistiku bilježi podatak da je od 2013. do 2022. bilo ukupno 349.979 iseljenih3.
Stoga prednosti, uspjesi, snage, nedostatci, neuspjesi i slabosti proizašli iz članstva u EU doista jesu isprepleteni. Jedna strana ne isključuje drugu, ali se opravdano može reći da je to bilo 10 uspješnih razvojnih godina.
Najveći neuspjeh u tom uspjehu
Pored svih neupitnih dostignuća i prilika, emigracija brojnih obitelji, (mladih) ljudi željnih dokazivanja (i dostojne plaće) te obrazovanih stručnjaka ipak se ističe kao najveći neuspjeh ovih 10 godina članstva EU. Njihovi odlasci odraz su društvenog i gospodarskog stanja, a već se pokazuju i kao veliki nedostatak, posebice u zdravstvu, građevinarstvu, turizmu i ugostiteljstvu. Da nabrojimo samo neke djelatnosti. Pokazat će se i kao slabost za dugoročni razvoj zemlje. Osim ako se nešto drastično ne promijeni. Uzalud je sada previše naglašavati sve političke i ekonomske rezultate kada intenzitet emigracije u tako kratkom vremenu govori sam za sebe. Ne govori on o apsolutnoj neuspješnosti 10 godina članstva u EU, nego o izrazito slaboj početnoj poziciji 2013. koju su osobito pogoršale recesija, nezaposlenost i apatija. Treba, dakle, realno sagledati stanje stvari i priznati da emigracija realno jest najveći neuspjeh.
Zato simbol ovih 10 godina jest sav povučeni novac. Simbol je i svaka postavljena ploča sa zastavom EU gdje je taj novac i potrošen. Simbol je i euro na koju će se generacije teško naviknuti. Simbol je i otvorena granica na kojoj nema čekanja. Simbol je i emigracija kao nužna posljedica europskih integracija.
Kako su Hrvati iznova pakirali kofere, tako su u njima spakirali neiskorištenu ljudsku kreativnost, vrijednosti i ideale te propustili ostvariti radne, intelektualne i fertilne potencijale u svojoj zemlji.
Možda će sve uloženo i izgrađeno doći do izražaja do iduće okrugle obljetnice. Možda simbol te obljetnice onda postane imigracija, posebno povratnika, ali i stranaca. Možda tada ova zemlja doista postane ono što bi mogla – jako razvijena, perspektivna, ali i dalje sigurna. Možda na taj način ova (nevidljiva) depopulacija malo i popusti.
1 Državni zavod za statistiku, 2023: 10 statističkih područja za 10 hrvatskih godina u EU
2 Ekonomski Lab, 2023: Voće s niskih grana: Hrvatska 10 godina u EU
3 Državni zavod za statistiku, 2023: Vanjska migracija stanovništva Republike Hrvatske
