Na Svjetski dan prevencije samoubojstva svaka osoba bi trebala zastati i doista razmisliti o njegovom značenju i važnosti jer statistike govore da se samoubojstva i dalje šire poput epidemije.
Neprijatelj koji napada sve
I nitko nije isključen kako bi pomislio da ga se ova tema ne tiče. Porazne statistike govore da svakih 40 sekundi jedna osoba izvrši samoubojstvo, a da 20 milijuna ljudi godišnje pokuša izvršiti samoubojstvo. Iako sa težinom, porazne statistike ipak još uvijek govore da se većina ljudi barem jednom susretne oči u oči s okrutnim neprijateljem u obliku najcrnje misli, koja ih povlači za sobom, uvjeravajući ih da je bolje da ne postoje i stavljajući oko njihovih očiju povez da ne vide tolike silne razloge za život: osmijeh djece i dobrotu ljudi spremnih da im pruže pomoć.
Da, to bi značilo da si možda baš i ti jedan od njih. Ako jesi, ne boj se, tog neprijatelja je moguće pobijediti. Potraži pomoć, sve dok je ne nađeš. Možda je nećeš dobiti na prvim vratima na koja pokucaš. Ali na jednim sigurno hoćeš! I zato, neka te vodi ta nada, da tražiš dok ne nađeš, jer izlaz sigurno postoji. To nije tek priča, o tom ti svjedoči ljudi koji su pobjedili takvo stanje, u kojem se možda upravo sada nalaziš baš ti.
Trebamo postati obazrivi na ovaj problem
Ako pak i nisi sam iskusio to, sigurno netko iz tvoje okoline jest. Svuda oko nas su ljudi koji se u kutku svoje sobe bore za svoj život, u skrivenim bitkama. Možda su to baš oni s najvećim osmijehom, dobrim uspjehom, za koje nikad ne bi to pomislio. Statistike govore suprotno. Zato, na Svjetski dan prevencije samoubojstva, bilo bi dobro da doista svatko od nas učini nešto kako bi se popravila ova porazna statistika o stvarnosti koja se ne događa tek negdje drugdje, nego baš u našoj sredini, susjedstvu, uredu, ulici…
Osobe i obitelji koje se bore s ovim problemom ne bi trebale nailaziti na stigme i strah društva jer ovo nije tabu tema nego svakodnevna životna borba tolikih za koju trebamo imati otvoreno srce i što više postati svjesni da je svaki život jednako vrijedan.
Kraj nečega što počinje puno prije
Samoubojstvo je samo krajnji rezultat nečeg što je počelo daleko prije: kod neuspjeha, pomisli na manju vrijednost, uvreda… Da, zato je najbolji način za prevenciju samoubojstva zapravo ne početi tražiti pomoć i izlaz tek kada nam se glavom počnu vrtjeti ove pomisli, nego već prije – kod prve negativne misli usmjerene protiv nas. Stoga je najbolja prevencija – izabrati dobro. Ne dopusti da prođe dan a da se ne nasmiješ. Ne dopusti da prođe dan u kojem nećeš opet otkriti smisao svog života. Ne dopusti da prođe dan a da opet ne povjeruješ da se sve može preživjeti. I, da, jako bitno, ne dopusti da itko prođe kraj tebe a da mu ne kažeš da si sretan što baš on postoji.
Samo darovana jedna lijepa riječ može biti snažna prevencija samoubojstvu, samo jedna poruka u noći, poklon za blagdan, zagrljaj na ulici, pružena ruka i ozbiljno shvaćanje tuđih boli i borbi… To je ono što mi kao pojedinci možemo učiniti dok sama osoba ne otvori srce i povjeruje da postoji pomoć. Budi svima podrška na tom putu u nadi da više nikad nećemo ostat šokirani viješću da si je netko oduzeo život. A još jučer smo bili skupa, i moglo je ostati tako još dugo.
