Zajedničko obilježje suvremenih oružanih sukoba i medija je njihova ovisnost o komunikacijskim tehnologijama. One, naime, imaju iznimno važan utjecaj na način ratovanja, ali i na ratno izvještavanje. Rat je fenomen u kojem vladaju drugačiji kriteriji i prioriteti u odnosu na svakodnevno čovjekovo okruženje, stoga ratno novinarstvo ima pred sobom još zahtjevniji zadatak prenošenja istine. Novinari svojim izvještavanjem uvelike utječu na oblikovanje javnoga mnijenja. Naime, percepcija javnosti ovisi o tome što su mediji odlučili izabrati ili ispustiti te načinu na koji su to oblikovali i interpretirali. Prešućivanjem ili prenaglašavanjem, senzacionalističkim opisivanjem događaja ili njegovim uljepšavanjem te tumačenjem događaja s ciljem propagande dovodi se u pitanje profesionalna, ali i osobna etika novinara, tj. onoga koji izvještava o ratnom sukobu.
Razvoj medijske tehnologije promijenio je prirodu prikupljanja vijesti i povećao pritisak na televizijske izvjestitelje od kojih se očekuje izvještaj u samo nekoliko minuta. Tradicionalni pristup obradi vijesti podrazumijevao je dovoljno vremena i provjeru prikupljenih informacija, a sada se očekuje izvještavanje uživo – dok događaj traje. Pojava „CNN-efekta“, odnosno 24-satnog televizijskog izvještavanja o događajima, donosi nove poteškoće za vjerodostojnost ratnog izvještavanja. Zbog takvoga pristupa novinari često nemaju vremena provjeriti informacije iz drugih izvora. Iako je za vrijeme rata i krize javnost više usmjerena na televiziju kao medij koji izvještava u realnom vremenu, društvene mreže i internetski portali također su čest izvor informacija i to osobito za mlade.
Savjeti za korištenje medija u ratnoj krizi
Portal za razvoj medijske pismenosti roditelja i djece ističe da je potrebno osvijestiti da netočne informacije i lažne vijesti mogu izazvati nepotreban strah, potaknuti nas na krive zaključke i ponašanja te otežati rješavanje krizne situacije pa čak i ugroziti živote. Stoga je važno provjeriti izvor vijesti i informacija odnosno vjerodostojnost medija koji je objavio vijest. U tome smislu možemo si postaviti pitanje tko je autor vijesti te jesu li izvori kredibilni, a citati autentični. Svakako, dobro je zapitati se i jesu li fotografije i video materijali već korišteni u nekom drugom kontekstu. U kriznim stanjima poput rata najviše su ugrožena djeca i njihovo mentalno zdravlje. Stoga se preporučuje ograničiti izloženost djece uznemirujućim vijestima te im pojasniti informacije koje primaju na način koji je prilagođen njihovoj dobi. Razgovarajte s djecom te pažljivo birajte medijske sadržaje kojima će djeca biti izložena.
Svakako, dobro je osigurati vrijeme u danu za odmor od medija te izbjegavati prekomjerno izlaganje negativnim vijestima i sadržajima. Također, trebamo biti svjesni da se društvenim mrežama šire brojne dezinformacije i manipulativne objave, koje mogu biti dio smišljene propagande i ciljanih dezinformacijskih kampanja, ali i neodgovorni pokušaji dobivanja što većega dosega. Na društvenim mrežama posebno zavaravajuće mogu biti objave koje sadrže fotografije ili snimke „s mjesta događaja“, a u kojima su zapravo korištene stare fotografije ili videozapisi snimljeni u nekom drugom kontekstu. Pored manipuliranja snimkama i fotografijama na ovaj način, mogući su i pokušaji manipulacije dovođenjem u sumnju autentičnih materijala. Svakako, bolje je ne dijeliti objave na društvenim mrežama za koje nismo sigurni da su istinite i autentične. To također vrijedi i za aplikacije za besplatnu razmjenu poruka, fotografija, videozapisa i drugih datoteka, poput WhatsAppa i Vibera, jer su i one vrlo često kanal putem kojega se šalju razne dezinformacije.
Gdje provjeriti informacije?
Koristan alat, koji nam može pomoći u provjeri informacija koje svakodnevno primamo, su portali za provjeru informacija ili fact-checking portali koji provode provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru. Oni su se zadnjih dana posvetili razotkrivanju brojnih dezinformacija vezanih uz rusku agresiju na Ukrajinu. Mreža portala za provjeru činjenica SeeCheck, u kojoj sudjeluju i fact-checking portali iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Slovenije, ima blog s dezinformacijama o ratu u Ukrajini koje se šire u regiji.
Pregled razotkrivenih dezinformacija iz cijelog svijeta može se pratiti na stranici UkraineFacts, koju je pokrenula španjolska fact-checking organizacija Maldita, a pridružili su joj se i brojni drugi članovi Međunarodne mreže provjeravatelja činjenica (The International Fact-Checking Network, IFCN). Na toj se stranici nalazi i karta svijeta na kojoj se može vidjeti koliko je i kakvih dezinformacija o ratu u Ukrajini do sada razotkriveni u pojedinim državama.
Literatura
Labaš, D., Barčot, M. (2013.) „Mediji i rat – etički izazov. Tiskovni mediji u Domovinskom ratu na primjeru Vukovara 1991.“. U: „Vukovar ’91 – Istina i/ili osporavanje (između znanosti i manipulacije)“. Zagreb – Vukovar: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, str. 177-204.
Čerina, J. (2012). „Ratno izvještavanje u kontekstu suvremenih oružanih sukoba i novih medijskih tehnologija“. Polemos, XV (29), str. 101-117.
Dokler, A. (2022.) „Lažne snimke i dezinformacije o ratu na društvenim mrežama“, dostupno na: https://www.medijskapismenost.hr/lazne-snimke-i-dezinformacije-o-ratu-na-drustvenim-mrezama/
