Kao i svake godine, i ovog 10. prosinca obilježavamo Međunarodni dan ljudskih prava. To je dan čije značenje uistinu moramo razumjeti, a ne samo znati kada se obilježava. Ne radi se o još jednom danu koji, eto tako, usput spomenemo i tu priča završava. Iako se službeno obilježava 10. prosinca, slaviti bi se trebao svaki dan.
1948. godina se možda čini kao vrijeme daleko iza nas, pogotovo s obzirom na sve što se trenutno događa oko nas, ali je tematika itekako svježa. Već 73 godine su prošle otkada je usvojena Opća deklaracija o ljudskim pravima kojom se trebao dogoditi preokret te spriječiti ponavljanje brojnih strahota koje su zadesile svijet tijekom Drugog svjetskog rata.
Situacija danas
Čitajući i gledajući vijesti vidimo sve ono na što se tom Deklaracijom upozoravalo i htjelo zaustaviti. Društvena previranja, sukobi s vlasti, napuštanje domovine i bijeg u druge države su postali svakodnevica. Članak 1. Deklaracije govori: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“, ali možemo li stvarno reći da se sve ljude tretira jednako? Usudimo li se reći da svi imaju jednaka prava i da ničije dostojanstvo nije ugroženo?
Društveno neprihvaćanje manjina problem je koji je zadnjih godina napokon došao na red, došlo je vrijeme da se i s time suočimo. Jedan od svježijih primjera na našim područjima je izbjeglički val iz kolovoza ove godine, nakon dolaska talibana na vlast u Afganistanu. Možda gledajući situaciju na televiziji mislimo da se to nas ne tiče, ali ne možemo se praviti da je sve u redu. Koliko smo samo vidjeli nemoralnih i nehumanih tretiranja izbjeglica i koliko smo samo puta čuli „pa što se to nas tiče“ ili „neka idu negdje drugdje“?
Što napraviti
Prvenstveno trebamo osvijestiti činjenicu da to što nismo osobno odgovorni za nečiju nevolju, ne znači da nismo dio problema. Ignorirajući ovakve situacije pokazujemo da je to prihvaćanje svih ljudi samo slovo na papiru. Sigurno ne želimo da nas u slučaju nevolje netko ignorira i žmiri na jedno oko pa tako ni mi ne bismo trebali ni mi raditi. Ne moramo nužno trčati i nositi pakete sa starom odjećom, ali moramo prihvatiti da su problemi neizbježni i cijeli svijet ima neki teret s kojim se nosi. Ni na koga ne trebamo gledati svisoka, a ako smo u mogućnosti, trebamo pružiti ruku drugima, pa makar i nekom sitnom gestom. Postoje i brojne nevladine udruge koje se bave podizanjem svijesti o ljudskim pravima, kao što je na primjer Kuća ljudskih prava. Osim rasprava i informiranja javnosti, bavi se i predlaganjem amandmana za izmjenu postojećih Zakona te time aktivno sudjeluje u napretku. Isto može napraviti i svatko od nas. Umjesto promatrača, budimo aktivni sudionici.
Ana Peran
Izvori:
Kuća ljudskih prava: https://www.kucaljudskihprava.hr/2018/12/10/priopcenje-za-medije-povodom-medunarodnog-dana-ljudskih-prava-ljudska-prava-danas-su-ugrozena-i-vecini/
Narodne novine: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2009_11_12_143.html
