Svjetski dan slobode medija
Svake se godine 3. svibnja obilježava Svjetski dan slobode medija. Taj je datum 1993. godine Opća skupština UN-a proglasila kako bi se, između ostaloga, proslavila temeljna načela slobode medija te odala počast novinarima koji su izgubili živote izvršavajući svoje novinarske zadaće. Tema su ovogodišnjeg Svjetskog dana slobode medija “Informacije kao javno dobro”, za koju generalna direktorica UNESCO-a, Audrey Azoulay, kaže kako “Skreće pozornost na ključnu ulogu slobodnih i profesionalnih novinara u stvaranju i širenju tih informacija, rješavajući se pogrešnih informacija i drugog štetnog sadržaja.”
Pitanje suzbijanja “pogrešnih informacija i drugog štetnog sadržaja” sa svrhom očuvanja općega dobra, dakle pitanje cenzure, ni u kom slučaju nije isključiva odgovornost novinarske profesije. Ne odričući, stoga, novinarskoj profesiji vrijednost i značaj u pronošenju istine, ovaj će članak pokušati skromno pridonijeti otvaranju rasprave o problemu kontrole pisane i izgovorene riječi.
Cenzura
Pojam cenzure javlja se 443. g. pr. Kr. u starom Rimu. Dva su cenzora, popisujući stanovništvo i njegovo imovno stanje, nadzirala i moral građana. Cenzura se kroz povijest javljala u različitim oblicima, bilo da je riječ o korekciji (čišćenju) književnih djela (cenzura odozgo) ili danas sveprisutnom vršenju nenasilnoga utjecaja i pritiska (cenzura odozdo)1. U demokracijama je cenzura koja bi zabranjivala nepoćudne sadržaje zabranjena. Nije zamislivo da država utemeljena na slobodi govora zatvara neistomišljenike, ali bio bi neznalica onaj koji bi ostao slijep na činjenicu da se kontrola sadržaja koji nisu podobni vrši i danas.
Borba između autoriteta i slobode2 postoji i dalje, ali su sredstva kontrole govora ili još opasnije – misli – s vremenom postala sve sofisticiranija, time perfidnija, nezamjetnija. Selektivno financiranje kojemu cilj nije pravedan ishod ili uskrata istoga, zanemarivanje, ograničenje dosega, primjeri su takvih postupaka koji mogu biti (i jesu) zakoniti. Iskustvo je pokazalo kako interes za zabranjenom publikacijom raste jednom kada ona postane nedostupna. Neograničena kakva je, ljudska je kreativnost pronalazila način za distribuciju i takvih, zabranjenih tekstova. Razlog za pobuđeni interes očit je i prirodan – “Koja je to misao od koje me autoritet tako snažno štiti, a da ju vlastitim kritičkim razmišljanjem ne bih mogao odbaciti kao pogrešnu i štetnu?”, nije pitanje koje se javlja samo kod naroda pod autoritativnom vlašću.
Cenzura na Facebooku i Twitteru?
Za razliku od cenzure koju nameću institucionalni3 subjekti (u prvom redu država), neinstitucionalni faktori (različite interesne skupine) kontrolu nad stvaranjem, reproduciranjem i distribucijom sadržaja danas nastoje postići politikama korištenja, oglašavanja i dr. koje, kao privatni izdavači ili općenito članovi privatnoga sektora, mogu opravdano uređivati prema vlastitim preferencijama. Ne ulazeći u pitanja poput onih jesu li Facebook ili Twitter uistinu privatne kompanije te trebaju li se zakoni o slobodi govora primjenjivati i na spomenute subjekte, moguće je ustanoviti kako je njihov utjecaj na pojedince i cjelokupnu javnost izniman, značajniji nego li brojnih suverenih država, a posljedice sadržaja koji propuštaju ili zadržavaju u najmanju ruku sežu jednako daleko kao posljedice svih onih izbačenih, preimenovanih književnih likova ili netiskanih kritika i slobodnih misli.
Pitanje cenzure u svojoj je biti pitanje odnosa osobnih sloboda i javnoga dobra. Želimo li društvo pretežito moralno izvrsnih pojedinaca, trebamo htjeti obrazovanje o vrlinama i istinama i obrazovanje za vrlinu i istinu. Istina kao ona koja odgovara stvarnosti ne trpi zaobilaženje stvarnosti, laž. Društvene mreže koje su zamijenile konvencionalne modele edukacije i poučavanja, trebale bi stvarnost prikazivati u punini. Svaki put kada mišljenje koje smo na društvenoj mreži objavili javnosti (prijateljima) bude izbrisano ili promoviranje istoga odbijeno, samo zbog toga što se dotiče unaprijed definiranih društvenih i političkih istina (naglašavam “samo”), trebamo se zapitati je li moguće da ni mi danas, kao ni neki drugi nekada prije, ne znamo biti slobodnomisleći, već nas i dalje od pogrešnih informacija moraju štititi branitelji (određenih) istina.
____________________________________________________________________________________________________________________________
1 Pregledni rad: CENZURA ODOZDO: PRILOG TEORIJSKOJ RASPRAVI O CENZURI (BOTTOM-UP CENSORSHIP: A CONTRIBUTION TO THE THEORETICAL DISCUSSION ON CENSORSHIP), Matija Panić, Središnja geološka knjižnica, Geološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2017.
2 John Stuart Mill
3 Pregledni rad: CENZURA ODOZDO: PRILOG TEORIJSKOJ RASPRAVI O CENZURI (BOTTOM-UP CENSORSHIP: A CONTRIBUTION TO THE THEORETICAL DISCUSSION ON CENSORSHIP), Matija Panić, Središnja geološka knjižnica, Geološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2017.
