Velika većina ljudi odrasta u uvjetima u kojima im se od malih nogu na teret stavljaju očekivanja. Sama očekivanja najčešće dolaze od roditelja, supružnika, prijatelja, itd. Osobno, gledam na očekivanja kao na virus ili, bolje rečeno, kao na neku bakteriju kojom se zarazimo u vrlo ranoj dobi te s njom živimo, odrastamo, uopće ne shvaćajući da bakteriju nosimo u svom tijelu cijeli život. Tajna je u tom što se ne osjećamo čudno, ne osjećamo se drugačijima, ne osjećamo se kao crne ovce i zbog toga nemamo razloga ni potrebe propitkivati situaciju. Jer ako je većina zaražena istom bakterijom, onda je očito potrebno da tako bude?
Da se ne lažemo, nisu očekivanja jedina bakterija koju kroz djetinjstvo “pokupimo”, ali mi se čini da su sama očekivanja te problemi koji ona nose tema koja se namjerno ili slučajno izbjegava. Moguće je da si u ovom trenutku postavljate pitanja: Zašto su očekivanja loša?, Tko uopće živi bez očekivanja?, itd.
Očekivanja drugih su loša zbog jedne jedine činjenice, stvaraju veliki teret i pritisak. Prije no što nastavim, postoje očekivanja koja pred nas stavlja sama okolina i društvo, to mogu biti određene norme i moralne zakonitosti koje je potrebno poštivati, a očekivanja od nas mogu imati i pojedinci, poput naših bližnjih, partnera, prijatelja i sl. Dobro su nam poznate odgojne priče i metode u kojima roditelj “prisiljava” dijete da se opredjeljuje za određeni zanat ili školu kako bi djetetu bilo što bolje u životu. Također, poznate su i situacije kada se od vas očekuje da se do određene dobi oženite i dobijete dijete. Prikazanim situacijama zajedničke su dvije stvari, navedeni subjekti koji očekuju posjeduju ogromnu količinu ljubavi. Očito te dvije stvari uvijek idu jedna uz drugu, smatram da se upravo zato problematika očekivanja rijetko propitkuje jer se često veže uz ljubav, a što je vezano uz ljubav ne može biti loše, zar ne?
Kada roditelj očekuje da dijete odabere određeni zanat ili školu kako bi imalo ugodan život, problem je taj što možda dijete želi biti slikar, sportaš ili pisac, a očekivanja roditelja pretvaraju se u veliki teret na njegovim leđima. U takvoj situaciji moguće je više ishoda, ali najčešće dijete podlegne želji roditelja te bude nesretno jer ne radi ono što voli ili da postupi protivno očekivanjima roditelja te snosi posljedice. Ovo je jedan banalan i vrlo jednostavno složen primjer jednog upropaštenog života zbog očekivanja. Nadalje, želio bih naglasiti da očekivanja nisu isto što i nadanja. Na primjer, kad smo u situaciju da imamo dijete, naravno da ćemo se nadati da nam dijete neće biti probisvijet ili problematična osoba. Za njega ćemo željeti samo najbolje, htjet ćemo mu ugodan život te ćemo, kao roditelji, napraviti sve da se to ostvari. Tajna je u tome što nada i očekivanja nisu isto. Možemo se nadati tome da će nam dijete upisati strojarstvo, ali ako ono upiše filozofiju, mi ne bismo kao roditelji trebali na njega stavljati teret. Također, savjet i komunikacija dvije su stavke koje su uvijek korisne, a nisu istovjetne očekivanjima.
Na kraju, postoje društvena očekivanja, njih ima mnogo više, ali pošto nismo toliko emocionalno vezani uz društvo kao uz ljude koje poznajemo, možda je u tom kontekstu taj problem u nešto manjim gabaritima. Naravno, teško je kad želiš plakati, a svijet i nefleksibilni odgoj kaže: Nemoj plakati k’o curica, muško si, stisni zube, itd. Teško je kad nekomu želiš izjaviti ljubav, ali ne možeš iz straha koji je programiran u tvoju svijest. Jer ti društvo, čija je polovica izgrađena na mržnji i ratovima, govori što je ljubav i kako se ljubav osjeća te postoji li uopće.
Sama bit kolumne jest iskrena poruka da očekujete manje, a volite više; da se nadate i gradite vlastiti svijet onakvim kakvim želite da bude. Svijet bez bakterija koje nesvjesno usađujete u vašu djecu, svijet sa sviješću da bakterije postoje i da ih je moguće riješiti ako se njima pozabavite te da se okružite “zdravim” ljudima. Očekivanja nose mnoga razočaranja, nemojte to krivo protumačiti i spuštati si ljestvicu prema vlastitom cilju.
Prestani očekivati, ali nikad nemoj prestati raditi i nadati se!
