Vrati se kući je primamljiva knjiga koja će mnoge čitatelje razočarati. Knjigu je napisala Lisa Scottoline i izdana je 2012. Glavna protagonistica, Jill Farrow, je tipična majka iz predgrađa i liječnica, koja se sada udaje po treći put. Prvi put je ostala udovica, drugi put se razvela. Iz prvog braka ima trinaestogodišnju kćer Megan, a nakon razvoda osim muža, gubi i dvije pastorke koje je odgajala godinama. Jednog dana se njena mlađa pastorka nađe pred vratima. Njen otac je nađen mrtav u kući. Policija je zaključila da se radi o samoubojstvu, ali samo Abby (pastorka) sumnja na ubojstvo, te se Jill odmah baca u istragu.
Roman na prvi pogled izgleda kao obećavajuće djelo i samo mali trag govori da se radi o kriminalističkom romanu, a više o obiteljskoj drami. Prvi put sam pomislila da je ovo jedna obiteljska priča koja zbližava nekad udaljenu obitelj, ali ipak se radilo o kriminalističkom romanu i istragu pratimo samo iz očiju jedne žene. Liječnice, a ne policajke, koja usput uspijeva balansirati posao, obiteljski život, te se uporno pokušava zbližiti s pastorkama. Odjednom vodi četiri života.
Super-žena nije samo jedini problem. Jedan od najvećih problema su dijalozi koji se odugovlače. Jedan od primjera je situacija u kojoj Megan zatiče Abby u svom krevetu, čemu je čitava stranica knjige posvećena razgovoru kako je to “ful čudno”. Ima još stotine primjera predugih dijaloga i dok čitaš misliš, dobro, prijeđi na stvar.
Osim predugih dijaloga koji samo traju i traju, problemi su i način razgovora mnogih likova. Megan, koja ima trinaest godina razgovara kao da ima sedam ili osam, previše se žali, pogotovo s minijaturnim školskim problemima, a njena majka ju pušta da se sama nosi sa svim problemima jer misli da ona to može samostalno riješiti. Drugi je problem Abby, koja je na fakultetu, a također priča poput malog djeteta. Glavni problem mlade Abby je njezina majka, Jill, ne koja joj prestaje tepati poput: “srećice”, “zlato”, “dušice”, “slatkice” – osobi koja pohađa fakultet.
Drugi problem su likovi. Prvenstveno, njen budući muž koji ju je odmah napustio jer se on ne može nositi s tim problemima, opisan je kao vjeran zaručnik. Abby, koja je predstavljena kao osjetljiva djevojka, ali je zapravo prilično izgubljena i emocionalno nestabilna, a u isto vrijeme je opisana kao snažna žena. Megan, koja se ponaša prilično djetinjasto, opisana je kao zrela osoba jer ima dobre ocjene i hobije. Kontradiktornost opisanih likova i njihovog ponašanja uočljiva je i kod obiteljske prijateljice, koja ne prestaje blatiti pokojnog čovjeka kroz cijelu knjigu, iako je opisana kao odlična osoba. Osim što su krivo opisani, dijele se na one dosadne do bola i one zbog kojih si kosu počupate.
Još jedna slabost knjige je istraga koju Jill provodi potpuno sama jer policija nije pokazala nikakvog interesa. Jill se uz istragu, još brine za svoju kćer, posao, psa, te mlađu pastorku koja u međuvremenu nestane bez traga. Uz sve navedene brige, Jill se uporno pokušava približiti starijoj pastorci koja je emocionalno hladna i rezervirana, te ne želi biti dio njihovog života.
Od svih navedenih mana, najupečatljiviji je kraj. Ne samo da je tipičan kraj za bajke, za koji je trebalo još napisati “i živjeli su sretno do kraja života”, nego je toliko izlizan i površan da bi ga se i Walt Disney posramio. Nakon svega imat će te osjećaj kao da ste pročitali slikovnicu za djecu.
Čak i ako nisam očekivala oduševljenje, knjiga je bila pravo razočaranje. Osim što ostavlja dojam da ćemo čitati o obitelji koja se pokušava opet zbližiti, dobili smo tipičnu Mary-Sue pripovjedačicu. Karakterizacija likova nema smisla i čine knjigu odbojnom, dijalog za koji samo čekaš da prestane i otrcan kraj kojeg bi svaki pisac morao izbjegavati.