Zadnje srijede u veljači obilježava se Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, popularno „Dan ružičastih majica“. Riječ je o danu koji je posvećen problemu vršnjačkog nasilja u školama, kao i osvještavanju raznih štetnih posljedica koje nasilje uzrokuje te promicanju pronalaska rješenja ovog problema.
Što dovodi do vršnjačkog nasilja?
Fenomen vršnjačkog nasilja iznimno je složen, stoga su, posljedično, i uzroci vršnjačkog nasilja mnogobrojni te ih je teško sve navesti.
Prije svega, osobito je važno razmotriti vanjske uzroke nasilničkog ponašanja. Kao ljudi socijalna smo bića te puno toga učimo tijekom socijalizacije, odnosno u interakciji s okolinom – s roditeljima, prijateljima, ali i kad smo izloženi medijima i utjecaju šire društvene zajednice.
Jedan od ključnih načina na koji usvajamo određene obrasce ponašanja je socijalno učenje – učenje od drugih ljudi, neovisno o tome je li riječ o promatranju i oponašanju ili o tome da nas druge osobe svjesno usmjeravaju i uče nas kako se trebamo ponašati.
Reklo bi se monkey see – monkey do, što je često istina. Agresivno ponašanje djeca mogu usvojiti kod kuće – od roditelja, braće i sestara, kao i od vršnjaka s kojima su u doticaju. Nije neobično da velik broj nasilne djece dolazi iz obitelji u kojima su prisutni razni problemi i česti sukobi.
Također, bitan je i utjecaj medija koji izravno može potaknuti agresivno ponašanje kod djece, posebice ako su izložena medijskom sadržaju u kojem se prikazuje nasilje koje čini privlačna osoba, koja ima opravdan razlog za nasilje, kada štetne posljedice nasilja nisu prikazane i kada nasilje na kraju ostane nekažnjeno. Istraživanja su pokazala da je u tim slučajevima oponašanje nasilnog ponašanja najvjerojatnije.
Do nasilničkog ponašanja naročito može dovesti i izloženost nasilnoj pornografiji s kojom su mnogi adolescenti često u doticaju. Riječ je ne samo o prikazivanju nasilja, već i o objektivizaciji ljudske osobe.
Važno je spomenuti i frustraciju koja je jedan od ključnih uzroka agresivnog ponašanja. Naime, agresivno ponašanje u se pravilu javlja kad je dijete frustrirano i kad ne nalazi način kako da riješi probleme u kojima se našlo. U tom slučaju agresivni impuls često usmjeri na osobu koja nije nužno uzrok frustracije već, drugim riječima, žrtveni jarac.
Sklonost nasilničkom ponašanju može se povezati s karakteristikama osobe, konkretno određenim crtama ličnosti i psihičkim teškoćama, iako je o tome preporučljivije govoriti kad je riječ o starijoj djeci i adolescentima s obzirom na to da kod mlađe djece ličnost potencijalno nije dovoljno formirana.
Primjerice, karakteristike pojedinca koje su povezane sa sklonosti nasilničkom ponašanju osobine su koje se u psihologiji nazivaju mračna trijada – narcizam, makijavelizam i psihopatija. Riječ je o osobinama koje karakterizira oholost, sklonost manipulaciji, nedostatak empatije, neosjetljivost na tuđu patnju, stav da „cilj opravdava sredstvo“, impulzivnost, neuredan životni stil te odbacivanje moralnih i društvenih vrijednosti radi vlastite koristi.
Moglo bi se reći da osobe kod kojih je izražena mračna trijada imaju potrebu kontrolirati druge osobe, nisu u mogućnosti suosjećati te vlastite interese i ugodu stavljaju ispred tuđih što su svakako predispozicije koje mogu dovesti do nedostatka osjećaja solidarnosti, a samim time i nasilničkog ponašanja.
Naravno, riječ je isključivo o predispozicijama te ne mora svaka osobama s navedenim osobinama i teškoćama biti nasilna. Ključno je upoznati sebe, prepoznati vlastite slabosti te razvijati osjećaj solidarnosti i odgovornosti prema sebi, drugima i zajednici.
Posljedice nasilničkog ponašanja
Posljedice nasilničkog ponašanja izrazito su negativne i po žrtvu i po nasilnika.
Konkretno, žrtve nasilja mogu razviti simptome depresije i anksioznosti što svakako može ostaviti trajnu štetu na dobrobit i na mentalno zdravlje tijekom života. Žrtve nasilja mogu imati narušeno samopoštovanje što je povezano s čitavim nizom neželjenih ishoda poput narušene slike o sebi, veće sklonosti psihičkim poremećajima, slabijim školskim uspjehom, ali i veće sklonosti da se i sami upuštaju u delikventno i agresivno ponašanje. Također, žrtve nasilja mogu postati pretjerano osjetljive na razne neugodne podražaje i provokacije s kojima će se susretati u životu. Riječ je svakako o ozbiljnim problemima koje osobe mogu pratiti čitav život te ih učiniti manje prilagođenima za funkcioniranje u zajednici. Na kraju, bitno je dodati i da nasilje može dovesti i do suicidalnosti.
Osim po žrtvu, nasilje je štetno i po samog nasilnika. Naime, nasilničko ponašanje povezano je sa slabijim školskim uspjehom te sklonosti ovisnostima i kriminalitetu.
Prevencija vršnjačkog nasilja – što učiniti?
Vršnjačko nasilje nije jednostavno prevenirati, no postoje načini. Prije svega, ključno je kod djece razvijati socijalne vještine i empatiju. Pritom je potrebno djecu naučiti da istinski prepoznaju vrijednost i dostojanstvo sebe i drugih te da su u stanju razviti kvalitetne odnose temeljene na solidarnosti, društvenoj odgovornosti i empatiji. Kod djece je potrebno razvijanje samokontrole, odgovornosti za svoje postupke te usvajanje moralnih i društvenih vrijednosti kako bi mogla razlučiti što je ispravno, a što nije. To se može činiti, primarno, kroz odgoj u obitelji, održavanje radionica i preventivnih programa u školama, kao i individualni rad s djetetom od strane psihologa, učitelja i drugih stručnjaka.
Jedan od primjera programa koji, između ostalog, doprinosi prevenciji nasilja je i Kurikul za ljudsko dostojanstvo koji organizira i provodi Svjetski savez mladih.
Na kraju, djetetu je potrebna stabilna obitelj koja će pružati podršku, ali i nadzor, te koja će djetetu primjerom pokazati ljubav i poštovanje, brigu o drugome te važnost poštivanja pravila i normi. Djetetu treba oslonac, a nema boljeg oslonca od takve obitelji.
