19. studenoga nije nadnevak koji nam, u vidu suvremene popularne kulture i suvremenoga društva, „zvoni u ušima“, izuzev onima koji toga dana slave rođendan, godišnjicu braka, veze, imendan ili kakav drugi događaj u svojim životima, a osobito u odnosu na 8. ožujka (Međunarodni dan žena), koji je u nekolicini ((post)komunističkih) država i državni praznik (Azerbajdžanu, Kambodži, Kini, Kubi, Kazahstanu, Sjevernoj Koreji, Rusiji, Vijetnamu, Ukrajini, Mongoliji, kao i u bivšemu Sovjetskom savezu). Trebamo li u svojim vremenicima ubuduće zaokruživati ovaj datum? O čemu nam on govori u i o suvremenome društvu, muškarcima, mladima…?
Ukratko
19. studenoga na međunarodnoj se razini neslužbeno obilježava kao Međunarodni dan muškaraca, no isto tako i kao Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece, u Europi kao Europski dan svjesnosti o antibioticima, a u nekolicini država i kao državni praznik (Dan oslobođenja u Maliju, Nacionalni dan u Monaku, u Portoriku se slavi otkriće Portorika 1493., a u Omanu rođendan trenutnoga sultana), ali ne u svojstvu MDM-a. Za razliku od Međunarodnoga dana žena, Ujedinjeni narodi nisu ga službeno priznali, a time ni uvrstili u svoj kalendar međunarodnih dana.
Namjera članka (ilitiga ograda)
Premda bi svakomu zdravorazumskom i dobronamjernom čitatelju to trebalo, barem s gledišta autora, biti samorazumljivo u čitanju ovoga ogled(ić)a, njegova namjera nije međusobno suprotstavljanje, natjecanje, prozivanje ili žalovanje činjenično neusporedivo lošijega statusa Međunarodnoga dana muškaraca u odnosu na ženski pandan, nego osvrt i podsjetnik na ulogu i položaj muškarca u (suvremenomu) društvu te vrednovanje istih, na korist, razvoj i dobrobit svih članova društva i svakoga čovjeka.
Ovaj je člančić namjerno objavljen post festum, nakon obilježavanja samoga MDM-a, što su čitatelji slobodni (ne) iščitati i kao svojevrsnu metaforiku.
„Šest stupova“
Prije nego što se upustimo u bilo kakvo razmatranje ove problematike, nužno je navesti Šest ciljeva Međunarodnoga dana muškaraca (na poveznici u engleskome izvorniku, ispod u mom engleskom prijevodu):
- promovirati pozitivne muške uzore: ne samo filmske zvijezd(an)e i športaše, nego i muškarce svakodnevnice, radnike koji žive uredan, iskren (autentičan) život;
- proslaviti doprinose muškaraca društvu, zajednici, obitelji, braku, dječjoj skrbi i okolišu;
- usredotočiti se na duševno zdravlje muškaraca i njihovu društvenu, psihičku, tjelesnu i duhovnu dobrobit;
- istaknuti diskriminaciju muškaraca u društvenim odnosima, uslugama, očekivanjima i pravu;
- poboljšati odnose među spolovima i spolnu jednakopravnost te
- stvarati sigurniji, bolji svijet, u kojemu ljudi mogu u slobodi ostvariti puninu svojih sposobnosti.
Nezamjenjiva društvena uloga
Kao i u slučaju žena, djevojaka, majki i supruga, tako i za muškarce, mladiće, očeve i muževe nije potrebno trošiti mnogo riječi kako bi se istaknula njihova nužnost i nezamjenjivost u svim područjima osobnoga, obiteljskog i društvenog života, gospodarstva, kulture, obrazovanja, znanosti, itd. Njihove sklonosti i otvorenosti hvatanju u koštac s problemima i rješavanju problema, razvoju tehnologija, popravljanju, izgrađivanju, stvaranju, obrani onoga do čega im je stalo i onih do kojima im je stalo bile su nužan preduvjet i neizostavan čimbenik u razvoju svih društva, kultura i civilizacija. I danas su nam zauzeti, samosvjesni i odgovorni muškarci potrebni u obrani dostojanstva svakoga čovjeka, za društveni boljitak te politički, kulturni, gospodarski, umjetnički i duhovni preporod naših ljudskih zajednica.
Visoka cijena
Opće je poznato kako su muškarci značajnije zastupljeniji u visokorizičnim zanimanjima i poslovima, čine većinu pripadnika vojnih postrojbi i snaga javnoga reda u svim društvima, skloniji su stradavanjima u ratovima, prometnim nesrećama, na radnim mjestima, kao žrtve umorstva ili samoubojstva, više je muške mrtvorođenčadi, životni vijek im je u prosjeku nekoliko godina kraći… Naravno, to ne poništava statistike prema kojima su muškarci skloniji rizičnom i sukobljujućem ponašanju, kaznenim djelima, porocima i ovisništvima, već ih one djelomično i objašnjavaju, ali ne u potpunosti. Prečesto se zaboravlja kako i muškarci mogu biti i, nažalost nerijetko i jesu, žrtve zlostavljanja, iskorištavanja (mobbing, dumping i dr.), predrasuda i pristranosti u pravosuđu (npr. kod dodjeljivanja skrbništva prilikom razvoda), ali i na poslu, ulici, životnom okruženju…
Stoga je nužno napustiti stvarnosno neutemeljene, zlonamjerne i ideološki zakrabuljene narative, programe i političke odluke koje, često otvoreno, a nekad i ciljano pogoduju međusobnom „ratovanju spolova“, optuživanju i daljnjem raslojavanju međuljudskih odnosa, brakova, obitelji i društava radi prisilnoga i u mnogim područjima neopravdanoga postizanja „spolne jednakosti/ravnopravnosti“ (eng. gender equality), umjesto dostizanja jednakopravnosti (jednakosti pred zakonom) u onim pitanjima u kojima ona možebitno nije zajamčena ili provođena.
Umjesto (prigodni)čarenja, suradnja!
Uzevši navedeno, a osobito napetu društveno-političku međuspolnu klimu, koja u pojedinim državama „Zapadnoga svijeta“ ishoduje povremenim mučnim (medijski burno popraćenim) krajnostima (npr. postupak rastave bivšega bračnoga para Deep u SAD-u, izrazita polarizacija na spolnoj osnovi u južnokorejskom društvu (koju uvelike tematizira njihova trenutno vrlo popularna kinematografija), već spomenuto statistički neopravdano visoko oduzimanje ili potkopavanje očinstva u brakorazvodnim parnicama…), jasno je kako je dinamika odnosa među spolovima složena, i kako obljetnice, međunarodni dani, događaji s ciljem „podizanja svjesnosti o XY/XX problemu/ima“, premda potrebni, ne mogu i neće razriješiti prijepore, uskladiti „disonantne tonove“, pomiriti nesuglasice ili premostiti razlike među spolovima.
Dugovječniji dogovor i suradnja mogući su samo međusobnim poštovanjem, dostojanstvenim ophođenjem i zajedničkim djelovanjem obiju strana te postavljanjem razmjernih, logičnih i primjerenih odgovornosti, kao i jednakopravnošću muškaraca i žena. Uzimajući u obzir njihove biološke razlike i razlike u ponašanju, stremljenjima i društvenim ulogama, koje se nadopunjuju, isprepliću i uzajamno podupiru.
Na tom tragu, potrebno je s vremena na vrijeme, a ne samo prigodničarski, sjetiti se i naših očeva, braće, muževa, prijatelja, kolega i njihove važnosti u našim životima, i životima naših zajednica, društava, država i naroda.
U njihovo ime, živjeli!
* Stavovi i mišljenja ovoga teksta osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja uredništva i redakcije portala mimladi.hr
