Sjajna. Jedinstvena. Šarena. Tim je riječima na službenim stranicama najavljena Glow run Zagreb noćna utrka održana u subotu 19.03., u sklopu Festivala svjetla. I od riječi do riječi, upravo je takva i bila! Sa startom u 22 sata pred Državnim arhivom nešto manje od četristotinjak entuzijasta oboružanih neonskim majicama, svjetlećim narukvicama/ogrlicama i raznim drugim svjetlećim rekvizitima, krenulo je rutom po samom centru grada otrčati 5 kilometara. Treba spomenuti i posebne sudionike ove utrke, “lajave trkače” koji su na cilju dobili svoje vlastite medalje (best doggo ever). Ponavljam ljudi, jedinstvena utrka!
Zagrijavanje prije utrke (=traženje parkinga)
Dan se polako bližio kraju, već smo svi od jutra vjerojatno bili na sto strana kako bismo iskoristili prvi dan vikenda, u prometu je bio kolaps (nemam dovoljno prstiju da bih mogla nabrojati koliko mi je ljudi u danima nakon utrke reklo “e opet vi trkači i vaše utrke”, “znao/znala sam da je opet neka utrka”, “ajme meni, pa zašto opet” ili nešto slično). Gužvetina u centru rezultat je dobitne kombinacije – Festival svjetla, činjenice da je subotnja večer i toga da kafići po novim mjerama rade do 2 sata ujutro.
Ukratko, kreneš na utrku već prilično umoran od cijelog dana, zapneš u toj istoj gužvi o kojoj danima prije i poslije utrke pričaju ovi koje ne možeš nabrojati na prste i nakon 45 minuta traženja parkinga pitaš se hoćeš li uopće stići na utrku, isplati li se raditi prometni prekršaj u tu svrhu i hoće li te ljudi u automobilima oko tebe prestati osuđujuće gledati jer sjediš u neonski rozoj majici i znaju da si ti jedan od ONIH zbog kojih se ne pomičemo s mjesta. Na kraju priče, nakon improviziranog zagrijavanja pjevajući i plešući u autu (svjetleće narukvice su poseban dodatak recepta za sreću), trčimo do starta i krećemo zajedno s ostalim pripadnicima grupe trčati i svijetliti.
Sama utrka (našle smo parking!)
Nisam profesionalni trkač pa iskreno ni ne znam baš komentirati kvalitetu vremenskih uvjeta, zahtjevnost same rute, organizaciju, rezultate, itd. Ali uživam u trčanju i volim s vremena na vrijeme otići na poneku utrku pa, sad kad ih imam iza sebe dovoljno za neke usporedbe, mogu reći da je ovo uistinu bila jedna od posebnijih utrka na kojima sam bila. Najveselija je bila svakako! Neopisivo pozitivna atmosfera, kako među trkačima, tako i među “publikom” jer je grad bio uistinu krcat ljudima koji su u prolazu navijali iako su nas istovremeno gledali kao da smo ludi jer subotom navečer trčimo po centru Zagreba. Iskreno, mislim da se većina nas prije/za vrijeme/poslije trčanja i sama zapitala jesmo li ludi i koliko zapravo. Ipak, bilo je stvarno ludo dobro! Toliko osmijeha, podrške, pozitivne konkurencije i zdravog natjecateljskog duha nisam doživjela ni na jednoj utrci prije ove.
A što ćemo idući put? (Idemo biciklom?)
Istina, istina, postoji nebrojeno puno drugih načina za provesti subotnju večer! Ali otrčati 5km s najboljom prijateljicom pod ruku ulicama vlastitoga grada dok ga gledaš (doslovno) u najljepšem svjetlu i osjećaš se kao da je cijeli svijet tvoj? Probajte i vi i, uvjeravam vas, mislit ćete da smo svi skupa manje ludi kad nas vidite dogodine kako utrčavamo u cilj.
Željka Vuković
