Zadnjih se mjeseci u svjetskim medijima i podcastima govori o novom dugoočekivanom filmu Zvuk slobode, a prošli su tjedan glasovi došli do Hrvatske kad se 31. kolovoza počeo prikazivati kinima. Od tada, pojedinci besplatno dijele ulaznice na stranicama i osobnim profilima, a prisutna su darivanja ulaznica na svim društvenim mrežama. I to s razlogom.
Zvuk slobode nije bilo kakav film. To je film koji duboko progovara o egzistencijalnoj bijedi, dostojanstvu i slobodi, ali više od svega o odgovornosti svakog pojedinca na osobnoj i društvenoj razini. Glasan je zvuk tišine nakon filma jer prikazuje duboki poraz ljudskosti, ali i manifestaciju vrlina kojima pobuđuje nadu. Ovo nije samo još jedan od filmova na repertoaru. Ovaj film nosi vrlo važnu poruku: Božja djeca nisu na prodaju.Na-na. Na-na-na, na-na. Na-na-na. Ritam, bubnjevi i doza volje. Početak je filma, a djevojčica Rocio svira bubnjeve u svojoj sobi, ona je živahna i slobodna. U zvuku se prepoznaje netaknuta i nedodirnuta sloboda. Sloboda koja ima zvuk, vrlo jasan i izražajan. Taj zvuk je jednostavan, a mogu ga razumjeti i oni bez ritma, bez ikakvih vještina sviranja instrumenata ili doziranosti volje. Sloboda je duboko ljudsko iskustvo i seže u same temelje ljudske egzistencije, a kad proizlazi iz djece, ona je još glasnija zbog njihove neiskvarenosti. Na drugoj krajnosti, prisutan je još jedan vid (ne)slobode duboko iskazan u zastranjenosti ljudske seksualnosti.
Akcijsko-povijesno-biografski triler Zvuk slobode snimljen je prema istinitoj priči, a na čiju se realizaciju čekalo dugih pet godina. Nije sve istinito u kulminaciji spašavanja Rocio u stvarnom životu. Međutim, trebalo je postići dovoljno snažan učinak na publiku. Bez prikazivanja previše, ali uvijek minimalno dovoljno da publika ostane zgrožena, film je potresan. Potresan je u svim razinama bića, a ako nije onda nedostaje dublji doticaj sa stvarnosti. To je ono što je potrebno postmodernom čovjeku koji živi u ružičastom svijetu Barbie i Kena, ne bi li bio sposoban apsorbirati tešku materiju realnosti. Šok je dobrodošao i potreban je. Kao što Tim u jednoj sceni odgovara šefu: “Ovaj posao te uništi. Slomi ti dušu na komadiće, a ovo je jedina prilika da nešto vratim na mjesto.” No, Tim ne bi bio osposobljen krenuti u misiju spašavanja da od tog trenutka ne počinje gledati na Rocio kao na vlastitu kćer. Božja djeca nisu na prodaju jer smo svi Božja djeca, a ako se posjeduje početni stav da jedni druge gledamo kao na očeve i majke, na braću i sestre ili kćeri i sinove tada preuzimamo odgovornost brinuti se za dobrobit drugih – koliko god nas odgovarali na tom putu jer to često u ekstremnim situacijama znači riskirati vlastiti život. U katoličkom govoru to znači prinositi žrtve jednih za druge kako bi se izrodila nutarnja vrlina milosrđa.
Teško se dotaknuti sve dubine i složenosti filmske umjetnosti te razina ljudskosti iskazanih i izgubljenih u istinitosti priče, ali posebno se ističe otimanje i trgovanje djecom te uvođenje u seksualno ropstvo nastalo većinom kao posljedica siromaštva i neopreznosti roditelja, zatim duboka zastranjenost ljudske seksualnosti. No, ono temeljno u navedenim zločinima je razorenost vlastitog dostojanstva grijehom koje u nemogućnosti suočavanja s vlastitim jadom i bolesti, razdire još dublje tako što drugima oduzima slobodu iskorištavajući ih. Ali ljudsko je dostojanstvo nepovredivo u nevinima jer oni podnose patnju kao prinos vlastitog tijela za žrtvu živu, kao duhovno bogoslužje, na što sveti Pavao poziva. Onda kad odrastao čovjek tako čini, postiže se istinsko junaštvo.
Laž je da je to junaštvo samo za izabrane jer je ono namijenjeno svakom u onoj mjeri i na onaj način na koji to može ostvarivati. Tišina postaje glasna jer poziva na preuzimanje osobne odgovornosti u borbi za vlastitu čistoću srca, a onda i na društvenu borbu sa svim demonima vremena. U vremenu kad su djeca robovi više no što je ikada bilo robova u povijesti čovječanstva, kad se nad bebama u utrobi vrši genocid jer manje vrijede oni koji ne mogu govoriti za sebe što ih ujedno čini manje ljudima, kad djeca i tinejdžeri mogu mijenjati spol, više je no jasno u svim navedenim primjerima da Božja djeca ne samo da nisu na prodaju, već neće biti prenošena na oltar idolopoklonstva samome sebi pred ogledalom divljenja vlastitoj narcisoidnosti.
Kad sloboda više nije nedodirnuta i netaknuta postaje drugačija jer je upoznata s palom ljudskom naravi iz prve ruke. No, za žrtve seksualnog nasilja određene istine treba jasno izraziti. To je da su rane zadobivene na tijelu nešto što je Krist već otkupio. Postmoderni čovjek više no ikada treba primiti dar otkupljenja rana na području seksualnosti i osloboditi se svih devijacija. To je jedini put, obratiti se i dobrovoljno prihvatiti dar otkupljene seksualnosti. To isto trebaju i oni, koji žive dvostrukim životom skrivajući se pred očima obitelji i susjeda dok im je srce duboko zatrovano egzistencijalnom prazninom koja rađa nekontroliranim seksualnim nagonom. Zagledanost u pornografiju duboko razdire ljudsko dostojanstvo. Viktor Frankl je iznio duboku istinu: ,,U egzistencijalnom vakuumu buja seksualni libido. Tako i samo tako možemo objasniti seksualnu inflaciju koja se širi. Poput svake inflacije, pa i one na tržištu novca, onda dovodi do obezvrjeđivanja”. U drugoj dimenziji živi čovjek od vrlina i ime mu je Timoteo ili u hrvatskoj inačici – Timotej, onaj koji štuje i veliča Boga. Takvog oca trebaju današnja djeca koja su odraz dostojanstva Boga živoga. Očevo dostojanstvo sastoji se prvenstveno od njegove pravednosti i milosrđa, u čijem središtu je prava ljubav prema čovjeku. Kad je Božje dostojanstvo poput ogledala usmjereno prema čovjeku nestaje narcisoidnost i pojavljuje se spremnost na rizik i, ako bude potrebno, polaganje života za one najmanje.
