Nedjeljna čaša poezije

Libertas sensuum

U odjeku dvorskih je trublja,
mrmoru mrazom otkana jezerca,
plaču dojenčevu i udovičinu,
melodija odlaska (i) živosti.

Njome se pojim od prvoga mlijeka
i sitim kruhom ruku svojih,
al’ tažeć’ njinim se sladom
prelako se opiti u bezglavost.

Dršćem u studeni njezin izbitka,
no, izborena, grije kano majčin grud
uzbibljujuć’ žubor jaruga i vrela,
i snažeć skokove košuta.

Svježi me k’o lahor zazivan
kotlinom kadno prostruji u magli
odjevenoj, kano vrutak leden-vode
mnogi u kojemu povraćaju snage.

Omirisuje se lavandom i menti,
k’o kadulja, božur i zova pronosi
ugodnija od svega voća i mirodija,
ružin-ulje uz nju tek je ishlapina.

(O)Gledam, nazirem, promatram,
čujem, osluškujem, odzivam se
čuvstvujuć’ tragom svednevice
za mirosozvukookusododirobojom
LIBERTAS – imenom slobode!

Dominik Tomić