Nedostatak zanatlija u 2022. godini primjetniji je više no ikada. Obrtničke srednje škole specifičnih usmjerenja poput limara, tesara i zidara – zjape prazne. To nam govori i činjenica da se ove godine u te škole upisao razmjerno mali broj učenika dok, s druge strane, gimnazije broje više od 10.000 upisanih.
Zašto smo se kao društvo ogradili od zanatskih zanimanja, a sve više trčimo ka „profitabilnim“? Zašto je danas postalo sramotno upisati trogodišnju srednju školu i donosi li nam gimnazija (kao direktan put prema fakultetu) bolju budućnost, pročitajte u nastavku.
Nedostatak, ali istovremeno velika potražnja
Pad zanatskoga interesa nije iznenadni fenomen koji se stvorio preko noći. On pada već godinama, a kako se društvo sve više razvija i napreduje – zainteresiranost za zanatske poslove pada. No ono što kontrira u cijeloj priči jest povećana potražnja upravo tih, zanatskih zanimanja, koja su trenutno potrebnija više no ikada. No zašto onda imamo sve manje strukovnjaka, specifično zanatlija, u hrvatskome društvu?
„Fali zidara“ česti je natpis koji možemo vidjeti na fasadama diljem grada Zagreba, no osim zidara, fali i tesara, autolimara, urara… Pa ipak učenici ne žele upisati ta zanimanja ni uz stipendije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Gdje je zapelo?
Stigma obrtničkih škola
Ono što se već dugi niz godina razvija i pojavljuje među modernim hrvatskim društvom jest upravo stigma obrtničkih škola. Omalovažavanja i sramoćenja trogodišnjih škola, neumjesni komentari i konstantna izrugivanja na račun stručnih, zanatskih zanimanja samo su djelić cjelokupne atmosfere koja se kao magla spustila na stavove i mišljenja današnjega društva. Nitko više ne želi biti krojač pa ipak želimo nekoga da nam skrati hlače, zakrpa rupu na najdražoj košulji ili prišije gumb. Na riječ postolar mnogi se pitaju postoji li uopće to zanimanje u 2022. godini? Ipak smo kao društvo sveopćega konzumerizma toliko napredovali da nam se ne isplati krpati cipele. Zašto kada ih možemo zamijeniti novima, zar ne?
Ono što je još aktualno, kao ključ ove stigme, jesu svakako riječi naših starih. Rečenice poput: „Bez fakulteta si nitko i ništa“ ili „Nitko te neće zaposliti s trogodišnjom srednjom školom“, samo su blato kojim se prlja um novim generacijama, stvarajući tako sliku o obrtničkim zanimanjima kao ružnim, prljavim i društveno neprihvaćenima što ona, u stvarnosti, nikako nisu.
Usporedba broja upisanih u trogodišnje škole i gimnazijske programe 2022.
Kao što se može vidjeti u dolje prikazanom grafikonu, razlika upisanih u trogodišnje srednje škole i gimnazijske programe jest značajna. Dok brojke upisanih u gimnazijske programe broje preko 10.000 upisanih svake godine, broj upisanih u trogodišnje srednje škole se sve više smanjuje. Samo u ovoj školskoj godini, u trogodišnje obrtničke škole upisano je tek 4.858 učenika, a pretpostavlja se da će taj broj još dodatno padati.
No ako promotrimo podatke od prije deset godina, točnije, koliko se učenika upisalo u trogodišnje obrtničke škole 2012./2013. godine, vidjet ćemo da je taj broj duplo veći od trenutnoga broja, u prijevodu 8.812 upisanih učenika, što naravno, u usporedbi s današnjom situacijom, predstavlja značajno smanjenje interesa u području takve vrste zanimanja. Više na https://mzo.gov.hr/.
Hrvatska – useljenička zemlja?
Što bismo onda, temeljem gore navedenih podataka, mogli zaključiti? Hoćemo li zbog nedovoljnog broja hrvatskih zanatlija primati zanatlije iz inozemstva ili je to već postala hrvatska stvarnost?
Osvrnemo li se samo oko sebe, u glavnome gradu Republike Hrvatske mogli bismo uočiti mnoštvo stranaca. S jedne strane gradilišta, koja broje velike brojke stranih državljana, a s druge strane, dostavne službe poput Wolta ili Glova gotovo da i nemaju hrvatskoga radnika. Upravo ti stranci predstavljaju jeftinu radnu snagu koja će uvelike zamijeniti i hrvatske obrtnike i zanatlije, dok će ovi drugi svoju sreću pak pronaći negdje u dalekim zemljama sjeverne Europe.
Nedostatak zanatlija u Hrvatskoj samo je odraz modernoga društva i načina razmišljanja u kojemu živimo. Sve dok se trogodišnje škole promatraju iz kuta punoga predrasuda, dok se učenike trogodišnjih škola smatra „nižom klasom“ i lošijim učenicima, a istovremeno nemamo osobu da nam popravi napuklu cijev u kupaoni ili osvježi zidove, ne bismo se trebali pitati zašto u Hrvatskoj fali zanatlija. Odgovor je jednostavan. Sami smo se doveli do trenutnoga stanja i sada trebamo pronaći način kako iz njega izaći. Naravno ako izlaz još uvijek postoji.
Izvor: https://mzo.gov.hr/ (08. listopada 2022.)
