Otkad smo posljednji put ugostili Doru na portalu mimladi.hr u njenom se životu promijenilo štošta – sudjelovala je na reviji, sa svojim je pratiteljima na Instagramu počela dijeliti osnovne korake i savjete za šivanje, udala se i sama sašila dvije vjenčanice za svadbu. Sve navedeno znači da smo imali pregršt tema za razgovor.
Svačiji se život sastoji od manjih i od većih promjena, a Doru su u posljednje vrijeme dočekale zbilja velike i lijepe promjene. Nas je zanimalo kako se je snašla i je li se priviknula na sve novine s kojima se suočila:
Još uvijek se privikavam na sve. Cijelo vrijeme dolaze neke nove stvari i promjene tako da mi se one stare čine kao da su bile prije „sto godina“. Ali neka, i to je život, volim dinamiku, a i svaka nova promijena donosi nešto dobro i uzbudljivo.
Dora svoj posao voli dijeliti sa svojim Instagram pratiteljima pa tako objavljuje nove krojeve koje je osmislila, dijeli tijek šivanja, ali i sa svima željnima učenja dijeli savjete za šivanje. Svoj posao mora uskladiti i s ostalim obavezama – vođenjem Instagram profila i bračnim životom. Kaže nam da u svemu tome ima veliku podršku svoga supruga.
Nije to sve! U pozadini se još puno toga događa kako bi sve dobro funkcioniralo. Sve što radim jako volim i stvarno uživam u tome, tako da posao uopće ne doživljavam kao posao i mogu ga raditi doslovno od jutra do mraka, svakako i vikendima. Muž mi je najveća potpora u svemu, bez njegove pomoći svega ovoga ne bi ni bilo. Radimo zajedno, a on rješava sve stvari koje se ne vide na van – papirologiju, fotografiranje, snimanje, video edit. S obzirom na to da zajedno radimo i poslovi nam se preklapaju, dosta vremena tijekom dana provedemo zajedno i to nam odgovara. Mislim da smo dosta funkcionalni kako u poslovnom, tako i u prijateljskom i bračnom životu. Sve je stvar komunikacije, dobrog plana i stavljanja stvari na svoje mjesto. Jasno smo odredili kada je vrijeme za nas, a kada za posao. Naravno, ponekad je to dosta izazovno, ali zabavno i ispunjavajuće.
Prošle je godine Dora završila školu za izradu krojeva i modeliranje, a po završetku je u školi održana revija s temom bijela boja. Opisuje nam i odakle joj ideja za reviju i kako je tekao proces izrade komada koji je odlučila predstaviti:
S obzirom na to da izrađujem haljine i suknje, jedina logična opcija bila mi je da dizajniram neku haljinu koja nije previše svečana, a da bude u stilu koji volim. To je bilo izazovno jer haljina nije smjela izgledati poput vjenčanice. Na kraju sam se odlučila za jednostavniji kroj, ali s različitim vrstama materijala, ubacila sam poseban korzet i dobila svoju haljinu. To mi je bio prvi put da moram dizajnirati nešto na određenu temu i baš mi zbog toga nije bilo svejedno kako će na kraju sve izgledati. Sama revija također je bila zanimljiva, stvarno je bila revija u punom smislu te riječi. Fotografi, modeli, rasvjeta, baš sve je bilo na svom mjestu. Nakon svega mogu reći da sam ponosna na svoj završni dizajn i da bih sve vrlo rado opet ponovila.
Prije tri godine, kada je Dora otvorila Instagram profil, počeli su joj se javljati ljudi tražeći savjete i pomoć u šivanju – kako započeti, gdje kupiti pribor, koji je najbolji i slično. Upravo je zbog toga odlučila snimati videozapise putem kojih s pratiteljima dijeli trikove za šivanje i odgovara na pitanja koja je dobila. Kaže nam kako je snimanje takvih videa vrlo kompleksno.
Vremenski period koji mi oduzme snimanje takvih videa ovisi o samom sadržaju videa, ako se radi o nekoj „kompliciranijoj edukaciji“ zna otići i do 5h samo za snimanje, a nakon toga još slijedi i montaža. Content creating općenito je vrlo podcijenjen, nitko zapravo ne shvaća koliko vremena on oduzima.
Kako bi pomogla svima koji žele naučiti šivati i od nje su tražili savjete, kreirala je jednu posebnu kutiju za sve početnice u šivanju. Kako ta kutija izgleda?
Odlučila sam sve objediniti u jednu „kutiju“ koja će svima koji su na početku svoje avanture šivanja pružiti potreban vjetar u leđa da se odvaže i krenu stvarati. U kutiji se nalazi sav potreban pribor za šivanje, vježbe za mašinu te kvalitetne krojačke škare za profesionalno krojenje. U njoj se može i pronaći tajni projekt s materijalom, krojem i video objašnjenjem za svaki korak te višenamjenski kroj koji se uz male izmjene može još puno puta koristiti za različite stvari. Meni možda najdraža stvar u cijeloj kutiji je posebna knjižica „Uvod u osnove šivanja“. U njoj se nalaze praktični i konkretni savjeti poput: kako početi šivati, koji su koraci koje moraš proći, kako izabrati iglu i konac za svoj projekt, kako izabrati dobar i kvalitetan materijal, konkretni problemi s mašinom i njihova rješenja te još puno korisnih savjeta i odgovora.
Suprug joj je, kao što je već prethodno spomenuto, velika podrška, a zanimljivo je da upravo on stoji iza objektiva svih fotografija i videa koje možemo vidjeti na njezinom Instagram profilu. Priznala nam je da ponekad stvaraju sadržaj za društvene mreže tako što fotografiju nekoliko kombinacija u istome danu i to u jutarnjim satima, dok još u Zagrebu nema mnogo ljudi na ulicama.
Iza svake fotografije i svakog videa na mom Instagram profilu stoji moj muž. On se bavi snimanjem i produkcijom. Da nema njega, ništa od svega ovoga ne bi bilo. Ako se radi o fotografijama, njih obično radimo preko vikenda rano ujutro dok je grad prazan i dok nam sunce toliko ne smeta. To onda obično znači da se sve haljine peglaju večer prije, a ujutro odlazimo na dogovorene pozicije i fotografiramo. Sa sobom znamo imati i do pet različitih kombinacija, a presvlačim se gdje god stignem. Kada se radi o snimanju videa obično smo u studiju – njega cijelog izokrenemo kako bismo dobili kadar koji želimo. Imamo studijsku rasvjetu tako da nam snimanje do ranih jutarnjih sati nije strano. Nakon svega toga slijedi edit koji oduzima vremena isto kao i samo snimanje. Sve je to zabavno i svaki put naučimo nešto novo, ali je i jako iscrpljujuće, pogotovo kada provedemo cijele dane zatvoreni u studiju.
Tijekom stvaranja svakome je potrebna inspiracija, a nju je moguće pronaći u svemu što nas okružuje. Gdje Dora pronalazi svoju?
Inspiraciju crpim iz različitih izvora. Svaki puta je riječ o nečemu drugome. Ponekad se radi o materijalu koji vidim (pa ga onda zamišljam u obliku neke haljine ili suknje), filmu ili čak glazbi. Najčešće me fascinira određeno razdoblje u modi – primjerice, sada su mi inspiracija haljine iz 1930-ih dok su prošli mjesec bile one iz 1950-ih. Svaki put nešto drugačije. Ne postoji samo jedan izvor inspiracije koji imam, zapravo mogla bih reći da svaki novi dan i situacije donose svoju inspiraciju.
Unatoč inspiraciji, za postizanje rezultata potreban je i kontinuiran rad. Vjerujemo da se svima ponekad dogodilo da u svome poslu toliko uživaju da rezultat vrlo brzo bude vidljiv, a postoje i oni dani kada nam ništa ne ide od ruke pa na finalni rezultat moramo malo dulje čekati. Koliko je Dori potrebno da realizira jedan odjevni predmet?
Vremenski period ovisi o nekoliko stvari. Svaki put kada krenem raditi određeni dizajn gledam da on bude drugačiji i zahtjevniji od prethodnog. Za posljednju haljinu koju sam radila trebalo mi je oko 40 sati. Iako se to čini puno za jedan odjevni predmet, smatram da treba vremena kako bi bio kvalitetan. Moj proces izrade kreće traženjem inspiracije. Nakon toga slijedi skiciranje i izrada kroja na što potrošim puno vremena jer kroj izrađujem sama (a to je stvarno zahtjevno). Kada kroj isprobam i vidim odgovara li mi, slijedi izrada u probnom materijalu. Nakon što probni dizajn bude gotov, izrađujem konačan kroj. Tek tada ide završno rezanje materijala i izrada konačnog oblika haljine – šivanje na mašini.
Zanimljivost koju je Dora prošle godine podijelila sa svojim pratiteljima je ta da je odlučila nositi isključivo suknje i haljine što je vrlo izazovno. Je li joj taj naum zbilja uspio?
Tu sam odluku donijela prije nešto više od godinu dana. Počela sam s tim prošlo ljeto, što nije bilo toliko izazovno jer se ljeti nose haljine, no onda su došle jesen i zima i to je bio pravi test! Mogu se pohvaliti da sam ga uspješno položila! U svojem ormaru nemam niti jedne traperice/hlače, tako da ni nemam izbora ako bi me uhvatila neka „kriza“. Mogu reći da stvarno uspijevam nositi isključivo suknje i haljine, jedino sam još „po doma“ u trenirkama jer radim puno na podu i obično mi je kaos u radioni. Definitivno je bolje da mažem trenirke nego svoje haljine.
Još jedan izazov s kojim se Dora odlučila suočiti bio je šivanje vjenčanice, štoviše šivanje dviju vjenčanica za vlastitu svadbu. Kako je izgledao cijeli taj proces šivanja, koliko je trajao i je li zadovoljna s konačnim rezultatom, ona odgovara ovako:
Bilo je izazovno, ali ne toliko koliko sam mislila da će biti. Više su to bile psihološke borbe – je li to stvarno vjenčanica kakvu želim, hoće li ispasti onako kako sam zamislila, hoće li biti gotova na vrijeme, itd. Postupak je trajao oko dva mjeseca, ali uglavnom zato što ga je moja neodlučnost oko dizajna toliko otegnula. Zapravo, najteže je bilo započeti i krenuti konkretno raditi. Jako sam zadovoljna krajnjim rezultatom i ponosna na sebe što sam uopće uspjela i što mogu reći da sam si sama sašila vjenčanice. To mi je bio i cilj – udati se u nečemu unikatnom, u nečemu svojem.
Osim vjenčanica, sve je ukrase, rekvizite i dekoracije za svadbu radila sama uz pomoć obitelji i prijatelja što ih je dodatno zbližilo. Ideje je, kaže, pronalazila na Pinterestu i zatim ih prilagođavala.
Okvirne ideje sam uglavnom pronalazila na Pinterestu i onda bih ih prilagođavala nama. Tražila sam materijale po internetu, naručivala ili odlazila po njih i kada sam sve skupila započeo je proces izrade. Ono što je kod svega toga super je to da su u taj proces bili uključeni stvarno svi, obitelj, prijatelji, baš svi. Zapravo, uz to što sve možeš učiniti baš onako kako želiš, najveći benefit DIY vjenčanja je još veće zbližavanje i druženje sa svima.
Od Dore u narednim mjesecima, kaže ona, možemo očekivati puno noviteta, ali nije nam još htjela otkriti o kakvim se projektima točno radi. Mi željno iščekujemo da saznamo i vidimo što nam to ona priprema. Gledajući sve ono čime se bavi i što izrađuje, ne sumnjamo da će i ovi projekti koji su trenutno u realizaciji biti posebni i izvrsni. Želimo joj puno sreće u svemu što je pred njom, a ona za naše čitatelje ima jednu poruku za kraj:
Svatko može ostvariti svoje snove, bez obzira gdje se nalazio i koliko to teško bilo. Trud se uvijek isplati, čak i onda kada je jednini profit „samo“ novo iskustvo i stečeno znanje.
