Prije dvije godine Dora Maček je u „modnu industriju″ ušla sasvim neočekivano upisujući tečaj šivanja iz znatiželje, ne znajući kako će ju to dovesti na put na kojemu se trenutno nalazi. Jednom kada je krenula shvatila je kako je to to, vrata su joj se počela otvarati i prilike su dolazile same. To je jedina stvar u životu u kojoj se u potpunosti pronašla te u kojoj može pokazati sve svoje talente i biti ono što zaista je.
Promijenila je dva fakulteta i na kraju se pronašla u nečemu potpuno suprotnome. Smatra kako je pritisak na mlade pri odabiru zanimanja ogroman, a odluka koju donesu je najčešće „igra na sigurno″ te objašnjava:
Hmm, u redu je ne znati čime bi se bavio, u redu je tražiti se, u redu je biti na krivom fakultetu, krivoj struci. Nije kraj svijeta. To su zapravo vrlo normalne stvari s kojim se većina mladih bori. Iskreno, smatram da mladi ljudi niti nemaju vremena pronaći se, u jednom trenutku nalaziš se u srednjoj školi s 14, 15, 16 različitih predmeta, a već u drugom trenutku moraš odlučiti koji faks upisati i čime ćeš se baviti do kraja života. Smatram da jako rijetko biramo srcem i riskiramo sa onime što stvarno želimo.
Želeći s drugima podijeliti svoja iskustva, ono što je naučila, iskusila i proživjela, otvorila je Instagram profil na kojemu piše motivirajuće objave. Smatra kako se svi nekako borimo sa sličnim pitanjima i problemima te zbog toga nije htjela zadržati stvari koje su joj pomogle i oblikovale ju. Uz takve objave nalaze se i slike odjeće koju sama sašije te kao cilj toga, Dora objašnjava:
S jedne strane želim druge potaknuti da se odvaže i krenu svojim putem, da razvijaju svoje talente i darove (kojih imaju na pretek), te da ono što vole može biti njihov životni put. S druge strane, često nisam bila zadovoljna odjećom koju sam pronalazila u trgovinama te sam razmišljala kako bih ja to napravila na svoj način. Tako nekako je i sve krenulo, pomalo sam shvaćala kako ne moram nositi odjeću koja je u „trendu“, već onu u kojoj se stvarno ugodno osjećam. Kod odjeće mi je bitno da se u njoj osjećam dobro, ženstveno, ugodno. Mislim da nema smisla nositi nešto samo zato što je netko rekao da se to nosi ili jer je to drugima lijepo. Odjeća je tu da ističe našu unutarnju ljepotu, a ne da se iza nje skrivamo ili da odvraća pozornost s naše osobnosti isključivo na naše tijelo.
Također na svome profilu ističe da je vjernica, a na pitanje smatra li da se danas mladom vjerniku teško uklopiti u društvo odgovara:
Mislim da nema zadovoljavajućeg odgovora na ovo pitanje. Svakom čovjeku, bez obzira bio on vjernik ili ne, ponekad je teško uklopiti se u društvo. Sve zapravo ovisi o pojedincu, njegovom karakteru, osobnosti, otvorenosti. Ne trebamo se uvijek svidjeti drugima, ne trebamo biti prihvaćeni od svih. Ali, to i jest ljepota ljudskog roda, svi smo različiti i svi trebamo biti autentični, nemojmo se mijenjati samo zato da bismo se uklopili u društvo ili da bismo se svidjeli drugima. Ako budeš svoj, autentičan, imaš jasne stavove i razmišljanja i čvrsto stojiš iza njih, ljudi će te naučiti poštovati. Govorim to iz vlastitog iskustva.
Sve svoje vrijeme provodi krojeći te ga ne dijeli na „radno″ i „slobodno″ zato što voli ono što radi tako da joj nije problem provesti cijeli dan za mašinom. Na pitanje je li dobila kakve poslovne ponude sa smiješkom odgovara:
Haha, jesam, jesam, ali o kakvima se točno radi voljela bih zadržati za sebe. O njima ćemo nekom drugom prilikom.
Što smatra najbitnijim u životu i gdje se vidi za deset godina, sa sjajem u očima kaže:
Najbitnijim u životu smatram osobni odnos s Bogom. Ako je to na mjestu sve ostalo dolazi na svoje mjesto. Za 10 godina, vidim se u braku i ako Bog da s djecom. To mi je najveći san. A tek nakon toga, voljela bih imati svoj brend odjeće i baviti se takvim kreativnim radom.
Za kraj smo pitali Doru ima li kakvu poruku za mlade:
Nemoj se bojati neuspjeha. Ne možeš uvijek pobijediti, ali nemoj se bojati donositi odluke. Moraš vjerovati da se nešto drugačije može dogoditi. Postoje dvije skupine ljudi oni koji tvrde da se može i oni koji tvrde da se ne može, i najčešće obje skupine budu u pravu. Dobro se zagledaj u sebe i zapitaj se tko uistinu želiš biti? Shvati što te čini sretnim, bez obzira koliko se možda ludo činilo ostalim ljudima. Napravi izbor. Samo odluči. Što ćeš biti, tko ćeš biti i kako ćeš to postići. Jer zašto ne, zašto ti ne bi mogao ostvariti svoje snove? Zašto baš ti ne bi mogao biti najbolji u nečemu? Ne vidim razlog zašto ne bi.
Nije bitno koliko jaki udarac primiš, već je važno da nastaviš ići dalje. Koliko god pogrešaka napravio, poraza doživio, jedino je važno izdići se iz njih i još odlučnije krenuti naprijed. Korak po korak, centimetar po centimetar. I još nešto. Talent nam je dan od Boga, ali vještina se razvija satima i satima vježbe i truda – odricanja.
Ako imaš san, slijedi ga, ako nemaš, počni se tražiti. Ali moraš biti voljan primati udarce i ne kriviti druge da nisi zbog njih ono što bi želio biti. Svaki dan je novi dan. Svaki trenutak je novi trenutak.
Sada, samo odluči što ćeš učiniti. Jer, ograničenja su poput strahova, najčešće samo iluzija.
