Na inicijativu redatelja Branka Gavelle, u Zagrebu je 29. svibnja 1953. godine osnovano Gradsko dramsko kazalište Gavella. Osim Gavelle, među osnivačima su bili mladi glumci Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu koji su, preuzevši zgradu Malog kazališta u Frankopanskoj 10, započeli novi glumački i redateljski repertoar te svojevrstan otpor prema tradicionalnom HNK-u.
Povijesni razvoj hrvatskog kazališta
Povijest i djelovanje hrvatskog kazališta može se podijeliti u tri razvojna razdoblja, razdoblja kazališne Moderne. Prvo razdoblje, od 1894. do 1903., obilježio je Stjepan Miletić. Drugo razdoblje započinje dolaskom redatelja Josipa Bacha, a traje sve do 1909. godine kada prve režije uvodi Ivo Raić. 1920-ih dolazi Branko Gavella koji je u hrvatskom kazalištu „radio i promišljao izvan svakoga konteksta vremena, dakle različitosti teatarskih pa i metodološko-pedagoških mišljenja“ (Lederer, 2013, 253).
Branko Gavella kazališni je redatelj i kritičar, teatrolog i pedagog rođen u Zagrebu 28. srpnja 1885. godine. Nakon gimnazije, upisuje bečko Sveučilište na kojem 1903. godine započinje studij filozofije i germanistike. Po završetku studija vraća se u Zagreb gdje počinje pisati kazališne kritike. 1918. godine, na poziv Josip Bacha, postaje „članom najuže kazališne umjetničke uprave kao redatelj i zamjenik dramaturga“ (Batušić, 1983, 44).
Prekretnica u hrvatskom glumištu
Značajniji preokret u povijesti hrvatskog kazališta dogodio se oko 1920. godine kada Branko Gavella započinje adaptirati i postavljati djela Miroslava Krleže na kazališne daske zagrebačkog HNK. Upravo su djela Krleže najvažnija okosnica Gavelle kao redatelja.
Prvo inscenirano Krležino djelo bila je predstava Galicija, zabranjena neposredno prije početka praizvedbe 30. prosinca 1920. godine u Zagrebu. Dvije godine kasnije, Gavella režira još jedno Krležino djelo – Golgotu. 1923. u Zagrebu je odigran Vučjak, a u sezoni 1924/1925. režirane su predstave Michelangelo Buonarroti i Adam i Eva, a u sezoni 1927/1928. predstava U agoniji. „1928. godina, odnosno pojava Krležina glembajevskoga ciklusa premijerom drame U agoniji predstavlja neosporno značajnu stilsku granicu unutar razvojnog pravca hrvatske međuratne drame“ (Batušić, 1978, 410). Idućih godina Gavella je režirao predstavu Gospoda Glembajevi, odigranu u Beogradu, i Ledu, izvedenu u Somboru. 1954. u Subotici je prvi puta izvedena predstava U logoru, a ista je predstava izvedena 1957. bila ujedno i zadnja Gavellina režija Krleže. Umro je 8. travnja 1962. godine u Zagrebu.
Osim u Zagrebu, Krležina djela u Gavellinoj režiji odigrana su u Ljubljani, Brnu, Mariboru, Trstu, Subotici i Beogradu. Gavella je za vrijeme svog rada u kazalištu režirao i mnoga druga poznata djela Shakespearea, Čajkovskog, Zajca, Verdija, Mozarta, Wagnera, Balzaca, Ibsena i drugih.
Gavella je 1950., na temeljima Hrvatske dramatske škole Stjepana Miletića, osnovao Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu, koja danas nosi naziv Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Osnutak Zagrebačkog Dramskog Kazališta „Gavella“
Na inicijativu Branka Gavelle i mladih glumaca i redatelja, 29. svibnja 1953. godine u Zagrebu osnovano je Zagrebačko dramsko kazalište. Bio je to trenutak osnivanja „samostalnog kazališta, rođenog odcijepljenjem mlade glumačke i redateljske generacije od HNK“ (Batušić, 1978, 477). Prvim direktorom imenovan je Pero Budak, a prva predstava nakon obnove zgrade bila je Krležina Golgota u režiji Branka Gavelle (gavela.hr).
Osnutkom i početkom rada Zagrebačkog dramskog kazališta grad Zagreb, osim Hrvatskog narodnog kazališta, u kojemu je nekada i radio Branko Gavella, dobiva još jedno – gradsko kazalište – koje se do 1970. godine zvalo Zagrebačko dramsko kazalište, a od tada mu se mijenja naziv u Dramsko kazalište „Gavella“, odnosno u Gradsko dramsko kazalište „Gavella“ kako se i danas naziva (gavella.hr). Kazalište i dalje izvodi djela Krleže, ali i Shakespearea, Držića, Gogolja, Ibsena, Čehova, Molièra, a predstave se igraju pod redateljskim vodstvom Borisa Svrtana, Krešimira Dolenčića, Dalibora Matanića, Zlatka Viteza, Renea Medveščaka i drugih.
Literatura:
Batušić, N. (1983). Gavella. Književnost i kazalište. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
Batušić, N. (1978). Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb: Školska knjiga.
Lederer, A. (2013). BRANKO GAVELLA – TEORIJA, TEATAR I »ŠKOLA« DANAS (JEDAN NEZNANSTVENI PRILOG ZA RASPRAVU). Dani Hvarskoga kazališta, 39 (1), 252-257.