Povodom Dana očeva razgovarali smo s predstavnikom Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo, gospodinom Oliverom Čanićem. Zbog čega je upravo na Dan očeva značajno predstaviti djelovanje ove udruge, saznat ćete u nastavku.
Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo pomoć je pojedincu u borbi s manjkavim sustavom
“Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo (HURR) osnovana je 2009. godine na inicijativu nekolicine roditelja, očeva, koji su na vlastitoj koži osjetili što to znači kada se otac u našemu sustavu bori za pravo djeteta na oba roditelja. Od svoga osnutka do danas HURR je zaprimio na tisuće e-mailova, telefonskih poziva, održao na tisuće sastanaka s roditeljima nezadovoljnim obiteljsko-pravnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.”
Foto: Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo
U nedostatku informacija o udruzi, površnim je pregledom moguće dobiti dojam da udruga okuplja očeve koji se bore za ravnopravno ostvarivanje roditeljskih prava. Naš nas sugovornik ipak ispravlja govoreći kako se HURR-u većinom javljaju očevi, ali i majke, bake, djedovi, svi oni kojima je uskraćeno pravo na viđanje vlastitoga djeteta ili unuka: “Opisivati našu udrugu kao „udrugu očeva“ može samo netko tko ima malo saznanja o našemu radu i nikad nije prisustvovao našim radionicama, okruglim stolovima i sličnim događajima. Naši su članovi mame, tate, djedovi, bake i članovi obitelji iz cijele Hrvatske kojima je važna dobrobit djece i koji su svjesni koliko je ravnopravno roditeljstvo važno za sretno djetinjstvo svakoga djeteta.”
Ciljevi HURR-a usmjereni su na dobrobit djeteta. Uz već spomenuto promicanje ravnopravnoga roditeljstva, tu su i senzibilizacija društva te zaštita prava djeteta na cjelovitu obitelj i pomoć djeci i njihovim obiteljima u ostvarivanju ravnopravnoga roditeljstva. Kao razloge koji roditelje i druge članove obitelji navode na traženje pomoći, gospodin Čanić naveo je niz pritužbi: “Najčešće su pritužbe roditelja da uopće ne mogu viđati svoju djecu ili da ih viđaju rijetko. Roditelji koji su se prije razvoda intenzivno bavili djetetom i s njime imali odnos ljubavi i privrženosti, sad više ne mogu do djeteta. Prema takvim su roditeljima institucije sustava neprijateljske, spore, neučinkovite i ne daju im nikakvu podršku u skrbi za djecu. Stručnjaci iz Centra za socijalnu skrb roditelje upućuju da se dogovore i kad je očito da dogovor ne mogu postići. Sudske presude određuju prekratko vrijeme s djecom koje nije dovoljno za razvijanje kvalitetnoga odnosa. Sustav ima dvostruke kriterije: jedne za majke, druge za očeve, a za djecu se ne interesira.”
Foto: Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo
Nastavljajući razgovor o tome u kojoj mjeri takve manjkavosti sustava, izravno ili neizravno, upravo djeci uskraćuju njihova prava, sugovornik nam otkriva kako takav nedostatak zanimanja za ulogu očeva u životu djece nije “od jučer”: “Sve do kraja 20. stoljeća psiholozi i psihologinje i sami su pokazivali slabo zanimanje za ulogu očeva u razvoju djece. U tom kontekstu ni znanstvenici nisu bili jabuka koja pada daleko od stabla pa su se, u skladu s vremenom u kojemu su odrastali, prilikom proučavanja ranoga razvoja djece usmjeravali gotovo isključivo na interakciju majke i djeteta. Između ostaloga, majke su češće bile dostupne istraživačima upravo zbog toga što nisu bile zaposlene i brinule su se o djeci. Međutim, razvojem društvene svijesti koja je bila potaknuta brojnim pokretima za ljudska prava 70-ih godina, uključujući i feminističke pokrete, u psihologiji se dogodio zaokret i razvio se interes za proučavanjem utjecaja kojeg očevi imaju na emocionalno i socijalno sazrijevanje djece.”
Roditelji su ravnopravni i njihove su uloge komplementarne
Očevi su stup roditeljstva, jednako kao i majke. Očinstvo je odgovornost i obveza, ali i životni zadatak, na čije ostvarenje imaju pravo i otac i njegovo dijete: “Što je otac manje zastupljen u životu djeteta, manje su šanse da će dijete uravnoteženo usvojiti uloge žene i muškarca, odnosno majke i oca, koje se od njega očekuju u odrasloj dobi i strategije toga kako rješavati neizbježne sukobe u obiteljskim odnosima. Nesudjelovanje oca u odgoju djece često prati konflikt između roditelja kojim dijete stvara model o svojim budućim odnosima sa suprotnim spolom kao o bojnom polju u kojem se dvoje ljudi sukobljavaju do iznemoglosti. Bez oca dijete neće imati priliku upoznati sve raznolike uloge oca koji nije samo „onaj koji daje novce“, nego sudjeluje u odgoju i podizanju djeteta svojim znanjima i vještinama. Otac svoja znanja i vještine prenosi djetetu neposrednom podukom ili vlastitim primjerom, a dijete ih usvaja u igri s ocem, npr. zajedničkim bicikliranjem ili kuhanjem, imitacijom oca, npr. pokušajem da popravi bicikl ili pokušajima kuhanja, ili kasnije učenjem zajedno s ocem, npr. uputama oca kako se bicikl popravlja ili kako se kuha. Isključivanjem znanja i vještina očeva u odgoju djece smanjuje se fleksibilnost budućega ponašanja djece, odnosno efikasnost njihovog preživljavanja u odrasloj dobi putem stečenih znanja i vještina.”
“Nesudjelovanje oca u odgoju djece često prati konflikt između roditelja kojim dijete stvara model o svojim budućim odnosima sa suprotnim spolom kao o bojnom polju u kojem se dvoje ljudi sukobljavaju do iznemoglosti.”
Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo
Gospodin Čanić tomu dodaje kako su za djetetov razvoj posebno važne socijalne vještine oca, njegova emocionalna inteligencija te pozitivne snage i vrline: “Psiholozi Christopher Peterson i Martin Seligman 2004. razradili su klasifikaciju pozitivnih ljudskih osobina u 6 grupa temeljnih vrlina u koje ulaze ukupno 24 ljudske snage. Kada dvoje ljudi podiže dijete, a ne pretežito majka ili otac, veće su šanse da će dijete usvojiti širi repertoar pozitivnih ljudskih osobina. Na primjer, roditelj koji nema razvijen smisao za humor neće kao model razvijati tu osobinu kod djeteta.”
Otuđivanje djeteta od oca nije najbolji interes djeteta
Roditelji su nezamjenjivi u životima svoje djece, njihove uloge nadopunjuju se i grade karakter djeteta, a anomalije poput namjernoga isključenja roditelja koji može biti prisutan u životu djeteta mogu imati dalekosežne posljedice za dijete: “Nematerijalnu štetu koja nastaje navedenim uskraćivanjima nije moguće nadoknaditi u kasnijim razvojnim fazama djeteta, kada ono postane odraslije, pa punoljetno, odnosno u njegovoj odrasloj dobi. Djetetu ne možemo vratiti sve one lijepe i ugodne trenutke koje je moglo provesti s ocem i njegovom obitelji, sva ona znanja i vještine koje je moglo steći s njima, nakon što su prilike za te trenutke nepovratno prošle.” Šteta, međutim, ne nastaje samo za dijete, već i oca: “Osim značajne, nezanemarive i nenadoknadive štete po djecu, istovrsna šteta čini se i očevima i srodnicima djeteta po ocu: njihov mozak uskraćen je za stimulaciju od strane djece i za produbljivanje privrženosti. Navedeno smanjuje njihovu otpornost na stres, a raste rizik za razvoj mentalnih i fizičkih bolesti. Nesudjelovanje ili izuzimanje očeva iz razvoja djece povećava vjerojatnost obolijevanja očeva i njihovih srodnika u najproduktivniji dobi i kao takvo iznova je štetno za djecu – djetetu trebaju zdravi roditelji i srodnici.”
Foto: Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo
Naš sugovornik još jednom naglašava kako je takvo otuđivanje djece od oca štetno i kako uključivanje očeva u odgoj djece nema alternativu: “Nesudjelovanje očeva u odgoju djece ili njihovo izuzimanje iz toga odgoja, otuđivanjem, proizvodi mnogobrojne i viševrsne štete i zlostavljačko je po djecu, očeve i srodnike djeteta po ocu. Sudjelovanje očeva u odgoju djece smanjuje ranjivost njihovih mozgova, povećava njihovu otpornost na stres, povećava emocionalnu i materijalnu podršku u suočavanju sa zahtjevima života, povećava obujam usvojenih znanja i vještina te širi repertoar usvojenih pozitivnih ljudskih osobina, što – sve zajedno – djeci povećava razvojne šanse u djetinjstvu i odraslosti. Nemojmo im to oduzeti!”
“Sudjelovanje očeva u odgoju djece smanjuje ranjivost njihovih mozgova, povećava njihovu otpornost na stres, povećava emocionalnu i materijalnu podršku u suočavanju sa zahtjevima života, povećava obujam usvojenih znanja i vještina te širi repertoar usvojenih pozitivnih ljudskih osobina, što – sve zajedno – djeci povećava razvojne šanse u djetinjstvu i odraslosti. Nemojmo im to oduzeti!”
Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo
Za dobrobit djece vrijedi se boriti
“Ono što nam na kraju dana daje snagu svaka je pozitivna priča u kojoj je zaštićeno pravo djeteta na podjednako vrijeme s ocem i majkom. Ti slučajevi nisu česti, na njih otpada od 6 do 9 % u Republici Hrvatskoj, zavisno od godine, ali to je nešto što nam daje snagu da ustrajemo i da se približimo uređenim zemljama u kojima taj postotak iznosi čak do 50 %.”
Foto: Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo
Članovi HURR-a agilno pristupaju novim izazovima. U tijeku su tri projekta – “ODABRALI TATE”, “ODABRALI MAME I TATE” i “SRETNO DJETINJSTVO”: “Cilj svih projekata i aktivnosti koje organiziramo i provodimo zaštita je prava djece na ljubav i brigu oba roditelja, bez obzira žive li oni zajedno ili ne. To pravo osnovno je ljudsko pravo. Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, svako dijete ima pravo na roditeljstvo koje promiče njegovu dobrobit i puni razvoj potencijala. Takvo roditeljstvo podrazumijeva podjednaku ulogu oba roditelja, i majke i oca, u svakom dijelu, a posebno u ranom razvoju djeteta. Ravnopravnim roditeljstvom udruga potiče razvoj demokracije i uči djecu kako da budu dobri ljudi i u budućnosti dobri roditelji.“
“Jako je važno educirati javnost o novim dostignućima, o novim spoznajama, o novim vremenima u kojima mama i tata imaju ravnopravnu ulogu u odgoju i brizi oko djece.”
Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo
Roditelji su prvi i autentičan primjer svojoj djeci. Toga su, jasno je, svjesni i u HURR-u jer naš je sugovornik razgovor zaključio pozivom na informiranje i obrazovanje javnosti, u svrhu dobrobiti djece: “Jako je važno educirati javnost o novim dostignućima, o novim spoznajama, o novim vremenima u kojima mama i tata imaju ravnopravnu ulogu u odgoju i brizi oko djece. Oni kojima smo mi uzor, oni koji idu našim stopama i uče od nas naša su djeca. Neka zato promjene koje su u tijeku budu pozitivna slika našoj djeci o tome kamo da krenu, kako da se ponašaju i koje su vrijednosti kojima će težiti. Vidljivost naše udruge znak je promjena u društvu koje su neminovne i neophodne. Ako se svi pozivamo na dobrobit djece, onda neka nam to bude misao vodilja u svemu, a posebno u tome da djeci omogućimo da u svome životu imaju ravnopravno i jednako ljubav i brigu oba roditelja… mame i tate.”
