Grad mladih trenutno služi za smještaj zagrebačkih studenata koji su pozitivni na koronavirus, a nisu u mogućnosti izolirati se. U tu skupinu spadaju studenti koji žive u studentskim domovima. Jedna od njih je i strana studentica koja je podijelila svoje iskustvo.
Simptome je počela osjećati 14. studenog. Imala je suh, nadražujuć kašalj zbog kojeg bi se budila usred noći. Od simptoma je još imala i povišenu temperaturu i povraćanje, za koje postoji mogućnost da nije povezano s infekcijom. Bojala se testirati jer nije znala što će biti ako bude pozitivna.
Što nakon pozitivnog testa?
Nakon pozitivnog testa bila je u domu u izolaciji tri dana prije nego ju je nazvalo osoblje i reklo da treba ići u Grad mladih gdje će joj na raspolaganju biti liječnik i osigurana tri obroka dnevno. Sanitetski prijevoz ju je prevezao te je smještena u sobu zajedno s još dvije djevojke.
Kontakt s osobljem održavala je preko WhatsAppa. Na ulazu je svima dan broj na koji se ujutro i navečer pišu simptomi i temperatura koju si studenti sami izmjere. Obrok se studentima ostavlja u vrećici ispred vrata. Na kraju izolacije otpusno pismo joj je na isti način ostavljeno ispred vrata zajedno s ručkom.
Ubrzo nakon dolaska zatražila je liječnika. Kako su ju leđa još u domu dosta boljela, bojala se da ima problema s plućima. Tada je obaviještena da nema liječnika, da on samo konzultira preko telefonskog poziva te da će ga osoblje zvati ako postoji potreba. Nakon što je opet izrazila zabrinutost došla je medicinska sestra. S ulaza joj je rekla da je dobro, ali joj je ipak provjerila oksigenaciju te još jednom rekla da je dobro prije nego što je izašla. Kad joj je kasnije donijela lijekove za probavu, rekla je drugim djevojkama da joj objasne kako se koriste.
Ponaša li se osoblje drugačije prema strancima?
„Iako sam primijetila da medicinska sestra opušteno priča s Hrvaticama, ali ne i sa strancima, mislim da nisam bila drugačije tretirana. Vjerojatno se radi o tome da je medicinskoj sestri neugodno pričati na engleskom.“
Kao negativnu stranu ističe što niti jednom nije pregledana od liječnika, ni po dolasku niti kasnije. Kaže da je razočarana jer joj je rečeno da će imati pristup liječniku, ali i zato što ima smisla da netko barem po dolasku pregleda studente i procijeni ozbiljnost simptoma. Ne može se usporediti pregled i slanje vlastitog opisa simptoma preko poruke. Kad se vratila u studentski dom, kontaktirala je zaposlenicu doma i rekla da nema liječnika kako ne bi drugim studentima govorila da ima.
Također, smatra da su joj se probavni problemi pogoršali i produžili zbog prehrane. Na dan dolaska studentima se šalju pitanja na WhatsApp i jedno od pitanja bilo je ima li student posebnu prehranu. S obzirom na to da se u njezinoj kulturi ne jede meso dok osoba ima probavne probleme, napisala je da želi vegetarijansku prehranu. Ipak, meso joj je bilo posluženo za doručak, ručak i večeru.
Susret s novinarima
Kao još jedno negativno iskustvo ističe dolazak novinara. Novinari su trebali napraviti intervju sa studentima. Medicinska sestra im je prije intervjua došla i rekla što da kažu – da su im pratili temperaturu, davali tri obroka dnevno, stalno pitali kako im je i da im je bilo lijepo ovdje.
„Rekla sam da neću reći što mi je rečeno da kažem, nego što iskreno mislim. Jedno je reći što će me pitati, a drugo što trebam odgovoriti.“
Ona je trebala obaviti intervju, ali kad je došlo vrijeme, obavijestili su ju da ipak mora još biti u izolaciji te je druga strana studentica tada dala intervju. Prisjeća se da je to bila neobična situacija jer se ta studentica spremala za odlazak doma, ali su joj u zadnji tren rekli da ne može ići jer joj liječnik koji je zadužen za studente u Gradu mladih još nije odobrio. Nazvala je svog obiteljskog liječnika koji je došao u kontakt s ovim, tako da je unutar nekoliko minuta i nekoliko poziva ipak puštena doma.
Nelogičnosti u proceduri
Kaže da se susrela s nekoliko nelogičnih pravila. Jednom prilikom je vani kratko pričala sa studentom koji je isto bio u izolaciji prije nego su opomenuti da vani moraju nositi maske. Napominje da joj to nema smisla, s obzirom na to da u zatvorenoj sobi, gdje je u jednom trenutku imala četiri cimerice, nije morala nositi masku.
Pozitivne strane
Kao jednu od pozitivnih strana ističe da je osoblje neprestano podsjećalo studente da pošalju poruku s popisom simptoma u slučaju da zaborave. Bilo im je važno znati temperaturu i druge simptome.
Na kraju kaže da je zahvalna što je mogla jesti i nije morala brinuti o obrocima. S obzirom na to da nije dopušteno ostati u izolaciji u domu, sretna je i što je imala mjesto gdje može otići. U izolaciji u domu osjećala se jako usamljeno, uzrujano i preplašeno, ali joj je u Gradu mladih bilo utješno vidjeti i druge mlade ljude u istoj situaciji.
