Uvod
Prije nekoliko dana Državni zavod za statistiku objavio je prve rezultate Popisa stanovništva, kućanstava i stanova 2021. koji su pokazali da Republika Hrvatska danas broji 3.888.529 stanovnika[i]. To je smanjenje za 396.360 stanovnika od posljednjeg popisa (-9,25 %) čime su potvrđena realna očekivanja stručnjaka, ali i cjelokupne javnosti.
Od trenutka objave rezultata većina medija nije prestala izvještavati o uzrocima i posljedicama pada broja stanovnika (depopulacije), ali i o mogućim i propuštenim (više o njima) javnim politikama. U svemu tome, pozitivno je što se uopće raspravlja o demografskim trendovima i traže moguća rješenja. Traže se i krivci za takvo stanje, ali se propitkuju i mogući propusti u provedbi samog popisa. Međutim, jedna je od mogućnosti koja vreba iza svega toga opasnost da ova tema ostane na rubu ili izvan političkog interesa te da se od strane vladajućih ne učine iskoraci u suočavanju s kompleksnom demografskom problematikom.
No sada se nećemo baviti onim što bi se moglo dogoditi, već onim što se dogodilo, tj. što su pokazali rezultati. Jedino što će se nastaviti događati je da ćemo se i dalje redovito baviti upravo tim temama. Tako ćemo (i) ovaj put u nastavku pažnju skrenuti na depopulaciju na lokalnoj razini. Razlog za to činjenica je da se ovih dana naglasak većinom stavljao na nacionalnu i regionalnu razinu. Pritom ćemo koristiti podatke za gradove i općine, a ne za naselja jer ih je potrebno korigirati, ali i zbog prilagodbe teksta široj publici. No dobro je spomenuti da je popis proveden u ukupno 6.757 naselja, odnosno 128 gradova i 428 općina.
Podaci za gradove i općine zbog preglednosti su prikazani u 3 dijela (uvjetno rečeno, regije) kako bi se zornije istaknuo intenzitet depopulacije u pojedinim dijelovima Hrvatske. Depopulacija je za ove potrebe prikazana verižnim indeksom, odnosno izračunata je tako da je broj stanovnika iz popisa 2021. podijeljen s brojem stanovnika iz popisa 2011. te je količnik pomnožen sa 100 iz razloga jer uspoređivanje apsolutnih promjena broja stanovnika ne bi imalo smisla.
Geografska analiza na lokalnoj razini
Općenito, prvi rezultati pokazali su da svega 47 gradova i općina (8,5 %) ima povećanje broja stanovnika, dok jedino Općina Svetvinčenat u Istarskoj županiji ima jednak broj stanovnika. Dakle, ostalih 508 bilježi pad broja stanovnika. Zanimljivo je to da se od tih 47 gradova i općina, njih 41 nalaze u primorskom dijelu Hrvatske (čak 16 na otocima). Najviše ih je u Splitsko-dalmatinskoj (11), što znači da je u 11 županija broj stanovnika smanjen u svim gradovima i općinama. Među njima bi se našla i Ličko-senjska županija da Grad Novalja na Pagu nije u sastavu iste županije.
Najgore je stanje na istoku Hrvatske. Putujući od graničnog prijelaza „Bajakovo“ do Zagreba, tek dolaskom na područje Grada Dugog Sela možemo govoriti o pozitivnim demografskim trendovima (porast za 2,3 % odnosno 395 stanovnika). Ako nas put odvede u Sloveniju, pozitivan primjer je i Grad Sveta Nedelja (1,4 % odnosno 248 stanovnika), dok su na sjever u smjeru Mađarske, pozitivni primjeri Općina Orehovica (0,9 % odnosno 25 stanovnika), Grad Čakovec (0,6 % odnosno 162 stanovnika) u Međimurskoj i Grad Ludbreg (0,5 % odnosno 41 stanovnika) u Varaždinskoj županiji.
S druge strane, najveće relativno smanjenje imaju općine Dvor (smanjenje za 45,4 % odnosno za 2.526 stanovnika) i Majur (-34,0 % odnosno -403 stanovnika) u Sisačkoj-moslavačkoj, Levanjska Varoš (-35,0 % odnosno -418 stanovnika) u Osječko-baranjskoj i Stara Gradiška (-33,0 % odnosno -450 stanovnika) u Brodsko-posavskoj županiji.
Treba istaknuti i depopulaciju slavonskih gradova, onih koji bi zbog svoje veličine, dostupnosti usluga i sadržaja trebali biti po mjeri obitelji i idealni za miran obiteljski život. Primjerice, Grad Slavonski Brod od zadnjeg popisa ima pad za 15,4 % ili 9.102 stanovnika, a Grad Županja za čak 23,5 % ili 2.844 stanovnika. Stoga ne vjerujte medijskim naslovima o pozitivnim demografskim trendovima u Slavoniji koji se temelje na porastu broja rođene djece.
Putovanjem u smjeru Istre, jugozapadno od Zagreba, treba spomenuti i Općinu Stupnik s povećanjem za 4,3 % odnosno 161 stanovnika. Zatim većinom prolazimo kroz depopulacijski krajolik Gorske Hrvatske iz kojeg se stanovništvo iseljavalo prošlih stoljeća. Zato ondje nije prisutan značajniji relativni pad, kao u Istočnoj Hrvatskoj. Tek kod Rijeke nailazimo na općine Kostrenu (6,2 % odnosno 258 stanovnika) i Viškovo (10,9 % odnosno 1.570 stanovnika) koje bilježe porast broja stanovnika.
Na Kvarneru se posebno ističe naš najnaseljeniji otok – Krk, na kojem porast bilježe Grad Krk (9,0 % odnosno 565 stanovnika) te općine Dobrinj (3,6 % odnosno 75 stanovnika), Malinska-Dubašnica (3,2 % odnosno 101 stanovnika) i Omišalj (1,2 % odnosno 37 stanovnika). Prolaskom Učke i dolaskom na krajnji zapad Hrvatske, nailazimo na porast broja stanovnika u općinama Tar-Vabriga – Torre-Abrega (porast za 8,0 % odnosno 160 stanovnika), Bale – Valle (3,6 % odnosno 41 stanovnika), Kaštelir–Labinci – Castelliere-S. Domenica (2,7 % odnosno 39 stanovnika), Tinjan (2,6 % odnosno 44 stanovnika), Ližnjan – Lisignano (2,2 % odnosno 87 stanovnika), Medulin (1,5 % odnosno 98 stanovnika) i Funtana – Fontane (0,7 % odnosno 6 stanovnika).
Iako je Ličko-senjska županija najčešće tranzitno područje prema dalmatinskim odredištima, zanimljivo je uočiti odstupanje od pravila. S jedne strane, kopneni dio županije bilježi izrazito negativne demografske trendove. Po padu broja stanovnika u prošlom međupopisnom razdoblju ističe se Općina Vrhovine (-51,8 % odnosno -715 stanovnika) što je relativni rekord za cijelu Hrvatsku. S druge strane, Grad Novalja na Pagu ima neznatan porast – za 0,1 % odnosno 4 stanovnika. Za tu iznimku zahvaljujemo administrativno-teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske.
Susjedna općina na jugu – Općina Kolan, koja se nalazi u Zadarskoj županiji, bilježi porast od 2,7 % odnosno 21 stanovnika. Slično kao i druge otočne općine; Sali (porast za 4,4 % odnosno 74 stanovnika) na Dugom otoku, Vir (3,3 % odnosno 100 stanovnika) te Pašman (3,0 % odnosno 62 stanovnika) na istoimenim otocima. Općenito, Zadarska županija, uz Splitsko-dalmatinsku, ima najviše gradova i općina s porastom (10), a posebno je to vidljivo u središnjem i priobalnom dijelu Ravnih kotara, tj. u općinama Zemunik Donji (5,2 % odnosno 107 stanovnika), Poličnik (5,1 % odnosno 228 stanovnika), Galovac (2,7 % odnosno 33 stanovnika), Sukošan (2,7 % odnosno 21 stanovnik), Pakoštane (0,05 % odnosno 2 stanovnika) i Gradu Biogradu na Moru (0,5 % odnosno 29 stanovnika). S druge strane, najveće smanjenje ima Općina Gračac (-31,2 % odnosno -1.461 stanovnika).
U Šibensko-kninskoj porast broja stanovnika imaju jedino općine Bilice (za 10,7 % odnosno 247 stanovnika) i Tribunj (4,0 % odnosno 62 stanovnika) koje su nedaleko Šibenika. Unutrašnjost te županije demografski je gotovo ispražnjena, a stanovništvo je većinom starije dobi. Najveće smanjenje ima Općina Kijevo (-32,9 odnosno -137 stanovnika). U Splitskoj-dalmatinskoj županiji porast bilježe gradovi i općine u splitskoj regiji i na otocima: Podstrana (13,8 % odnosno 1.257 stanovnika), Klis (8,7 % odnosno 418 stanovnika), Dugopolje (8,0 % odnosno 278 stanovnika), Solin (4,1 % odnosno 986 stanovnika), Zadvarje (1,0 % odnosno 3 stanovnika); Šolta ( 18,3 % odnosno 311 stanovnika); Sutivan (17,2 % odnosno 141 stanovnika), Supetar (6,6 % 267 stanovnika), Bol (3,9 % odnosno 64), Nerežišća (1,7 % odnosno 15 stanovnika) na Braču te Stari Grad (za 0,3 % odnosno 9) na Hvaru. U unutrašnjosti županije relativno je manji pad broja stanovnika nego u ostalim pograničnih krških područja. Možda je razlog za to prisutnost većih naselja (npr. Sinja) između Splita i državne granice s Bosnom i Hercegovinom, a koja imaju povoljniju dobnu strukturu stanovništva od ostalih, većinom manjih naselja u krškim područjima.
Na krajnjem jugu Hrvatske porast bilježe općine Župa dubrovačka (4,4 % odnosno 369 stanovnika), Ston (3,6 % odnosno 87 stanovnika), Konavle (0,6 % odnosno 50 stanovnika) i Lumbarda (0,3 % odnosno 4 stanovnika) na Korčuli. Ondje su vidljivi slični trendovi, kao oko velikih gradova (Zagreba, Splita, Rijeke). Porast broja stanovnika u okolici Dubrovnika može se objasniti turističkom ekspanzijom, rastom cijena nekretnina, odnosno nepriuštivost istih za mlade i padom kvalitete života lokalnog stanovništva uslijed turističkog pritiska na prostor.
Umjesto zaključka – promišljanja o rješenjima
Na kraju treba reći da bi ishod na kartama bio drugačiji da su prvi rezultati popisa promatrani na razini naselja, no treba imati na umu da većina stanovništva ipak živi na manjem dijelu državnog teritorija. Stoga ne iznenađuje da su pojedini dijelovi Hrvatske demografski ispražnjeni. Ondje ponestaje ili više nema osnovnih javnih usluga, sadržaja i radnih mjesta. Pojednostavljeno govoreći, čini se da rast stanovništva jedino još ide ruku pod ruku sa suburbanizacijom velikih gradova i turizmom. Pri čemu postoji mogućnost da je donekle riječ i o fiktivnom otočnom stanovništvu koje poboljšava stvarno stanje .
Koliko su porastu stanovništva u pojedinim lokalnim sredinama pomogle sve prisutnije mjere javnih politika, teško je procijeniti.[1] Dobro je iznova ustvrditi da: „nije nužna ujednačenost svih politika na razini cijele države jer nemaju sve lokalne jedinice ista obilježja, potrebe, probleme i izazove, ali na razini cijele države moraju postojati jasni ciljevi i planovi provedbe te ostvarenje svih planiranih ciljeva državnih strategija ne bi smjelo izostati.“[2]
Aktualni demografski pokazatelji ukazuju na to da je potrebno mijenjati paradigmu nedosljednog provođenja strategija demografske revitalizacije, ali i svih drugih. Mogli bismo:
– poboljšati poslovnu klimu za investicije koje jamče kvalitetnija radna mjesta i dodatnu vrijednost (u izvješću Doing Bussines Hrvatska je na 51. mjestu, a posebno loše ocijenjeno je rješavanje nesolventnosti, pribavljanje građevinski dozvola i dobivanje kredita[3])
– uskladiti obrazovni sustav i potrebe tržite rada za raniji ulazak mladih na tržište rada (stopa nezaposlenosti mladih u dobi 15 – 29 godina je 16,6 % što je u EU niže samo od Grčke, Španjolske i Italije[4])
– omogućiti više opcija kod rješavanja stambenog pitanja kako jedina opcija ne bi morala biti dugoročno zaduživanje mladih (mladi napuštaju roditeljski dom prosječno u 32,4 godini života, što je najkasnije u EU[5])
– povećati sigurnost mladih na tržištu rada kroz poticanje zapošljavanja na neodređeno vrijeme, ali i kroz poticajni model poslodavcima (Hrvatska je u 3. kvartalu 2021. godine imala 11,1 % zaposlenih na određeno vrijeme pri čemu ne postoji podataka za širu kategoriju mladih od onih u dobi 15 – 24 godina koji su uglavnom u sustavu obrazovanja[6])
– stvarati zdravo obiteljsko ozračje kojem doprinosi država, županija, gradovi, općine, poslodavci, socijalni partneri i mediji, s naglaskom na usklađivanje obiteljskog i privatnog života (u uvjetima veće zaposlenosti žena i niskog fertiliteta to postaje nužno – detaljnije u jednom starijem istraživanju[7]).
– definirati i provoditi nacionalnu migracijsku politiku zbog ublažavanja emigracije i manjka radne snage (koji je posebno vidljiv u poljoprivredi, građevinarstvu, obrtničkim zanimanjima, zdravstvu, obrazovanju i drugim područjima[8])
– reformirati mirovinski i zdravstveni sustav i pripremiti mlađe naraštaje na duži radni vijek jer državni proračun treba podnijeti sve posljedice demografskog starenja (zbog starenja stanovništva do 2040. u većini Hrvatske će prema procjenama biti potrebno produžiti radni vijek do 75 godine, kako bi se održala konstantna veličina stanovništva u radnoj dobi[9])
– poticati i promovirati zdrave životne navike zbog dobrobiti pojedinaca i cjelokupnog društva (u 2020. godini najviše je umrlih od bolesti cirkulacijskog sustava – 22.817 osobe, odnosno 563,7/100.000 stanovnika; novotvorina – 13.508 osoba, odnosno 333,7/100.000 stanovnika; bolesti endokrinog sustava – 4.735 odnosno 117,0/100.000; posljedica COVID19 –4.478 odnosno 110,6/100.000; ozljeda i otrovanja – 2.613 odnosno 64,6/100.000 itd.[10])
– modernizirati sustav prikupljanja, praćenja i objavljivanja službenih podataka za potrebe kvalitetnih istraživanja (dovoljno je otvoriti službenu web stranicu Državnog zavoda za statistiku i uvjeriti se zašto)
– graditi konsenzus političkih aktera oko ublažavanja depopulacije (kakav postoji za ublažavanje klimatskih promjena), kako bi se osigurao kontinuitet dobrih javnih politika
Sve to znali smo i prije. Najlakše je reći što treba, a najteže to provesti u djelo. U svakom slučaju, nastavljamo koračati „stopama“ depopulacije.
[1] Središnji državni ured za demografiju i mlade, Demografske mjere na lokalnoj i županijskoj razini, https://demografijaimladi.gov.hr/obitelj-i-mladi-u-sredistu/demografija-5636/demografske-mjere-na-lokalnoj-i-zupanijskoj-razini-5671/5671
[2] Pezer, M., Mustać, N., Bezeredi, S., 2021: Pregled demografskih mjera na lokalnoj i županijskoj razini u Hrvatskoj, Institut za javne financije, Zagreb, https://www.ijf.hr/upload/files/file/osvrti/122.pdf
[3] Svjetska banka, Doing Business 2020, https://www.doingbusiness.org/content/dam/doingBusiness/pdf/db2020/Doing-Business-2020_rankings.pdf
[4] Eurostat, Youth unemployment, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Youth_unemployment
[5] Eurostat, Estimated average age of young people leaving the parental household by sex[yth_demo_030], https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do
[6] Eurostat, Employment – quarterly statistics, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Employment_-_quarterly_statistics&oldid=551229
[7] Akrap, A. & Čipin, I.,2011: Usklađivanje poslovnoga i obiteljskoga života u Hrvatskoj : utjecaj na fertilitet. Društvena istraživanja, 20 (1 (111)), 47-68, https://hrcak.srce.hr/clanak/97825.
[8] Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Preporuke HZZ-a za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja, https://www.azvo.hr/hr/azvo-vijesti/2507-preporuke-hzz-a-za-obrazovnu-upisnu-politiku-i-politiku-stipendiranja
[9] Europska komisija, 2020: Green paper on ageing: Fostering solidarity and responsibility between generation, https://ec.europa.eu/info/files/green-paper-ageing-fostering-solidarity-and-responsibility-between-generations_en
[10] Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Izvješće o umrlim osobama u Hrvatskoj u 2020. godini, https://www.hzjz.hr/periodicne-publikacije/izvjesce-o-umrlim-osobama-u-hrvatskoj-u-2020-godini/
[i] Svi podaci iz članka preuzeti su sa službene stranice Državni zavod za statistiku za Popisa 2021., https://popis2021.hr/
