Problematika samoubojstva, koliko god prisutna u našem društvu, često je zanemarivana i izbjegavana tema jer nosi svoju težinu i otvara brojna pitanja – kako društvu u cjelini, tako i svakom pojedincu.
Dok se kroz povijest mijenjao stav društva prema pokušaju i činu samoubojstva, danas bismo trebali znati kako je svaka osoba nezamjenjiva na ovome svijetu i da je jedan od ciljeva današnjeg društva borba protiv svakog uzroka prerane smrti. A u ovom slučaju, prevencija je itekako moguća.
1986. godine u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo osnovan je Registar počinjenih samoubojstava u Hrvatskoj. Iako je od 1990. u Hrvatskoj prisutan trend pada samoubojstava, istovremeno raste broj mladih sa suicidalnim rizikom. Najrizičnije skupine predstavljaju djeca iz razorenih obitelji, niskog socioekonomskog statusa, zlostavljana djeca te djeca s problemima u ponašanju ili raspoloženju. U dobi od 15 do 29 godina najčešći uzrok mortaliteta su ozljede vezane uz prometne nesreće i samoubojstva te, u posljednjih nekoliko godina, stopa samoubojstava u toj dobi bilježi svoj porast. Iako su pokušaji samoubojstva karakterističniji za mlađe ljude (do 35. godine), veća je vjerojatnost da će onaj tko je jednom bio neuspješan, pokušati ponovno.
Prema statističkim podacima tijekom prethodne, 2020. godine, u Hrvatskoj je samoubojstvo počinilo 566 osoba, a najveći rast je zabilježila dobna skupina od 15 do 25 godina.
Djeca i mladi
Samoubojstvo je danas treći vodeći uzrok smrtnosti među mladima između 15. i 24. godine, a ako gledamo populaciju srednjoškolaca i studenata, tada je ono drugi vodeći uzrok smrti. U cijeloj populaciji većine zemalja, samoubojstvo je pak jedan od deset vodećih uzroka smrti. Ova razlika svakako proizlazi iz jednostavnog zaključka da je kod odraslih, a pogotovo kod starijih osoba, smrtnost općenito znatno veća, iz mnogih različitih uzroka, pa postotak samoubojstava nije toliko izražen kao kod mladih gdje su isti razlozi rjeđi ili potpuno isključeni.
Pitanje je razumiju li djeca i mladi uopće značenje same smrti? Još je Arnold Gesell, američki psiholog značajan za razvoj dječje psihologije, opisivao kako dječji razvoj utječe na poimanje smrti. Tvrdi kako dijete do 3. godine života nema nikakvo poimanje o smrti, od 4. godine je počinje kognitivno i emocionalno razumijevati, a od 5. je emocionalno osjetljivo na nju. Shvaćanje neizbježnosti same smrti prisutno je u 8. godini, dok se za vrijeme adolescencije više javlja filozofski stav prema smrti. Takav filozofski odnos prema smrti kod adolescenata je specifičan jer predstavlja svojevrsnu rastrganost između želje za životom i želje za smrti, tj. odmorom od naizgled neprihvatljivog stvarnog života.
Osoba koja izvrši čin samoubojstva ne traži prije svega smrt kao takvu, nego traži rješenje urgentnih problema svoga života. U radu na prevenciji samoubojstava mladih ključno je zato razumjeti rizike koje razdoblje adolescencije nosi, te razumjeti karakteristike mladih koji iz svojih životnih situacija izlaz ne pronalaze.
Utjecaj medija
Svijet medija, ili danas sve popularniji naziv „globalno selo“, oduvijek je imao utjecaj na život svakog pojedinca. Ipak, kako se čovjek mijenjao i razvijao, tako su i mediji postali bitno drugačiji nego što su bili prije samo dvadesetak godina. Osuvremenili su se, a razvojem interneta njihova se dostupnost i pristupačnost znatno povećala. Prema Telekomunikacijskom razvojnom sektoru (ITU-D) 47.1% kućanstava u svijetu posjeduje svoje osobno računalo, od kojih 57.4% ima svakodnevni pristup internetu. Iako dostupnost osobnih računala nije jednaka u razvijenim i nerazvijenim zemljama, razlike nisu tako velike da ne bismo mogli reći kako većinu informacija današnji čovjek dobiva uglavnom preko interneta.
Uz to, prvotna svrha svih medija, koju su do sad zadržali uglavnom oni klasični, poput knjiga; je nekada bila pratiti, bilježiti te informirati o svim važnijim društvenim zbivanjima. U dnevnim je novinama nekada isključivo rubrika crne kronike sadržavala tragične vijesti. Danas se nalazimo unutar snažne tržišne utakmice. Postavlja se pitanje: gdje su etičnosti te pravo na privatnost?
Smjernice za izvještavanje
Jedan od projekata 10. godišnjeg kongresa Centara za biopsihosocijalnu pomoć 2005. godine bio je izdavanje medijskih smjernica pri izvještavanju o samoubojstvima. Još se od 1774. godine, prilikom izdavanja Goetheovog romana Patnje mladog Werthera, počelo sumnjati na tzv. Wertherov efekt jer je broj samoubojstava naglo porastao. Slično se dogodilo i nakon objavljivanja brojnih drugih djela, kao npr. Flaubertovog romana Gospođa Bovary, Shakespearove tragedije Romeo i Julija, Tolstojeve Ane Karenjine; u kojima glavni likovi počine samoubojstvo. Prema Wertherovu efektu utvrđeno je da stopa samoubojstava raste unutar deset dana nakon što je objavljena vijest o samoubojstvu što predstavlja kopiranje ili oponašanje samoubojstva.
Budući da pogotovo djeca i maloljetnici još nemaju dovoljno razvijenu kritičnost prema onomu što čuju i vide u medijima, nego upravo suprotno, među njima vlada veliko povjerenje u medije. Spomenute su smjernice rađene najviše zbog njih kao pripadnike najugroženije skupine za počinitelje samoubojstva.
Prema smjernicama, medijsku bi reportažu o samoubojstvu trebalo svesti na najmanju moguću mjeru te bi senzacionalističke reportaže ili naslove na prvoj stranici trebalo uporno izbjegavati, slika izvršitelja samoubojstva te njegovi osobni podaci ne bi trebali biti objavljeni, kao ni način na koji ga je izvršio te oproštajno pismo (na što apelira i Svjetska zdravstvena organizacija). Samog izvršitelja ne bi trebalo veličati zbog muka koje je pretrpio za života, već bi se trebalo istaknuti žaljenje zbog smrti te osobe i učinak koji je njegova smrt ostavila na obitelj i njemu bliske osobe.
Prevencija
Na globalnoj razini važno je potaknuti svijest kako je upravo samoubojstvo jedan od vodećih uzroka smrtnosti kojemu se najčešće ne pridaje tako veliki značaj kao što bi trebalo. Uglavnom se (krivo) pretpostavlja kako su osobe koje su digle ruku na sebe, to učinile iz sebičnih razloga i želje za smrću ili je posrijedi bio neki psihički problem.
Od 2003. godine počinje se obilježavati Svjetski dan prevencije samoubojstava, svake godine 10. rujna. Uoči toga se dana pokušava još aktivnije obratiti pozornost na važnost ispravnog medijskog izvještavanja i utjecaja koje ono ima na ranjive skupine u društvu.
Preventivno se također može djelovati i na nacionalnoj i lokalnoj razini. Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji Nacionalna strategija za borbu protiv samoubojstva, a preventivne aktivnosti uglavnom padaju na leđa neprofitnih organizacija koje svojim uslugama savjetovanja i inkluzije rade velike stvari za potrebite, ali često bez dostatne financijske potpore i medijskog dosega u javnosti.
Jedna od takvih organizacija u Hrvatskoj jest i Udruga Životna linija koja će na današnji dan, Svjetski dan prevencije samoubojstva, na Cvjetnom trgu u Zagrebu upaliti 566 svijeća u spomen na sve osobe koje su tijekom prošle godine izvršile samoubojstvo.
