Digitalizacija, možda i najveći buzzword 21. stoljeća, nekome je majka, a nekome maćeha. Neprestani razvoj novih tehnologija dopustio je jednom dijelu gospodarstva da inovira, a ovaj drugi, tradicionalni dio gospodarstva, često pokuša ugušiti nadiranje tih inovativnih, disruptivnih poslovnih modela. Disruptivni poslovni modeli unose „nered“ u svoju industriju ili sektor jer redefiniraju postojeće relacije i donose nove, bolje mehanizme kojima ostvaruju konkurentsku prednost.
Također, disruptivni poslovni modeli bar djelomično izlaze izvan postojećeg zakonodavnog i regulatornog okvira. To dakako ne znači da krše zakone, već da postojeći zakonodavni okvir ni u kojoj mjeri nije predvidio pojavu takvog poslovnog modela te ga uopće ne prepoznaje. Tradicionalni igrači često iskoriste taj moment da inovatora na tržištu oslikaju kao nelojalnu konkurenciju i zahtijevaju njihovo „ukalupljivanje“ u postojeće stanje stvari.
Najpoznatiji primjer takvog slučaja je svakako Uber. U Hrvatskoj je otpor tradicionalnih taksista bio iznimno jak, pogotovo kroz udruženo djelovanje putem Hrvatske obrtničke komore. Veliki pritisak doveo je do donošenja novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji je postavio nove uvjete na tržištu. Uber je do određene mjere bio primoran izmijeniti svoj poslovni model, ali je ipak došlo i do liberalizacije autotaksi prijevoza. Tradicionalni taksisti su i dalje tvrdili kako novi Zakon pogoduje Uberu.
Airbnb je još jedna aplikacija koja je unijela nevjerojatan nemir na tržište nekretninama, ali i u turizam. Vjerujem kako bi negativan sentiment kulminirao i u Hrvatskoj da nije bilo epidemije i kolapsa turizma. Zbog lakoće korištenja Airbnba, mnogi vlasnici nekretnina odlučili su se na kratkoročno iznajmljivanje. Mnogi veliki gradovi su se zbog toga suočili s manjkom stambenih prostora za mlade. U usporedbi s Airbnbom dugoročno iznajmljivanje više nije bilo isplativo i pritisci udruga civilnog društva su krenuli. S obzirom na to da su mladi važna demografska skupina za većinu političkih opcija, nije dugo trebalo da gradske vlasti krenu s reguliranjem Airbnb-a i sličnih poslovnih modela u smjeru određivanja fiksnog broja apartmana za kratkoročni najam. Grad Pariz je 2020. dobio pozitivnu presudu Europskog suda pravde, nakon što su ga dva stanodavca tužila za naplaćene kazne zbog kršenja ograničenja. Time su i ostali gradovi u EU dobili zeleno svjetlo da krenu regulirati kratkoročno iznajmljivanje.
Meal delivery platforme se trenutno nalaze u fokusu mnogih regulatora diljem svijeta i polako postaju ono što je Uber nekada bio. Lockdown se pokazao kao ključan moment jer su ugostitelji bili zatvoreni za sve osim dostave, a startupovi poput Wolta, Glovaa ili Uber Eatsa iskoristili su tržišni trenutak i izvukli maksimum iz situacije. Zbog toga su prošle godine neki gradovi u SAD-u zakonom ograničili visinu provizije koju takve platforme smiju uzimati restoranima po dostavi. Nadolazeći problem je radni odnos tih startupova i dostavljača. Ovisno o tržištu, dostavljači se većinom ne tretiraju kao stalni zaposlenici. Primjerice, u veljači 2021. talijanski inspektorat rada naložio je Glovu, Uber Eatsu, Deliverooju i Just Eatu da u potpunosti zaposle preko 60 000 dostavljača koji su radili za njih od 2017. do 2020. te da plate ukupno 733 milijuna eura kazne.
Pitanje je vremena kada će se i hrvatski sindikati uloviti ovog pitanja te zahtijevati izmjenu regulative koja će redefinirati poslovni model platformi za dostavu hrane. U svakom slučaju, kada sindikati adresiraju ovu problematiku prema resornom ministarstvu, već je prekasno za djelovanje. Sindikati su institucije s golemom tradicijom i zakonski osiguranom pozicijom u pregovorima s donositeljima odluka. Razumijevanje institucionalnog dizajna i zakonodavnog okvira je ključno kada nasuprot sebe imate etablirane igrače unutar Gospodarsko-socijalnog vijeća. Ignoriranje problema dok ga netko drugi ne adresira nije rješenje. Reaktivnost disruptivnih poslovnih modela u startu ih pozicionira loše i takvim načinom djelovanja mogu očekivati nepovoljniji regulatorni tretman.
Disruptivni poslovni modeli moraju biti prvi na lopti. Kada disruptivni startup krene s geografskim širenjem na nova tržišta, njegovi globalni in-house lobisti morali bi surađivati s lokalnim lobistima pri dolasku na svako novo tržište kako bi zajednički analizirali postojeće zakonodavstvo, pronašli potencijalne probleme i proaktivno ih adresirali prema resornom ministarstvu. Tako unutar institucija stvaraju pozitivan narativ o sebi i mogu ponuditi kreativna policy rješenja koja bi očuvala njihov poslovni model i omogućila dugoročni rast, a ujedno zadovoljila i moguću opoziciju.
