Vijest da će trgovački lanac Lidl zatvoriti svoja vrata od 24. do 26. prosinca, što znači da će njegovi radnici Božić moći proslaviti sa svojom obitelji, odjeknula je u javnosti. Možda u nekim zemljama (kao npr. Njemačkoj) to ne bi bila specijalna vijest, jer su tamo trgovine zatvorene svake nedjelje u godini, a na Božić i blagdan sv. Stjepana ne radi ni jedna trgovina, no u Hrvatskoj ta je vijest itekakva novost. U zemlji gdje trgovine većinom rade svaki dan u tjednu (čak i nedjeljom većinom rade do 8 ili 9 navečer) ova tri neradna dana predstavljaju osvježenje. Mnogi će reći kako Lidl to očito čini jer ne bi mnogo zaradio na Badnjak, pa to nije lijepa ljudska gesta nego proračunat marketinški potez, no, kako god bilo, činjenica je da će velik broj ljudi ovog Božića imati tri neradna dana.
U posljednje vrijeme ponovno je aktualizirana tema neradne nedjelje. Prema nekim statistikama, nedjeljom radi više od 35 posto radnika, čime je Hrvatska u samom europskom vrhu. Više od 180 tisuća ljudi radi nedjeljom, iako je veći dio Hrvata (ovisno o istraživanju, 70–90 posto) protiv rada nedjeljom. Zanimljivo je da unatoč tome više od 53 posto građana kupuje nedjeljom. Uvijek sam se pitao je li potražnja u večernjim satima (u nekim dućanima i do 22 sata) toliko velika da se vlasnicima isplati imati trgovinu otvorenu?
Društvo, a pogotovo veći gradovi, teško bi se snalazili kad baš nitko ne radio nedjeljom. Dapače, to bi u konačnici bilo kontraproduktivno. Liječnici, policija, vatrogasci i ostali javni sustavi, koji su ključni za pravilno funkcioniranje društva, moraju biti operativni neovisno o tome koji je dan. Također, svima nam je nezamislivo da Internet i televizija ne funkcioniraju jedan dan, a u istu kategoriju mogu se svrstati i neke uslužne djelatnosti (npr. kafići i restorani).
Ove godine Badnjak je pao u nedjelju pa je pitanje zašto nedjeljom rade praktički svi koji mogu dodatno aktualizirano. Više je razloga tomu, no usmjerimo se na tri. Prvi i najvažniji razlog je nerazumijevanje naše gospodarske elite osnovne čovjekove potrebe za nedjeljnim odmorom, uvriježenom u narodnoj tradiciji, kada čovjek može kroz slavlje i druženje s obitelji živjeti dokolicu, koja mu je nužna. Nerazumijevanje poslodavaca, tj. njihovo stavljanje profita iznad dostojanstva radnika, glavna je zapreka neradnoj nedjelji. Kao drugi razlog mogli bismo navesti nerazumijevanje političke elite, koja kao da više nije u stanju išta napraviti iz vlastitih pobuda, nego prvo čekaju analize kako bi vidjeli na koji će se način to odraziti na njihovu potporu među glasačima, ali i na sponzore njihovih kampanja. Treći razlog je svakako manjak solidarnosti u društvu. Budući da su trgovine otvorene, možemo pretpostaviti kako im se to isplati, što znači da zaista dobar dio društva kupuje i nedjeljom, iako je navodno većina nas protiv rada nedjeljom, što govori o stanovitu stupnju naše shizofrene svijesti.
Čimbenik solidarnosti, iako na prvi pogled nema velik utjecaj, mogao bi u konačnici i najviše utjecati na pitanje neradne nedjelje. Samo suradnjom i življenjem stavova koje zagovaramo moguće je napraviti pozitivne pomake u društvu. To podrazumijeva pogrješke i težak put, no želimo li osigurati dostojanstven život svakom čovjeku, moramo početi živjeti vlastito dostojanstvo, a ono sadrži i to da poštujući dostojanstvo ostalih izabiremo biti solidarni – da ne idemo u trgovinu nedjeljom, ne samo iz dokolice nego i kada nam zaista nešto zatreba. Jedan dan može se i bez osnovnih namirnica, kamoli bez sijaset zapravo nenužnih stvari. To znači da bismo kupnju stvari koje nam trebaju mogli ostaviti za ponedjeljak, ili kupiti ih u subotu.
Taj osjećaj solidarnosti potrebno je prvo razviti u sebi, a onda ga pomalo širiti. Nismo društvo pojedinaca nasumice bačenih jedni s drugima. Odabirući misliti i djelovati na određeni način, odabiremo i živjeti na određeni način: kao samosvjesne osobe ili marketinški dirigirani pojedinci, utopljeni u masi. Tako je i sa solidarnošću. Naši stavovi određuju naše djelovanje, a samo konzistentnim djelovanjem možemo postići boljitak za sve, a to znači i za nas same. Zato ne dopuštamo da nas cinizam i loše okruženje sprječavaju u tome, nego odabiremo djelovati na dobro drugih. I kad to činimo zajedno, posljedice ne izostaju.
Sretan vam Božić i dostojanstvena 2018. godina!
Šimun Lončarević
