Joe Biden pobijedio je Donalda Trumpa na izborima s rekordnom izlaznošću (159,6 milijuna) koji su se službeno održali u utorak, 3. studenoga 2020. No zapravo su trajali znatno dulje te je gotovo polovica birača glasovala poštom. Naime, neke američke savezne države dopuštaju glasovanje tjednima prije izbora, pa i znatno ranije, tako da je već do 27. rujna glasovalo gotovo milijun birača. Službeno je postao 46. američki predsjednik inauguracijom 20. siječnja i otada traje njegov mandat.
100 dana
U demokratskim se državama uobičajilo dati priliku novome političaru na važnoj poziciji prvih 100 dana -kako bi pokazao smjer kojim misli obnašati svoju ulogu. Iako od ranije postoje periodi smatrani u historiografiji vrlo važnima, a koji traju točno toliko ili slično (primjerice les Cent-Jours od Napoleonova povratka u Pariz s Elbe do druge abdikacije 22. lipnja 1815.), ovaj običaj vuče korijen od američkoga predsjednika Franklina D. Roosevelta. On je tijekom 100 dana početka svoga mandata 1933., zajedno s Kongresom, donio niz velikih zakonodavnih reformi, nakon čega je otišao na odmor te se taj period smatra mjerilom efikasnoga rada na početku mandata, prema kojemu se u Americi često uspoređuje predsjedničke mandate nakon Roosevelta.
Dapače, ponekad se tih prvih sto dana simbolički pruža ruka i daje prilika novoj vlasti na način da se i oporba donekle suzdržava u kritikama. Danas se navršava 120. dan mandata, a o Bidenovom se konkretnom planu za četverogodišnji mandat već sada može puno zaključiti. Štoviše, već je u prvih nekoliko dana potpisao čitavo mnoštvo uredbi (executive order) kojima je zaustavio provedbu brojnih Trumpovih javnih politika. Među ostalim, potpisao je povratak SAD-a u Pariški klimatski sporazum (iz koga su službeno istupile na samo 107 dana), obustavio postupak povlačenja iz Svjetske zdravstvene organizacije te donio uredbu o koordiniranju odgovora na pandemiju COVID-19.
Novi pristup energetici
Pod naslovom borbe protiv klimatskih promjena već je prvi dan obustavio dozvole za gradnju naftovoda Keystone XL, točnije njegove faze 4, koja bi spajala kanadsku Albertu sa Steele Cityjem u Nebraski, preko Montane i Južne Dakote. Taj naftovod udruge za zaštitu okoliša u Americi osporavaju već dugo, a manjim dijelom kao točku spora navode i njegov prolazak kroz teritorije Indijanaca. Odustankom od gradnje američka je energetska pozicija oslabljena, kao i kanadska energetska industrija, a izgubljene su i tisuće poslova, te su Bidena stoga kritizirali i američki i kanadski dužnosnici. Čak je i kanadski premijer Trudeau izjavio kako je razočaran. O obustavi gradnje naftovoda Biden je prije izbora barem bio iskren, za razliku od teme frakiranja nafte. U poznatoj prepirci iz posljednje predsjedničke debate, kada je Trump optužio Bidena da se zalaže za zabranu frakiranja, Biden je slagao kako to nikada nije bio njegov stav: „Pokažite mi snimku!“ Čak je i CNN ustvrdio kako je Biden u debati lagao o svojim ranijim izjavama o kontroverznom postupku dobivanja nafte, za koji mnogi tvrde da ugrožava okoliš i ljudsko zdravlje, ali je ujedno snizio cijenu energenata i učinio Ameriku znatno neovisnijom o stranoj nafti. Nakon izbora, uvijek tražeći način kako da ugodi svima, Biden nije u potpunosti zabranio frakiranje (to ni ne može kao predsjednik), ali jest krenuo u tom smjeru uvevši moratorij kojim je de facto onemogućio bilo kakvo novo frakiranje na zemlji u vlasništvu savezne vlade.
Politika identiteta
Gdje Trudeau ne bi smio ostati razočaran, jest način na koji ga Biden prati u hvaljenju raznolikošću svojih suradnika i uzdizanju raznih urođenih osobina kao prednosti za političke funkcije. Tako je predstavljajući svoj kabinet nabrajao: „… u usporedbi s prethodnicima, kabinet Harris-Biden (sic) prvi je među kabinetima svih prvina koje predstavlja. Prva žena ikad, prva crnkinja, prva žena s južnoazijskim podrijetlom kao potpredsjednica, iza mene na ekranu prvi ikad crnac ministar obrane, prvi ikad latinoamerikanac na čelu Ministarstva domovinske sigurnosti, i prvi latinoamerikanac na čelu Ministarstva zdravstva i socijalnih usluga. Prva žena južnoazijsko-američkog podrijetla koja će voditi Ured za upravljanje i proračun, prva žena i azijska Amerikanka koja će voditi Predstavništvo za trgovinu, kao glavna američka trgovinska predstavnica. Prva crnkinja koja će voditi Predsjednikovo Vijeće ekonomskih savjetnika, prva žena ikad koja će naslijediti Alexandra Hamiltona na položaju Ministra financija. Naš kabinet nema samo jednog prvog ili dva ili tri takva prva, već 8 imenovanja koja razbijaju presedane. A danas i deveto, prvi otvoreno homoseksualni kandidat za vođenje ureda u kabinetu i jedan od najmlađih članova kabineta ikad. Kabinet Biden-Harris bit će povijesni kabinet, kabinet koji izgleda poput Amerike…“ Ovome nabrajanju nedostaje i jedna niža pozicija, zamjenika državnog tajnika u Ministarstvu zdravstva, za koju vođa vladajuće većine u Senatu, Chuck Schumer kaže: „Potvrda Rachel Levine predstavlja još jednu važnu prekretnicu za američku zajednicu LGBTQ. Ona će biti prva otvoreno transrodna dužnosnica koju je potvrdio Američki Senat.“
Imena i životopisi kandidata, odnosno njihove konkretne kvalifikacije za pozicije koje će obnašati te politika za koju se zalažu, dolazi na red tek nakon hvaljenja osobinama koje nisu mogli birati. No jesu li nakon Trumpa politički programi još uopće važni ili je, bar za sada, dovoljno biti Trumpov protivnik da bi kandidat imao legitimaciju za važne položaje moći u Americi? Je li prkos spram Trumpa razlog „zamrzavanja“ njegove uredbe koja je išla u smjeru snižavanja cijene inzulina i EpiPena usred krize u kojoj cijene tih životno važnih preparata toliko rastu da Amerikanci, poput brojnih Hrvata, odlaze preko granice po 10 puta jeftiniju robu?
Do sada navedenim nismo ni zagrebali površinu izrazito „progresivne“ politike („woke“) koju Biden vodi. Tako je ministar obrane LLoyd Austin (onaj spomenuti prvi crnac na toj dužnosti, što je Bidenu vrlo važno), početkom veljače naredio obustavu redovitih vojnih aktivnosti, kako bi se tokom idućih 60 dana vojska mogla koncentrirati na razmišljanje kako da se obračuna s bjelačkim suprematizmom i rasizmom u svojim redovima. Na službenom Twitter računu američkih Specijalnih jedinica, objavljeno je 29. ožujka kako će one dobiti novoga glavnog časnika za „raznolikost i uključivost“. Netom po toj obajvi, njegove je stavove, koje je ovaj objavljivao na svom Facebook profilu, javnosti prezentirao novinar Tucker Carlson, a oni uključuju optužbe policije za rasizam, podršku radikalnom pokretu Black Lives Matter te usporedbu bivšega predsjednika Trumpa s Hitlerom. Richard Torres-Estrada iz tih je razloga samo dva dana poslije najave stupanja na novu, za američku vojsku očito vitalnu dužnost, podnio ostavku. No možda najbizarniju epizodu u ovoj sagi korištenja vojske za političku propagandu, predstavlja Bidenov govor povodom Dana žena (8. ožujka 2021.), kad je izjavio kako u svrhu promoviranja ženskoga liderstva u vojsci, treba „kreirati trudničke letačke odore“. Kad je ta primjedba naišla na očekivani podsmjeh, glasnogovornik Pentagona John Kirby odgovorio je izlizanom, ali očekivanom frazom kako je „raznolikost naše vojske jedna od naših najvećih snaga.“
Još je urnebesniji izraz te iste politike bila reakcija glasnogovornice Predsjednika Jen Psaki na novinarsko pitanje o dionicama Gamestopa i Blockbustera. Naime, kad su mali ulagači koordinirani preko reddita, ulažući u dionice spomenutih kompanija preko aplikacije Robinhood, ušli u rat s velikim hegde fondovima, uspjeli su im u siječnju nanijeti goleme gubitke, prije nego je Robinhood obustavio kupovanje daljnjih dionica. Upitana o naglom rastu cijena dionica te mogućoj zabrinutosti administracije za šokove na tržištu dionica, glasnogovornica Psaki ustvrdila je da je „sretna što mogu ponoviti kako imamo prvu ženu ministricu financija. Ona i njezin tim nadziru situaciju.“ Tako je javnost saznala spol osobe koja je zadužena da nadzire situaciju, ali ujedno ništa što bi se odnosilo na konkretno pitanje.
Usklađivanje stavova s dominantnom strujom u stranci
U moralnim i društvenim pitanjima, za Bidena više nema dileme – uskladio je sve osobne stavove sa strujom maticom (mainstreamom) demokratske stranke. Iako se deklarira katolikom, i iako je godinama podupirao Hydeov amandman, kojim se od 1980. zabranjuje korištenje federalnih sredstava za pobačaje, osim u slučaju silovanja, incesta te ugroze života majke, Biden je najavivši kandidaturu za predsjednika, odustao od toga stava. Na liniji demokratske stranke, zalaže se sada za tzv. reproduktivna prava te mu je stoga vlč. Robert Morey u Južnoj Karolini odbio udijeliti pričest u listopadu 2019. Umirovljeni Philadephijski nadbiskup Charles Chaput prošle je godine javno ustvrdio kako je Biden zbog svoga stava o pobačaju nedostojan pristupanju pričesti.
U skladu s novootkrivenim žarom za promicanje pobačaja (američki je senator postao 1972.), osmi dan od preuzimanja predsjedničkih ovlasti, Biden je ukinuo politiku Mexico City, kojom se američko savezno financiranje inozenmnih programa ograničava na organizacije koje ne pružaju usluge pobačaja ili savjetovanje o pobačaju te koje se ne bave javnim zagovaranjem u svrhu dekriminalizacije pobačaja ili širenja usluga pobačaja. I u međunarodnim institucijama brzo je došlo do promjene kadra, kao i američke politike, te je ove godine američka predstavnica pri ECOSOC-u Courtney Nemeroff izrazila nezadovoljstvo službenim zaključcima 65. Komisije o statusu žena Ujedinjenih naroda jer ne naglašavaju dovoljno „seksualno i reproduktivno zdravlje i prava“. Tu se vidi jedan od preostalih odjeka Trumpove politike, naime globalna koalicija zemalja koje su spremne zagovarati život, a koja je proteklih godina bila predvođena Amerikom te je kruna njihove suradnje bila lanjsko donošenje Ženevske deklaracije, nije prestala postojati zbog promjene vlasti u SAD-u. Brazil se istaknuo kao vrlo sposobna i uspješna zemlja predvodnica otpora neutemeljenu uvođenju takvih fraza u službene UN-ove dokumente.
Neispunjenja obećanja (za sada)
Kad se vratimo na američku unutarnju politiku, jedan od načina na koji se Biden učinio privlačnim mladim biračima bilo je obećanje poteza kojima bi smanjio golemi studentski dug koji opterećuje ne samo pojedince, već čitavu američku privredu. Međutim, do sada po tom pitanju nije učinio ništa osim što je nastavio Trumpovu suspenziju koja se odnosi na plaćanje duga i uvedena je zbog pandemije koronavirusa, čime se povremeno nalazi na meti oštrih kritika. Također, očigledno je pogazio svoje obećanje o podjeli 2.000 dolara bespovratnih sredstava svim građanima, kako bi ublažio ekonomske učinke pandemije. Umjesto toga, u ukupno dodijeljena sredstva ubrojao je 600 dolara koji su bili podijeljeni u Trumpovu mandatu te je isplata s početka Bidenova predsjednikovanja iznosila svega 1.400 dolara. O gospodarskim, ali i zdravstvenim mjerama borbe protiv pandemije koronavirusa, još je rano suditi. Činjenica je da je Biden svoju predsjedničku kampanju uvelike temeljio na velikim obećanjima kako će znatno bolje upravljati tom krizom od Trumpa te se može očekivati kako će ocjena birača o ispunjavanju toga obećanja igrati veliku ulogu na svim skorašnjim američkim izborima.
Promjene izbornih propisa
Znatan utjecaj na izbore u Americi imaju i konkretni izborni sustavi svake države. Georgia, koju je Biden dobio za 12.670 glasova, nedavno je mijenjala neka od svojih izbornih pravila. Među ostalim, što nama u Hrvatskoj zvuči kao da se podrazumijeva, uvodi strože obveze identifikacije prilikom traženja dopisnoga glasovanja, smanjuje vrijeme u kojemu se može dopisno glasovati, kao i broj mjesta na kojima je to moguće. Također je zabranjeno da stranački aktivisti dijele hranu i piće osobama koje stoje u redu za glasovanje. Bidenu to sve ne zvuči nimalo bezazleno, kao Hrvatima koji su navikli na takva pravila, a dopisno glasovanje u Hrvatskoj nije nikad ni uvedeno (jesu li američki izbori opomena o mogućnostima manipulacije?). Štoviše, nazvao je taj birački zakon „Jim Crow u 21. stoljeću“ – evocirajući zakone o rasnoj segregaciji. Odakle sad pitanje rase u ovakvim pravilima? Uz mnogo mentalne gimnastike, uključujući razumijevanje kako će birači odustati od glasovanja ako im se u redovima ne dijeli hrana i voda (sic!), a navodno su redovi za glasovanje u Georgiji dulji u okruzima gdje živi više crnaca, moguće je na silu izmozgati i takav zaključak. U svemu tome našao se Biden na istoj strani s korporativnim direktorima, koji se u svojem pokušaju stjecanja uvijek veće političke moći, sve češće izjašnjavaju o konkretnim političkim pitanjima, a u ovome slučaju velike korporacije (poput Coca Cole, American Expressa, American Airlinesa, Levi Straussa itd.) jednoglasne su u protivljenju takvim zakonima. I Amazon se dakako protivi takvim zakonskim izmjenama, a kompanija pri tome nije nimalo smetena svojim licemjerjem – naime istovremeno vlastitim zaposlenicima ne želi omogućiti da poštom glasuju o udruživanju u sindikat. Što se tih multinacionalnih kompanija tiče dijeljenje vode u redovima za izbore ili pokazivanje osobnih dokumenata, neka čitatelji zaključe. Istovremeno, Bidenova država Delaware, ima znatno strože biračke zakone nego što će Georgia imati i nakon ovih zakonodavnih izmjena. Pa ipak, nju te iste kompanije ne bojkotiraju. Simboličan prvi bojkot odradit će američka bejzbolska liga (MLB) otkazivanjem svoje „All-Star“ utakmicu koja se trebala održati u Atlanti, koje otkazivanje Biden dakako podupire.
Neodrživa imigracijska politika
Po pitanju migracije, Biden je prije izbora bio jasan da američki permisivan, nejasan i nepravedan sustav imigracije ne misli mijenjati nabolje. Prva mjera koju je predložio, bila je 100-dnevni moratorij na deportacije, no on je odmah zaustavljen sudskom odlukom. SAD već desetljećima ne nalaze rješenje za 22 milijuna nelegalnih imigranata koji u njima žive, a prema nekim analitičarima, stvarni broj znatno je veći. I republikanci i demokrati imaju svoje interese za održanje ovakvoga sustava, bila to jeftina radna snaga ili novo biračko tijelo. Sama najava moratorija bila je jasan znak migrantima iz Južne Amerike da im je krenuti na put te je kriza u prihvatnim centrima postala neizdrživa. Međutim, iz perspektive demokrata, svaki novi migrant, ma kako došao, potencijalno predstavlja promjenu u njihovu korist na nekim budućim izborima te stoga očekivano nemaju nikakvu namjeru istinski riješiti ovo humanitarno te političko i sigurnosno pitanje.
U odnosu s najvećim američkim konkurentom, Kinom, Biden je bio spreman na diplomatsku ofenzivu. Nakon što je nespretnim komentarom u veljači naizgled kineske koncentracijske logore za Ujgure nazvao „različitim normama za koje se očekuje da ih svaka zemlja i njezini vođe slijede“, organiziran je u ožujku diplomatski susret visokih dužnosnika dviju zemalja na Aljasci. Izmjenu oštrih riječi o suprotstavljenim geopolitičkim vizijama uspio je iskoristiti ravnatelj Centralne komisije za vanjske poslove Yang Jiechi da bi drugoj strani spočitao kako su ljudska prava u SAD-u na niskim razinama te kako se crne Amerikance kolje. Iako je do tada tema bila mnogo šira, a uključivala je kineski odnos prema Hong Kongu, Tajvanu te ostalim azijskim susjedima, i ovo je primjer koliko je politika identiteta duboko ukorijenjena u svim aspektima Bidenove administracije. Iako Kina besramno pred otvorenim očima svijeta krši tolika temeljna ljudska prava, američki državni tajnik Anthony Blinken na ovakve riječi nije pronašao odgovarajući protunapad, pa su tako nakon sastanka američki sudionici čitav događaj opisivali jednostavno kao jednokratnu priliku da američka strana izbaci frustracije izazvane politikom Pekinga.
Umjesto zaključka
Dakle, Sjedinjene Države s Bidenom ulaze u novu eru u kojoj politički primat preuzima navodna briga za okoliš te politika identiteta, naravno s globalnom pandemijom koronavirusa kao prvim prioritetom. Biden je netom nakon inauguracije hvaljen za svoj pomirbeni pristup izražen u prvom govoru, kao i želju da ujedini Ameriku. Međutim, kako primjećuje Pat Buchanan, istovremeno se imao potrebu snažno verbalno obračunavati s „političkim ekstremizmom“, „bjelačkim suprematizmom“ te „domaćim terorizmom“. Za mnoge iz Bidenove administracije, upravo su Trumpovi birači (svih 75 milijuna?) politički ekstremisti. Kako će se Amerika pomiriti ako tako jedna od dviju dominantnih stranaka gleda na drugu, veliko je pitanje. Buchanan svoj osvrt zaključuje ocjenom da je Bidenov inauguracijski govor „najviše zbunjujuće, kontradiktorno i nekoherentno takvo obraćanje sa stepenica Kapitola“ te mu želi sreću jer „trebat će vam, a i nama“.
A što Hrvatska može očekivati od Bidenove administracije? Netom nakon izbora mnogi su analitičari ustvrdili kako Biden dobro poznaje ovaj prostor. U HRT-ovoj emisiji Otvoreno 10. studenoga 2020., Mate Granić rekao je kako „očekuje podršku WHO-u i povratak na Pariški sporazum o klimi. Očekuje i jačanje transatlantskog savezništva i leadership u NATO-u.“ Bidenove je prioritete očigledno pogodio, a poklapaju li se s hrvatskim interesima i kako će Hrvatska profitirati od primjerice američkoga vraćanja klimatskom multilateralizmu, ostaje tek vidjeti u praksi. Više nego tražimo sigurno ne ćemo ni dobiti.
