Svjetski savez mladih Hrvatska izražava svoju zabrinutost zbog presude koju je Županijski sud u Osijeku donio 17. lipnja 2020., a koja je jučer osvanula u medijima, prema kojoj je 49-godišnjak osuđen za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađega od petnaest godina. Naime, prema donesenoj presudi, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 22 mjeseca, od čega tek 6 mjeseci mora bezuvjetno odslužiti, a ostatak samo ako u roku provjeravanja koji iznosi 3 godine počini novo kazneno djelo.
Za spomenuto je kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 12 godina. Ako je kaznenim djelom djetetu “nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno”, predviđena kazna zatvora iznosi od 3 do 15 godina i u tom slučaju govori se o teškom kaznenom djelu spolnoga zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
Sud u obrazloženju presude navodi kako je osuđenik tvrdio kako nije znao koliko oštećena ima godina kada ju je upoznao te kako je za njezinu stvarnu dob saznao tek kada je zatrudnjela, no kako je svjestan što je napravio te je to cjelovito i potpuno priznao. Prema Kaznenom zakonu, i za onoga počinitelja koji je bio u otklonjivoj zabludi kako dijete ima najmanje 15 godina, predviđena je kazna zatvora od 1 do 8 godina.
Pobačaj kao olakotna okolnost?
Sud upravo priznanje, kao i dosadašnju neosuđivanost i iskazano kajanje osuđenika uzima kao olakotne okolnosti. Olakotnim sud smatra i to što je osuđenik “pomagao oštećenicu i pokazao skrb i brigu za istu.” Međutim, iz same presude nije jasno kakvu je to skrb osuđenik pokazao. Je li moguće da bi sud činjenicu kako je osuđenik odveo maloljetnu oštećenicu na izvršenje pobačaja izvan Republike Hrvatske smatrao pokazivanjem skrbi i brige? Osim što je oštećenik time sebe oslobodio dugoročne obveze skrbi i brige o oštećenoj i njihovu zajedničkom djetetu, sudjelovao je i u prekidu nevinoga ljudskog života, stoga nije jasno na kakvu se skrb i brigu sud osvrće. Budući da Zakon upravo činjenicu kako je dijete iz takvoga odnosa ostalo trudno smatra kvalifikatornom okolnošću koja zahtijeva težu kaznu, postavlja se pitanje – ocjenjuje li sud izvršenje pobačaja kao kao otegotnu ili olakotnu okolnost?
Osim toga, sud smatra olakotnim činjenicu da je osuđenik jedini hranitelj obitelji i skrbnik svoje supruge koja je lišena poslovne sposobnosti. Hrvatska je javnost već dobro upoznata sa širokim opsegom slobodne procjene “svih životnih okolnosti” okrivljenika, osobito kroz javno eksponirane slučajeve u kojima su se osuđenicima kako relevantne, tako i za sam slučaj irelevantne okolnosti njihova života ubrajale u olakotne. Međutim, kad se radi o ublažavanju kazne ispod razine zakonom predviđenoga raspona, vjerujemo kako bi pravosudna tijela morala biti posebno oprezna. Ovdje je riječ o teškom kaznenom djelu počinjenom na štetu djeteta.
Pravosudne institucije moraju poslati jasnu poruku
Svjetski savez mladih Hrvatska udruga je posvećena afirmaciji ljudskoga dostojanstva, a kaznena djela spolnoga iskorištavanja djece spadaju u najgrublje oblike kršenja njihovih ljudskih prava te mnoge od njih doživotno traumatiziraju. Djeca su osobito ranjiva skupina građana i pravni je konsenzus svih civiliziranih naroda kako je zaštita dječjeg zdravlja, dobrobiti i blagostanja prioritet svake države. Republika Hrvatska Kaznenim je zakonom jasno zabranila ovakve čine i za njih predvidjela višegodišnje zatvorske kazne, a zadaća je sudova suditi na temelju zakona. Dodajmo kako se osuđeniku vrijeme provedeno u istražnom zatvoru ubraja u izdržanu kaznu, te je tako do trenutka izricanja presude osuđenik već izdržao 170 dana. Ustav Republike Hrvatske kaže kako je svačija “dužnost da štite djecu i nemoćne osobe.” Pozivamo nadležno državno odvjetništvo i pravosudne institucije da poduzmu odgovarajuće korake kako bi se u ovom slučaju ostvarila pravda i poslala jasna poruka da Republika Hrvatska posebno štiti djecu te da strogo kažnjava spolno iskorištavanje djece.
Svjetski savez mladih Hrvatska
