Kada sam osnovnoškolcima predstavljala djelatnost savjeta mladih u svojemu gradu, pokušala sam to učiniti na što slikovitiji i jednostavniji način, pa sam taj, možda teško proziran, termin objasnila ovako: „Savjet mladih je ekipa ljudi koja želi napraviti što više dobrih stvari kako bi nama mladima život u našem gradu bio što bolji i ljepši”. To je u suštini ono što se krije iza mnogo kompleksnijih riječi zakona u kojemu se savjet definira kao savjetodavno tijelo kojemu je osnovna svrha promicati i zagovarati prava, potrebe i interese mladih te ih poticati na sudjelovanje u javnom životu vlastite lokalne ili regionalne samouprave. Kako bi moj profesor rekao: „Savjet, vi ste poveznica između mladih i Grada. Vi trebate biti prvi kome će se mladi obratiti.” To je doista prva misao koju bismo trebali imati na umu kada pomislimo na ovo savjetodavno tijelo. Kako bi se ova “misao vodilja” ukorijenila u svijesti što je moguće većeg broja mladih, svaki bi savjet mladih u Republici Hrvatskoj trebao svojim redovitim aktivnostima i interakcijom s mladima neprestano upućivati na nju.
Što se tiče zakonskog dijela ove priče, savjet se sastoji od ograničenog broja mladih, pa ih tako može biti sedam, devet ili petnaest, ovisno o veličini jedinice lokalne samouprave. Jedinice regionalne samouprave mogu imati najviše 15 članova, dok ih Grad Zagreb može imati čak 21. Uz redovne članove tu su i njihovi zamjenici, tako da je broj mladih ljudi koji u vremenskom roku od tri godine, koliko to i predviđa njihov mandat, imaju priliku pridonijeti nemalen. Kriterij za kandidaturu jest da potencijalni članovi imaju prebivalište ili boravište u jedinici samouprave za čiji se savjet predlažu te da imaju najmanje 15, a najviše 30 godina. Članove bira predstavničko vijeće lokalne ili regionalne samouprave. Ako govorimo o gradu kao lokalnoj jedinici, onda ta odluka pada na gradske vijećnike. Taj zadatak svodi se na odabir ponuđenih kandidata i njihovih zamjenika koje je ponudila formalna udruga koja okuplja velik broj mladih, primjerice vatrogasna, različita folklorna društva i stranačke skupine mladih, a prijaviti ih mogu i neformalne skupine koje okupljaju mlade. Nakon službenog odabira članova savjeta mladih koji se javno obznanjuje na službenim stranicama, taj novoizglasani savjet započinje sa svojom djelatnošću. Između sebe biraju predsjednika koji će sazivati sjednice i voditi zajedničke projekte koje će planirati za narednu godinu. Službene sjednice održavaju se najmanje triput godišnje, a na njima, osim članova i njihovih zamjenika, sudjeluju ljudi na vodećim pozicijama lokalne ili regionalne samouprave te novinari koji djeluju na području te jedinice samouprave.
Nakon što sam iznijela teoriju, ne bi bilo na odmet da kažem kako ovo savjetodavno tijelo funkcionira u praksi, i to iz vlastita iskustva. Kao članica Savjeta mladih Grada Dugog Sela izabrana sam u rujnu 2017. godine te je ovo zadnja godina mojega mandata. Moram priznati da sam se u njega prijavila ne znajući ništa o njemu, tako da mi je dolazak u savjet bilo potpuno novo životno iskustvo. Znala sam jedino da je to skupina mladih ljudi koja radi nešto dobro za druge mlade u svojoj zajednici, a to mi je bilo dovoljno da napravim prvi korak. Kao i u svakom novom društvu, teško je isprva pronaći zajednički jezik i gledati u istome smjeru. Premda smo svi „mladi“, tu ipak postoje razlike u godinama i interesima, no to je ujedno i prednost. Olakotna je okolnost ta što se, uglavnom, većina članova međusobno poznaje jer živimo u istoj sredini, no ni to nije od neke presudne važnosti jer je jedino želja za promjenom, napretkom ono što bi trebalo članove okupljati za zajedničkim stolom. Postoje mnoge prednosti koje nudi ovakav tip pravnoga tijela, kao što je određena količina novca koju imamo na raspolaganju kako bismo vlastitim projektima i sufinanciranjem projekata drugih udruga koje okupljaju mlade podigli kvalitetu života naših mladih sugrađana na višu razinu. Uz iskustvo koje stječemo u čestoj interakciji s gradskim predstavnicima, upoznajemo svoje društvo i same sebe.
Razvijamo „sluh“ za potrebe mladih, razmatramo njihove i svoje ideje te ih nastojimo provesti u djelo. Uz sve prednosti jednim, ali ključnim nedostatkom držim način odabira članova u sam savjet. Naime, smatram da bi predstavnici jedinice samouprave trebali prvo upoznati članove koje biraju tako da im oni uživo prezentiraju svoje ideje kojima žele unaprijediti položaj mladih u svojem gradu, odnosno lokalnoj ili regionalnoj zajednici. Tako bi predstavnici imali priliku izabrati dobar tim koji bi mogao ostvariti bit same ideje savjeta mladih, a svi bi kandidati imali jednake izglede za članstvo. Kako se izbor mladih svodi na slučajan odabir, tako je suradnju teže postići jer nije rijetkost da se na okupu nađe premalo dovoljno zainteresiranih ljudi, a koji, unatoč tom velikom problemu, trebaju funkcionirati i surađivati tri godine. Takav problem prisutan je u mojem gradu, s time da sumnjam da je on iznimka, kada je od sedam članova njih troje bilo aktivno. Smatram da je ključ promjene funkcioniranja savjeta u tome da se pruži šansa onima koji su svjesni da je on uistinu koristan „alat“ kojim mogu „popraviti“ ono što se mnogim mladim pojedincima koji su prisvojili pesimistični pogled starijih čini kao nepopravljivi nedostatak. Unatoč ovom, ali i drugim problemima koji se povremeno pojavljuju, mnogo toga može se postići. Kao savjet kroz ove smo tri godine sufinancirali brojne projekte udruga koje okupljaju mlade, kao što su sportska natjecanja košarkaškog kluba, malonogometne turnire, automobilske manifestacije, plesove za mlade te organizirali tečaje samoobrane i govorništva. Svakako valja naglasiti naš najznačajniji projekt „Besplatne instrukcije za osnovnoškolce“ koji samoinicijativno provodimo, a u kojemu Grad financira studente koji podučavaju osnovnoškolce kojima su instrukcije potpuno besplatne. To je ujedno i način na koji približavamo najmlađe članove društva „starijim“ mladima potičući ih na suradnju. To su sve mali koraci, i baš zato što su takvi, čine jedan veliki korak – korak u bolju budućnost.
Mnogo sam energije uložila u organizaciju tog posljednje navedenog projekta, no ni u jednom trenutku nisam požalila. Uvidjela sam da je moja inicijativa usrećila mnoge ljude koji su hvalili projekt i ulijevali nadu u nas mlade koji smo učinili razliku. Nešto se dogodilo, nešto dobro, i to je društvo primijetilo. Zahvaljujući svom Savjetu mladih i golemom trudu uloženom u njegov opstanak, otkrila sam da i ja u sebi krijem strast prema nečemu, u što sam još donedavno sumnjala. Ta strast zapravo je snažna želja za stvaranjem pozitivne promjene u društvu koja će razveseliti zajednicu u koju bih, rezultatom uloženog rada, voljela uliti nadu u mogućnost napretka koju može donijeti svatko tko ga doista i želi.
