Budući da sam pročitala četiri knjige iz serijala o Vješcu, odlučila sam napisati analizu dijela za koji vjerujem da su ga tvorci serije potpuno izmislili, a to je Yenneferina prošlost.
Cijeli je niz potpuno beskorisnih i umjetnih scena u kojima je poanta napraviti da Yennefer bude gola. Uz golotinju, autori serije ubacili su vađenje ili ispadanje ljudskih iznutrica gdje god su mogli, makar to u knjizi i nije tako prisutno. Iako su scene spolnih odnosa relativno često prisutne u knjigama (ali moram spomenuti da pripovjedač koristi ono što se naziva „zatamnjenje“, naznači se što se događa i ne ulazi se u detalje). Primjer toga dva-u-jedan ubacivanja scena je koja ne postoji u knjizi, a to je scena vađenja maternice (u knjizi maternica usahne kako vrijeme prolazi, a one sve više čaraju, kao neka vrsta nuspojave; a ponekad se dogodi do toga ne dođe – što utječe na radnju). U toj sceni, Yennefer je bez ikakva razloga gola, a onda se njezino bacakanje u seriji stavlja u paralelu s ubačenom pričom o štrigi iz prvog ili drugog epizodičnog romana. Puno bi više imalo smisla da su tom pričom o štrigi i započeli Vješca, pokazujući tom epizodom njegove sposobnosti i čime se bavi, nego je ubacili bez ikakva razloga u treću epizodu, gdje ona nema nikakve prave koristi. Paralela koju rade s Yennefer čini njezinu liku više štete nego koristi. Njezina se grbavost u seriji tako povezuje s prokletstvom i tek njezino postajanje „lijepom“ postaje oslobađanje od tog prokletstva, ona se uzdiže na ljestvici moći. Serija je promijenila i to da ona žrtvuje mogućnost majčinstva za ljepotu, a time i moć, čime na jedan način prate knjigu (svaka čarobnica svojim korištenjem čarolija odustaje od majčinstva), ali na drugi način, oni čine puno gore nego knjiga, Yennefer ne mijenja svoju plodnost za čaroliju, nego za ljepotu. Poruka koja iz tog proizlazi ta je da je ljepota moć i da se bez nje ne može uzdignuti u svijetu. Cijela ta stvar zapravo je jako neuvjerljiva. Yennefer ulazi u prostoriju u stilu svih tinejdžerskih filmova u kojima se djevojka koju inače ne primjećuju prvi put uredi, a onda se svi okreću prvi put ugledavši njezinu ljepotu.
Yenneferinu priču, koja mi ni u knjizi nije dojmljiva, tako su pretvorili u YA (young adult) priču. Objasnit ću vam kako ta priča ide, pa ćete vidjeti koliko su u seriji to sve degradirali (a paralelno žele biti fantastika za odrasle u maniri Igre prijestolja):
Djevojka koju nitko u kući ne voli zbog bilo kojeg razloga otkrije da posjeduje neke moći. Utjecajna osoba iz tajne škole/družbe čarobnjaštva ili bilo čega drugoga dolazi po tu osobu. Djevojka dolazi u novu školu gdje joj na početku ništa ne ide, stekne nekoliko prijatelja koji onda nastradaju. Djevojka postaje sve bolja i bolja (zbog bilo kojeg razloga), ali nešto joj stane na put da ostvari neki cilj. Tada se ta djevojka posebno uredi, dođe na neki događaj (koji u YA romanima većinom budu maturalne večeri) i tu oduševi sve prisutne svojom ljepotom i tako dođe do svoga cilja.
Sad vidite što su napravili od Yenneferine priče. Pročitala sam samo prva četiri nastavka, ali uvjerena sam da ni jedan ne govori puno o Yenneferinoj prošlosti, nego je ona natuknuta u knjigama. Scenaristi su tako odlučili sami rekreirati priču, a očito nisu vješti, pa su napravili tipičnu YA priču u koju su ubacili elemente koji se vezuju za Igru prijestolja (scene spolnih odnosa i pretjerano gadljive scene koje uključuju iznutrice).
Ako je ova serija pokušala od Yennefer napraviti feminističku ikonu, to joj nije uspjelo. Pomišljam da su to pokušali zbog cijelog niza njezinih govora, poput one scene u kojoj se ona obraća mrtvoj djevojčici i govori kako je izigrala sustav svojom smrću, jer žene u svijetu svi samo koriste dok ne postanu potpuno prazne. Pokušaj prikazivanja Yennefer kao one koja samo želi preživjeti također se poništava njezinim očitim okrutnim činima. Prikazana je tako kao lik ogorčene žene koja ne preže ni pred čim da bi došla do onoga što želi, pokazuje se kao okrutna žena i ako bismo trebali vjerovati da su je okolnosti učinile takvom, ne mogu reći da sam uvjerena. Kako vrijeme ide u seriji, njezin lik se donekle ublaži, vidimo da više promišlja o svojim djelima, ali ne čini se da si ikad predbacuje išta osim neznanja. Govori da nije znala što će joj značiti ono što je zamijenila za ljepotu, ali umjesto da iz toga izvuče neku pouku, ona počinje govoriti kako „joj je oduzet izbor i da ga želi natrag“. Njezine pouke djevojkama u čarobnjačkoj školi padaju na gluhe uši, a kako nije uvjerila djevojke, mislim da nije pretjerano uvjerljiva ni gledateljima.
Vjerujem da dobar dio dojma o liku leži na glumici koja, prema mome skromnom mišljenju, nije odradila dobar posao. Mislim da ideja da je dobar glumac onaj koji je spreman svući se za ulogu već odbačena jer niti to traži neku vještinu niti je to postalo nešto neuobičajeno u filmskom svijetu. Možemo se zapitati je li pornografija postala opće prihvaćena.
Yenneferin lik loše je odrađen, glumica nije uspjela poduprijeti sliku lika privlačne, ali strašne žene. Njezin nastup i govor ne djeluju samouvjereno, redovito se čini kako ni sama nije sigurna u ono što govori, a „samouvjeren govor“ djeluje kao prikrivanje duboke nesigurnosti. Yennefer djeluje kao da glumi, a glumica kao da ne zna glumiti.
