Ostavke su obilježile tjedan iza nas. Dvojica ljudi na visokim pozicijama odlučili su da više ne mogu, da odustaju i – otišli su. To čovjek radi kad je došao pred zid, kad više ne vidi izlaz, kad su se zatvorila i zadnja vrata na koja je mislio ući. (Ponekad to radi i kad ima bolju priliku na vidiku, ali uzmimo da to ovdje nije slučaj.)
Iako se onom kasnijom ostavkom, Ramljakovom, bave svi mediji i malo nedostaje da ime budućeg Agrokorovog povjerenika potraže u talozima kave i čarobnim kuglama, nama je zanimljivija ova druga. Ostavka Marina Strmote na mjesto državnog tajnika za demografiju, obitelj, mlade…(ima toga još) nikoga nije ostavila ravnodušnim. Za neke je heroj koji je pokazao što većina Hrvata misli o politici, drugi mu zamjeraju neprofesionalnost i način na koji je obznanio da odlazi.
Kako bilo, g. Strmota je otišao. Svjetski savez mladih Hrvatska u petak je na svojoj press konferenciji tu njegovu ostavku i odlazak stavio u međuodnos s pasivnošću i apatijom svih mladih u Hrvatskoj koji se odlučuju na odlazak iz zemlje. I to je poprilično točna usporedba.
U svakom iskrenom trudu i zalaganju uvijek se pojavi prepreka koja se čini nepremostivom, zid koji je previsok, ponor preko kojeg se ne može. Sigurna sam da je taj osjećaj iskusio i svaki mladi čovjek koji je, razočaran hrvatskom zbiljom, odlučio posao i sreću potražiti negdje vani. Možete onda probati zamisliti s kakvim su se osjećajima susreli ljudi koji su se uhvatili u koštac sa samim tim osjećajem: s beznađem i apatijom mladih u Hrvatskoj i odlučili pokušati pronaći rješenje ili barem put prema rješenju.
Taj put zove se Suprotiva i radi se o inicijativi kojom smo mi, članovi Svjetskog saveza mladih Hrvatska kroz četiri konferencije, održane prošle godine u četiri velika hrvatska grada, započeli svoju borbu sa zidovima koji su svuda oko nas. Paralelno s konferencijama radili smo i na pronalaženju i promoviranju pozitivnih priča o uspješnim ljudima koji su ostali, zidovima unatoč. Projekt se zahuktao, hashtag #miostajemo proširio se društvenim mrežama, a reakcije mladih sudionika bile su jako pozitivne. No, nije se dogodilo ništa spektakularno. Nismo odjednom zaustavili val iseljavanja, a nisu ni svi hrvatski problemi čarobno nestali. Za vrijeme provođenja tog projekta bilo je puno razloga da odustanemo, a još više ih je bilo nakon njegovog završetka, kad nas je pustio adrenalin i vratila se svakodnevica. Upravo s njom najčešće dolaze, ruku pod ruku, beznađe i apatija.
Bez muke nema nauke.
No, ako ikad želimo postići nešto zaista vrijedno, onda je zid zapravo samo prilika da bolje vidimo što je s druge strane, a ponor je izazov da napravimo most kojim ćemo preko njega prijeći. Stvari vrijedne truda upravo se prepoznaju po teškoćama koje ih prate. A te teškoće treba pogledati izravno u oči i smisliti kako ih pobijediti. Jer, na muci se poznaju junaci.
I g. Strmota i drugi predstavnici vlasti i oporbe bili su gosti naših konferencija i razgovarali s mladima o mogućim razlozima odlaska i rješenjima za ostanak mladih koji je tako važan za demografsku situaciju u Hrvatskoj. Veseli nas vidjeti da su neke poruke s tih konferencija stvarno doprle do ušiju političara i pomogle pokrenuti njihove ideje i inicijative, a uvijek je lijepo vidjeti i neke nove hashtagove. Nadamo se da ni g. Strmota, gdje god da ga profesionalni put odvede, neće prestati raditi na tom tragu i da će nastaviti svojim znanjem doprinositi ovom cilju.
Mi u Svjetskom savezu mladih Hrvatska pozdravljamo svaku ideju, inicijativu, grupu, projekt i pokret koji se želi baviti problemima demografije i odlaska mladih te smo otvoreni za suradnju. A s obzirom na to da znamo da zasad i nije prevelika navala za taj pothvat, želimo poručiti da, preprekama i strahovima usprkos, definitivno i neopozivo, odlučno i hrabro, #miostajemo! Ostajemo u borbi za bolje hrvatsko sutra, za mlade koji će imati dostojanstven život u ovoj zemlji i za društvo koje će se temeljiti na solidarnosti i povjerenju. Nećemo odustati. Naša poruka svim političarima, državnim službenicima, Vladi i oporbi, akademskoj zajednici, građanima i mladima glasi: nemojte ni vi.
Lucija Ćorić
