Definiranje tradicionalnog društva u sociologiji dolazi iz konvencionalne orijentacije prema prošlosti s prakticiranjem naučenih i naslijeđenih običaja te normi ponašanja i razmišljanja. Moderno društvo predstavljeno je kao zajednica okrenuta ekonomskoj budućnosti motivirana zadovoljstvom napretka i dinamikom rasta.
Osnovne razlike među sudionicima koji čine zajednice je heterogeni stav prema domenama koje oblikuju društvo. Obično se kao primjer suvremenog društva navodi zapadna strana svijeta što ne znači da i naš teritorijalni prostor ne teži k njemu.
Američka istraživanja, statistike i ankete dokazale su nezanemariv pad broja vjernika, posebice kršćana u Sjedinjenim Državama. Suprotno tome, tradicionalno društvo je pokretala religija u kojoj Bog predstavlja uzvišeno utjelovljenje savršenosti koje pruža spasenje.
Usko vezana uz religioznost jest važnost obiteljske ugode ustaljenog društva s fokusom na učestalo žrtvovanje dok suvremenici ističu individualizam i važnost zadovoljnog pojedinca. Vrlo je jasna razlika dinamike glasa koju modernizam očituje kroz iskorak normi i statika skrupuloznosti koju održava tradicionalizam.
Max Weber, jedan od osnivača sociologije, smatrao je kako je razlika između modernog i tradicionalnog društva u načinu razmišljanja. Kazao je kako se u tradicionalnom društvu ništa ne preispituje dok je suvremeno društvo karakterizirano prekomjernom racionalizacijom.
Weber je osjećao strah od vladanja racionalizma zbog kojeg bi životi postali samo serije interakcija bez ikakvog osobnog značenja iza njih. Takvo stanje je uspoređivao sa životom u željeznom kavezu. Možemo li reći da je predvidio svjetski aktualan život?
Netko će stvaranje modernog društva povezati s prosvjetiteljstvom, a netko s industrijalizacijom. No, napredak koji donosi modernizaciju nije moguće izbjeći. Probudi im znatiželju i hranit će svoj um cijeli život.
Mnogi se slažu kako ne postoji homogeni sastav društva na globalnoj razini iako se pojedinci svakog društva svakodnevno mijenjaju. Modernizacija jednog društva zahtijeva postepeno mijenjanje mišljenja i svjetonazora uzrokovano nezadovoljstvom, zbunjenošću ili nametanjem.
Teritorijalni istok svijeta trenutno je u balansu s količinom modernog i tradicionalnog društva iako je jedno glasnije i uzima maha. No, jasno je uvidjeti kako zemlje s naprednijom i uređenijom politikom te tehnologijom također sadrže i pomodnije društvo.
No, moguće je balansirati vrijednosti oba svijeta iako svaki teži preuzetom odgovornošću i mogućom kontradikcijom. Poviše zbog promjena gdje se vrijednosti oba društva svakodnevno modeliraju i prilagođavaju.
Svaki sudionik svijeta svojim stavovima i osobnim etičkim stepenicama gradi svoj javni prizor koji ne mora biti strogo tradicionalistički ili suvremeno okarakteriziran. Ipak je jučerašnja modernost danas tradicija, i današnja suvremenost sutrašnja ostavština.
Sara Krčalić
