1. SAMOSVIJEST
Opći i specifični ciljevi će nam pomoći u rasporedu. Na primjer: pauze od učenja ili rada ću napraviti kad završim određeni zadatak. Na taj način ciljano radimo i dovršavamo započeto. Red se također odnosi i na tipove zadataka koji su pred nama: trebamo znati razlikovati bitno od hitnoga. Stvari koje su hitne i bitne, imaju prednost pred onime što je samo bitno. Zapitajmo se, što ćemo prvo raditi: seminar za koji je rok kraj tekućeg tjedna, ispit na koji izlazimo u srpnju ili zadaća koju moramo predati danas? Što ćemo prvo riješiti? Možda će nas usred pisanja zadaće nazvati mama i reći da ima nešto važno za reći, ali nije nužno da nam to kaže odmah. Zove i prijatelj- nije mu dobro i netko ga treba odvesti doktoru. U našim životima, poslovnima i privatnima, postoje prioriteti prema kojima ćemo ravnati svoj dnevni, tjedni i mjesečni raspored.
Poznajem jednog isusovca koji studentima, volonterima i svima koje susreće, uvijek na kraju razgovora kaže: „Dobro jedite, dobro spavajte, družite se.“ Često smo skloni zaboraviti na važnost kvalitetnog odmora, osobito sna. Tako se naše vrijeme za odmor pretvori u slobodno vrijeme, gdje je naša sloboda negativno iskorištena i nađemo se kako satima nakon ponoći ili usred vremena predodređenoga za rad „visimo“ na društvenim mrežama. Odgovorni smo za svoje vlastito fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje, a ono je moguće uz ispravan odmor. Ispravan odmor zahtjeva disciplinu: kvalitetna hrana i san, kvalitetno provođenje vremena s bližnjima i kvalitetno vrijeme provedeno u samoći. Čitanje, šetanje, sportska aktivnost, druženje uz kavu, ručak ili pivo, plesanje, gledanje filma ili serije i još mnoštvo toga su naše pravo, a ne povlastica. Odmor nam omogućava izgradnju nas samih kako bismo uvijek bili najbolja verzija sebe.
Strast često ima negativne konotacije, no postoji i ona pozitivna. To je strast koja je usmjerena na naše ciljeve i snove. Ona nam daje da gorimo za nečime što volimo, za onime što nam je važno i vrijedno. Upravo je strast ono što disciplini daje spontanosti, rizika, ali i reda i volje. Tako shvaćena i proživljavana strast nas ne vodi u neuredan život, nego upravo obrnuto: uvodi nas u životnost discipline i izvlači iz trenutaka bezdušnosti i dosade. Strast prema vlastitom životu brusi našu autentičnost i autonomiju. Ona osvještava našu osobu, red čini postojanim, volju snažnom, odmor zabavnim. Strast i ljubav prema onome što radimo, jesu sol naše discipline. Onaj poseban okus, začin koji monotoniju preobražava u radost.