Hobi je po definiciji s Hrvatskog jezičnog portala „posao kojim se tko bavi iz vlastitoga zadovoljstva, a ne po dužnosti, omiljena razbibriga, zabava, zanimanje“.
Vjerujem da među vama postoji mnogo onih koji se bave različitim hobijima, od raznoraznih sportova, sviranja instrumenata, plesa pa sve do igranja šaha, odlazaka na kvizove itd. Vjerojatno među vama postoje i oni kojima je poput mene vrlo teško izabrati samo jedan ili dva hobija jer bi voljeli sve isprobati, sve se čini zabavno.
Zato sam bila u velikom problemu kada sam počela studirati u velikom gradu koji nudi mnoštvo mogućnosti.
Uhvatila sam se između toliko izbora, s toliko želja i ambicija no pošto sam dosta praktična osoba odlučila sam napraviti jednu jednostavnu računicu. Jedan tjedan ima 168 sati od kojih bi barem 49-56 sati trebali spavati (zaokružimo na 52 sata) što nam ostavlja samo 116 produktivnih sati. No onda se sjetite da bi vam faks ili posao ipak trebao biti prioritet, to je još 40 sati manje te ostajemo na 76 sati. No ako od toga oduzmemo vrijeme koje je nužno utrošiti na putovanje od doma do posla, trgovine itd. ostaje 62 sata. Od toga oduzimamo i vrijeme koje nam je potrebno da se najedemo, provjerimo obavijesti i poruke na društvenim mrežama i pročitamo poneki članak i ostane nam možda 45 sati tjedno. To je 6-7 sati dnevno!
To vrijeme potrebno je rasporediti i pronaći balans između tri, po meni vrlo bitna aspekta koja nas izgrađuju: zaposlenja-napredovanja, hobija i ulaganja u međuljudske odnose. Prve dvije stvari ne bi trebale zasjeniti treću. Ljudi su prvenstveno društvena bića i ako zbog hobija nemamo vremena za svoje prijatelje i najbliže promašili smo svrhu. Što će mi mačevanje ako nemam kome ispričati kako ne znam gađati i kako me svaki put pogode u rame jer mi je to slaba točka? Karikiram naravno, ali nadam se da ste shvatili poantu.
Mnogi zbog toga što je taj balans jako teško održavati odustanu od bilo čega i zadovolje se gledanjem najnovijih serija u svoje slobodno vrijeme. Neki se pak pretrpaju hobijima pa zapostave stvari koje bi im trebale biti prioritet, tada hobiji više nisu hobiji – pretvorili su se u obavezu.
Zašto mislim da je važno imati neki hobi?
Zato što je važan za izgradnju karaktera. Pronalazak hobija povlači nas van iz zone ugode. Koliko god osoba bila otvorena i komunikativna dolazak na novo mjesto s potpuno novim ljudima, na nešto što nikada ranije nije isprobala zna biti barem malo zastrašujuće. I uzbudljivo je naravno no teško je zanijekati nervozu koja postoji. Također, i više nego često se zna dogoditi da nam prvi put ta stvar uopće ne ide, da nemamo ritam, ne možemo pratiti ostale sudionike ili bježimo od mača umjesto da ga blokiramo. I to je prirodno, prirodno je biti totalni antitalent dok počinjemo bilo koju disciplinu, samo što mi na to nismo navikli. Teško je za naš ego biti najlošiji u nečemu. No ne dajte da vas prvi pokušaj obeshrabri. Iskustvo mi govori da je prvih mjesec dana najteže no tko se uspije nagovoriti da ostane taj prvi mjesec i ustraje, najvjerojatnije će mu se ta nova disciplina početi sviđati i na nju će početi dolaziti s iščekivanjem i uzbuđenjem. Ako se ni nakon mjesec dana ništa ne promjeni i novi vam je hobi još uvijek tlaka onda ga promijenite, nije sve za svakoga niti bi trebalo biti, pronaći ćete ono što vam odgovara jednoga dana.
Mislim da je isto tako važno imati vrijeme u tjednu u kojem nemamo vremena razmišljati o svim obavezama koje nas čekaju. Neko vrijeme, dva sata tjedno, četiri, jedan sat u kojem smo usredotočeni samo na jednu stvar poput: kako da u ovih sat vremena niti jednom ne stanem svom plesnom partneru na nogu ili kako da se odvažno i pravilno suprotstavim protivniku čiji mi je mač svake sekunde sve bliži.
Nova poznanstva su također bitna pozitivna stavka novog hobija. Mi ljudi vrlo se lako uljuljamo u dnevnu rutinu, stara poznanstva i stvorimo neki svoj mjehurić prijatelja te dalje ne idemo. Teško je i izaći iz tog mjehurića jer se krećemo po istim mjestima. Zato novi hobi daje savršen izgovor za razgovor s nekim nepoznatim, daje zajedničku temu o kojoj je moguće pričati te zajedničke proživljene trenutke. Svi sastojci su tu za početak novog i lijepog poznanstva.
Stoga, samo hrabro naprijed, u nova iskustva i istraživanje svojih skrivenih talenata. Početak je nove godine, svi donose neke nove odluke kojih će se držati ili barem probati držati tako da su mogućnosti još i veće nego inače, kao i količina podrške na koju ćete naići pri potrazi za novim hobijem.
