Ljetna škola bioetike i ljudskih prava (ove godine u trajanju od 3. do 9. kolovoza, sa već tradicionalnim smještajem u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku) doista je stožerni događaj Svjetskog saveza mladih Hrvatska (dalje u tekstu Savez) koji promovira temeljne ideje o važnosti ljudskoga života i njegovog dostojanstva, te da se kroz predavanja relevantnih predavača progovori o izazovima koje čovjek (pa tako i društvo) proživljava u svakodnevnici (ne treba smetnuti s uma niti onu međunarodnu inačicu Ljetne škole).
Istovremeno, prilika je ovo da se uz obvezatan dio predavanja i putem druženja svaki sudionik opusti, iskoristi ono što mu šibensko lito nudi (plaža, more, obilazak Grada…), te da se u toj razonodi stvore nova poznanstva iz kojih će proizaći neka daljnja prijateljstva, a nerijetko i potencijalne ljubavi. Sažeto u jednu sintagmu, Ljetna škola (dalje Škola) doista je spoj ugodnog i korisnog.
Sezona godišnjeg odmora je u tijeku, te je očekivano kako je dolazak u Šibenik kod većine sudionika bio popraćen gužvama kojima su prethodili raznovrsni uvjeti na cestama, što prometne nesreće, što (naprosto) veliki protok vozila. Sve to nije rezultiralo kašnjenjem te se daljnji protokol odvijao bez problema: nakon što smo se okupili i održali zajednički ručak, uputili smo se ka Tvrđavi Barone gdje je Ljetna škola službeno otvorena i predstavljena sudionicima. Ondje smo iskoristili vrijeme za međusobna upoznavanja, razgovore te prema tradiciji otvaranja Škole zajedničko fotografiranje na Tvrđavi sa filmskim pogledom na grad i otvoreno more – sve to u duhu apericene ili predvečernjeg zalogaja (kokteli na Baroneu i kasnije večere u sklopu slobodnog vremena obilaska Šibenika).
Daljnji program Ljetne škole (s utorkom kao prvim danom pa sve do subote) bio je koncipiran tako da je od 9 ujutro do otprilike 15, 16 sati poslijepodne (u velikoj školskoj dvorani) vrijeme trajanja predavanja/izlaganja predavača. Može se reći kako su na ovogodišnjoj Školi pokrivene četiri tematske cjeline za koje je organizacijski tim procjenio da su od iznimnog društvenog značenja i da je potrebno progovoriti o nj. A to su seksualni odgoj i njegova primjena/provedba u obrazovanju, primjena umjetne inteligencije, pitanje biološke/medicinske neplodnosti te pravo na život. Ovdje vrijedi posebno istaknuti (kronološkim redom) svakoga izlagača ne samo zbog aktualnosti tema, već i zato jer neke misli i promišljanja koje su ondje izrekli naprosto moraju ostati negdje referencirane.
Prvo predavanje (u utorak) održala je magistra nutricionizma Martina Bogdan o temi kako prehrana te način života oblikuju plodnost žene i muškarca. U navedenom predavanju inzistirala je na tomu kako briga o plodnosti (pa tako i tijelu) ne ovisi tek o prehrani koju unosimo), već zahtjeva integralniji pogled na tjelesnost koja dalekosežnije pretpostavlja emocionalan, psihološki te duhovan razvoj pojedinca (uz dakako onaj tjelesni): hraniti se kvalitetno a ne tek nutritivno, znati prepoznati što nam tijelo komunicira kada bivamo pogođeni različitim faktorima poput stresa, razumjeti da je u kontekstu plodnosti određena bol alarm za nešto, te u konačnici znati kako je briga o svom tijelu smislena upravo zato jer je toliko duboka.
Profesor religijskih znanosti Dan Đaković već se odavno profilirao kao korifej Ljetnih škola, ali i drugih aktivnosti Saveza. Kroz njemu svojstven filozofski pristup nastojao je odgovoriti na ključne značajke ljudskoga života i prava koja čovjek kao biće ostvaruje. Takva mističnost ljudskoga života posebno je škakljivo polje jer se unutar njega isprepliću i često sukobljavaju mnoga shvaćanja o tome što taj život doista jest (koja je njegova definicija), u kojem trenutku ostvarujemo svoja intrinzična prava, može li ih netko propisati ili su ona po sebi naravna. Posebno u takvom moru proturječnih istina, važno je da onaj naravni zakon (objektivnu istinu) ne promatramo kao neko oruđe koje po defaultu pripada čovjeku, već da ju je ispravno razumjeti kao pattern ili uzorak koji izgrađuje čovjeka kao biće koje traga za istinom umjesto ono koje se vodi pukim relativizmom.
Idući dan (u srijedu), predavanje psihologinje Lee Čorić tematski je slično kao ono Martine Bogdan o plodnosti, s osvrtom na žene i o tome što je dobro znati o ovulacijskom ciklusu, zaključivši kako su uravnotežen rad hormona i reproduktivno zdravlje žene ovisni o različitim agensima (od prehrane, stresa, kvalitetnog sna, tjelovježbe, medicinska stanja, lijekova koji se konzumiraju te svakako štetnost opojnih sredstava poput alkohola i cigareta). Kroz predavanje Čorić je posebnu pažnju posvetila FEMM-u (eng. Fertility Education & Medical Management), odnosno metodi prepoznavanja hormonalnih promjena u tijelu (kako dnevnih, tako i mjesečnih) i koja je trenutno dostupna kao personalizirana zdravstvena aplikacija, s ciljem ostvarivanja što optimalnijeg reproduktivnog zdravlja. Cilj je upravo da žene putem ove metode podignu svijest, bolje razumiju reproduktivno zdravlje (ili reproduktivno stanje) i da ista bude prepoznata kao medicinski aspekt prirodnog planiranja obitelji temeljen na provjerenim pokazateljima.
Predavanje koje je zamišljeno kako bi sudionicima ponudilo savjete o vještinama javnog nastupa (pripremajući ih tako za kasnije debate o kojima će kasnije biti rečeno) jest ono profesora komunikologije Danijela Labaša. U svakodnevnici – pred jednom osobom na kavi, u većem društvom, na akademskoj razini, u medijskim nastupima (na potonje je profesor posvetio pozornost) – čovjekovu pojavnost uključuje njegov govor (način kako nešto govori i ono o čemu ima nešto za reći) i onaj neverbalni dio (gesta tijela, posebno prvi dojam ako se govori pred novim/stranim auditorijem). Zgoda o grčkom misliocu Demostenu pokazuje da se može (na)učiti postati dobar retoričar čak i usprkos objektivnim poteškoćama kao što su govorničke mane. Naime, sam Demosten je bio ismijavan zbog svojih prvotnih javnih nastupa, a kako bi se usavršio, koristio se naizgled drastičnim metodama kao što su kamenčići u ustima (svojevrsna preteča metodi olovci u ustima, u svrhu vježbanja izgovora) te glasno govorenje uz bučno more (kao vježba glasa). U samom predavanju nije bilo niti kamena niti mora, ali jest kratka vježba gdje je svako od nas imao jednu osobu kao para kojega smo predstavili temeljem onoga što nam je ispričao ili ispričala o sebi.
Labaševo predavanje bio je svojevrsni intermezzo o temi zdravlja i plodnosti, o kojoj je na kraju govorio doktor ginekologije Ivan Zmijanović, stavljajući pozornost na prenatalnu medicinu i pravo života nerođenog djeteta. Doktorova teza jest kako je medicina napredovanjem (posebno u tehnološkom izričaju) pokazala kako ljudski život počinje puno prije negoli krene „lupkati“ unutar majčinog trbuha (kako se nekada smatralo). Dakle od začeća i embrionalnog razvoja u tu bebu u trbuhu. Takve nove spoznaje vuku sa sobom nove izazove i odgovornosti. Što više znamo, više smo odgovorniji prema tom novom životu. Stoga može biti izazovno postaviti se u slučaju zdravstvenih komplikacija ili bolesti koje su otkrivene prenatalnom dijagnostikom. Postavljaju se pitanja treba li nastaviti trudnoću, kako liječiti dijete u utrobi, treba li konkretno liječnik davati lažnu nadu ili ponuditi roditeljima ispravnu i potpunu informaciju o stanju djeteta. U izričaju bioetike, dostojanstvo i pravo na skrb ne smiju ovisiti o dijagnozi, invaliditetu, prognozi ili sposobnosti čovjeka jer, iako (prenatalna) medicina otkriva bolest, ona ne određuje vrijednost i dostojanstvo života. Također, medicina ne može uvijek potpuno izliječiti, ali može skrbiti o djetetu i o majci.
Četvrtak je bio u znaku umjetne inteligencije. Uz već poznato lice doktora znanosti Luke Poslona (jednog od članova “stare garde” Svjetskog saveza mladih Hrvatska), predavanja su držali dvojica IT stručnjaka, Luka Goleš Babić i Filip Macukić. Poslonovo izlaganje bilo je usmjereno ka etičkoj upotrebi UI ili kolokvijalno AI alata sa posebnim naglaskom u sektoru zdravstva, o tome kakvi su benefiti (posebno u obradi velikog broja podataka, korelacije između bioloških značajki pacijenata i očekivanih rezultata liječenja), ali i potencijalne neuralgične točke u korištenju takvih alata (informirani pristanak, povjerenje, pristranost, algoritamske pogreške te ona ontološka i epistemiološka pitanja kako razumjeti distinkciju između stvarne ljudske inteligenciju od one umjetne računalne). Tragom toga, Goleš Babić – koristeći se promišljanjima autora poput Bacona, Descartesa, Heideggera, ali i novog pape Lava XIV. – opisao je metafiziku suvremene UI tehnologije (radi li se tu doista o konkretnom intelektu, je li ona u srži ispravna ili ne, koja je njena krajnja svrha…) te način na koji moderna tehnologija rekonceptualizira odnos čovjeka spram svoje okoline bez da je on toga svjestan (stvarajući tehnosferu ili aisferu). Macukić je ponudio jasno sistematiziran razvojni put UI-a od primitivnih chatbotova (ograničeni na liniju „pitanja-odogvori“) do ai-agenata (aigenata) koji su doista autonomni modeli budući da obrađuju veće količine podataka bez potrebne ljudske intervencije (prompta) koja im postavlja takve zadatke i koji se kontinuirano razvijaju (što se posebno vidi u jezičnim modulima). Promatrano u smislu prava i dostojanstva, AI-agent nije istinski inteligentan/svjestan jer ne prolazi kroz iskustvo kao stvarni čovjek, već je vrlo sofisticiran računalni alat. Na kraju su sva trojica predavača sudjelovali na panel raspravi gdje su detaljnije produbili temu UI-a i njegovog korištenja u svakodnevnici. Raspravljano je kako će se UI dalje razvijati, kako ju regulirati, o etičkim izazovima razvoja te trebali je se bojati ili ju promatrati kao alat kojim ćemo poboljšati različita područja života.
Petak je započeo predavanjem molekularne biologinje Josipe Nemet o pitanju seksualnog nagona u kontekstu ljudskog razvoja od najranije mladosti, kroz pogled neurobiologije. Čovjeku je svojstvena evolucijska baština života iliti potreba za potomstvom kao i kod drugih živih stvorenja, uz bitnu razliku kako su ljudi jedina vrsta gdje se izvanjska kultura akumulira u razvojni/spolni proces. Problem dolazi kada se čovjek već u vrlo ranoj dobi promatra kao seksualni subjekt, ne uzimajući u obzir činjenicu kako se dječji mozak razvija hijerarhijski sekvencijalno i da je takva prerana seksualizacija nešto što, prema Nemet, krade djetinjstvo. O problemu seksualizacije i spolnog odgoja u svojem je predavanju govorila i filozofkinja Marina Katinić Pleić, s naglaskom na (medijske) kanale kroz koje se navedeni proces provodi. Najzorniji primjeri svakako su pornografija koja sadržajno prikazuje spolnost kroz grubost i nasilje te s vremenom zahtjeva sve jače podražaje, ali i pitanje govora o spolnosti/seksualnosti u sklopu kurikula koji je problematičan upravo zbog činjenice kako inzistira na onom svjetonazorskom poimanju seksualnosti koji polazi od teze kako su djeca već od rođenja konkretni seksualni subjekti – referencirajući se kao i Nemet na dokument Svjetske zdravstvene organizacije Standardi spolnog odgoja u Europi gdje se jasno kategoriziraju spolne faze/periodi, primjerice dob 0-4 godina – a počesto je prisutan i diskurs o transrodnosti te svijest o tome da dijete ne treba spriječiti u definiranju vlastitog rodnog identiteta koje nužno nije vezano za spolne karakteristike. Obje predavačice bile su na zajedničkoj tezi kako je najveći problem promocija seksualne patologije i nastranosti pod krinkom “znanstveno-potkrijepljenih” činjenica, kroz krivo shvaćanje ljudske spolnosti i bez pravoga uporišta u (neuro)biologiji.
Ginekologija Katarina Dvornik Meaški održala je predavanje o temi plodnosti iz medicinskog aspekta, a s posebnim naglaskom na restorativnu reproduktivnu medicinu (skraćeno RRM). Restorativan pristup polazi od pitanja o tome na čemu je temeljena kvalitetan individualizirani pristup prema pacijentu (konkretno trudnicama, prema iskustvu doktorice) i kako je temeljena kvalitetna dijagnostika. RRM metoda, kao i ranije spomenuta FEMM, dio je sistemskog i medicinsko utemeljenog procesa prirodnoga planiranja obitelji (FertilityCare sustav) koji uzima u obzir veliki broj faktora (praćenje znakova plodnosti, educiranje žena i parova o pokazateljima kao što su ovulacijski ciklus i klimakterij…) pomažući na taj način parovima u pripremi za prirodno planiranu trudnoću te u izazovima smanjene plodnosti, a posebno onim parovima s problemom spontanih pobačaja.
Kao i njezin kolega Zmijanović, Dvornik Meaški aktivno kroz ovaj sustav restorativne medicine promovira vrijednost ljudskog života i načelo kako se za taj život vrijedi boriti. Posebno upečatljiv trenutak bio je kada je na pitanje kako bez straha prebroditi trudnoći i sam čin porođaja samo kratko odgovorila Ne boj se. Svjesna činjenice kako trudnoća i porod predstavljaju šokirajući trenutak u životu koji je često popraćen strahovima (o tome što bi se moglo dogoditi djetetu ili majci), ona kao autoritet ne nudi neku veliku filozofiju i stručnost, već toplim apelom/savjetom stoji kao suputnik koji zna umiriti parove i olakšati im taj put do iščekivanja djeteta.
Tematski drugačije područje Gabrijela Lukića, predsjednika nevladine udruge Mladi za Hrvatsku, bilo je posvećeno volonterstvu i radu u civilnom društvu. Kao i kod Nemet i Katinić Pleić u njemu se javlja ista misao: isključivo jedna ideološka struja (kolokvijalno zvana lijeva ili progresivistička) rukovodi javnim prostorom. Dok su spomenute govorile u perspektivi interesnih gremija unutar područja spolnog odgoja, Lukić ide šire i tu u obzir uzima širu skupinu nevladinih organizacije koje se rukovode načelima poput socijalizma, feminizma i genderizma, dok je onaj desni, konzervativniji segment organizacija civilnog društva često zanemaren i kritiziran u javnosti.
Volontersko iskustvo nije nužno uvijek kompenzirano novčanom korisnošću, ali jest onom intrinzičnom budući se ostvaruje bogato iskustvo društvenog angažmana od kojega korisnici imaju koristi. Na primjer, volontiranje u domovima, skupljanje hrane, itd. Volontiranjem sami razvijamo određene sposobnosti i znanja, postajemo svjesniji nekih društvenih manjkavosti ili izazova, te takve civilne inicijative mogu (potencijalno) prerasti u konkretnu kulturnu i političku snagu. Kao i u svakom poslu, kvalitetan volonterski rad zahtjeva 5K: karakter (što bi se reklo, dati srce), kompetenciju (procijeniti sebe jesam li spreman na takav društveni angažman), kadrovi (tim ljudi), kapital (ulog u igri) i kontinuitet (neprekidan rad, ne posustati kada se naiđe na potencijalni problem).
Posljednje (ovoga puta online) predavanje ovogodišnje Ljetne škole održala je teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja Sanda Smoljo Dobrovoljski, a o temi odgoja i seksualnosti. Smoljo Dobrovoljski ističe kako pod konstantnim izlaganjem pornografskih sadržaja, roditelji trebaju znati da je danas gotovo nemoguće držati djecu pod staklenim zvonom i osloboditi ih svim društvenim poteškoćama. Istovremeno, dijete predstavlja kao malu tabula rasa, još uvijek biće u formaciji koje mora/treba otkrivati svijet i na roditeljima je da mu pomognu razviti se u odgovornu osobu.
Misao vodilja predavačice bila je premisa kako ljudska spolnost nije nešto a priori pornografsko, već je dar i stvaralačka snaga o kojoj treba znati pravilno razgovarati. Ona se kod mladih može manifestirati kao svojevrsni ventil ili izlaz od osobnih konflikata, bijeg od tjeskobe, bijeg od samoće ili borba protiv osjećaja manje vrijednosti (primjerice kroz samozadovoljavanje). Stoga je važno ne kažnjavati, ne buditi sram i agresiju kod djeteta (čime asocira spolnost kao svojevrsni oblik stigme, neugodnog), ali i očekivati od njegove bliže okoline prikladno ophođenje. To uključuje izbjegavanje egzibicionističkog zbunjivanja (hodati gol pred djetetom), pornografskog sadržaja, seksualnih i neprikladnih komentara te edukaciju o pravilnoj reakciji na neprikladno dodirivanje. Ističe i kako u razgovoru o spolnosti važno naglasiti kako ona nije samo tjelesna, nego i duboko emocionalna.
Poseban dio programa Ljetne škole bile su tri debate u kojima su sudjelovali sami sudionici: dvije početne debate održale su se u četvrtak i petak nakon predavanja, a velika master debata u subotu nakon predavanja profesorice Smoljo Dobrovoljski. One su zamišljene kao prilika kroz koju sudionici mogu dati svoj obol kroz javni nastup. S obzirom kako u raspravi stoje dva nasuprotna tima (Teza vs Antiteza), dodatni izazov je, osim pojavnosti i umijeća govorenja, bio pred auditorijem obraniti tezu s kojom se ne slaže. Razmatrajući sve nastupe, ocjenjivački sud (vodstvo Saveza) odabrao je osmero finalista za sudjelovanje u subotnjoj master debati. Dora Doljanin, Luka Čala, Gabrijel Naglić i Dario Capan činili su tim Teza, a Marta Kunčević, Barbara Vukas, Marta Lončarević i Cecilija Raffanelli kao tim Antiteza. Gledano timski, pobijedila je skupina Teza, a kao uvjerljiva pojedinačna pobjednica (prema ocjenama i žirija i publike) odabrana je Barbara Vukas.
Zucker kommt zuletzt – nakon završetka master debate, sudionicima su dodijeljene potvrde o sudjelovanju nakon čega je Ljetna škola i službeno zatvorena. Neslužbeni dio je naravno trajao ostatak dana. Kako je Tvrđava Barone ponad Šibenika svojevrsni dvor ustoličenja, tako je već tradicionalno Tvrđava Svetog Nikole mjesto raspuštanja Ljetne škole. Na Tvrđavu smo stigli u poslijepodnevnim satima, razgledajući njenu (doista špiljsku) unutrašnjost i vanjskost (na krovu). Kao i na Baroneu, pogled od milijun dolara (ne samo prema Šibeniku, već i na Jadriju, Zlarin, Prvić i otvorenu pučinu). Nakon povratka u luku, predvečerje i noć ostali su za obilazak grada, za ist i poist, a po povratku u smještaj nije nedostajalo ni noćnog druženja. Iduće jutro – nakon doručka – svi zajedno smo se oprostili jedni od drugih.
Kasnonoćna druženja često su prelazila u ranojutarnja, no nikome nije (previše) teško palo već oko 9 ujutro biti spreman za predavanja, što je pokazatelj dobre energije cijele grupe. Dapače, umor i ljetna žega bili su vrlo podnošljivi u dobro klimatiziranoj dvorani. Dio slobodnog vremena činili su i odlasci na plažu (u pauzama između kraja predavanja i večere), koncerta Marka Perkovića Thompsona, gledanja Odiseje u kinu, kviza znanja, obilaska Šibenika itd.
Dojmovi i komentari većine sudionika i vodstva Saveza su iznimno ponosni: dio starijih sudionika se ponovno prijavio, oni novi bi željeli ponovno doći, a svi zajedno će svojim bližnjima (obitelji, prijateljima i poznanicima) rado preporučiti dolazak ondje. Vrativši se na početak teksta, posebno je zadovoljstvo znati kako je Ljetna škola – u jeku godišnjeg odmora – prilika za poslušati kompetentne predavače koji su i sami ispunjeni kada znaju kako netko želi čuti njihove ideje i iskustva. Kao i da je odlazak ondje početak divnih prijateljstava. Sve to su razlozi da kao Savez ustrajemo na tome da svaka buduća Ljetna škola bude jednako dobra ili bolja od prethodne.
Ugodno i korisno: tako već devet godina, u iščekivanju okrugle desete godišnjice!
