Dragi prijatelji, zadovoljstvo mi je obavijestiti vas kako je i ove godine Agencija za elektroničke medije odlučila poduprijeti portal Mimladi te financirati seriju tekstova o mladima u Republici Hrvatskoj. Tema kojoj ću ove godine posvetiti pažnju jest iseljavanje mladih iz naše domovine.
Plan je pet tekstova posvetiti intervjuima s mladima (od 18 do 30 godina) koji su napustili Hrvatsku. U tim intervjuima analizirat ćemo što ih je motiviralo na odlazak, kako su se snašli u novoj sredini, imaju li plan vratiti se u domovinu te jesu li upoznati s politikama koje provodi Hrvatska, a koje su usmjerene prema dijaspori.
Ostalih tekstovi fokusirat će se na politike Republike Hrvatske usmjerene na njezine građane u dijaspori te na mjere koje trebaju osigurati povratak mladih iz dijaspore u domovinu. U ovim tekstovima analizirat ću mjere koje je donijela Vlade te način na koji se te mjere provode. Poseban ću naglasak staviti na mjere koje su usmjerene prema mladima te vidjeti je li zakonodavac dovoljan fokus stavio upravo na ovu dobnu skupinu
Kako zadržati mlade u Hrvatskoj
Odlazak mladih iz Hrvatske u velikoj se mjeri poklopio s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Sva dosadašnja istraživanja pokazala su da motivacija za odlazak nije bila isključivo ekonomske vrste. Osim ekonomskih prilika koje su na Zapadu puno unosnije jedan od ključnih razloga za odlazak jest i manjak povjerenja u napredak vlastite domovine. Tado Jurić u svojim istraživanjima migracija došao je do podatka da je 60-ak posto ljudi otišlo iz Hrvatske zbog ekonomskih razloga dok skoro 30-ak posto kao razlog svojega odlaska navodi političke razloge.
Kada govorimo o političkim razlozima treba reći kako se to ne odnosi na državnu represiju ili ugnjetavanje određenih skupina stanovništva od strane organa prisile. Politički razlozi prije svega odnose se na osjećaj obespravljenosti, nepostojanja pravne države i sveprisutnost korupcije i nepotizma.
Ako usporedimo indeks percepcije korupcije u društvu vidjet ćemo da Hrvatska u odnosu na 2013. godinu nije puno napredovala, štoviše nazadovalo se. U 2013. godini Hrvatska se nalazila na 57 da bi u 2024 godini bila na 64 mjestu što pokazuje pad. Korupcija i dalje ostaje jedan od glavnih razloga za nepovjerenje mladih u svijetlu budućnost ove zemlje.
Uz korupciju nepotizam također igra veliku ulogu u odlasku mladih iz Hrvatske i može se smatrati jednim od glavnih potiskujućih faktora. Gotovo da ne postoji društvo u kojemu se barem jednom nije pričalo o nepotizmu i načinu na koji on oblikuje hrvatsku svakodnevicu. Sam sam više puta sudjelovao u razgovorima u kojima bi ljudi otvoreno priznali da su koristili vezu kako bi se zaposlili na određenom radnom mjestu. U jednom razgovora moja bivša djevojka mi je otvoreno rekla kako je velika zabluda da se netko može zaposliti u javnom sektoru ako pritom nema vezu te se smijala jednom zajedničkom poznaniku koji je, po njezinom tumačenju, naivno aplicirao na posao u državnoj firmi u kojoj ga nitko ne zna. S obzirom da sam po struci povjesničar nebrojeno sam puta s kolegama pričao o mogućnosti zaposlenja u obrazovnom sektoru. Gotovo svi koji su na tu temu samnom razgovarali istaknuli su kako je za dobivanje posla nije ključno imati kvalitetne vještine, dobre preporuke ili radno iskustvo. Gotovo svi su se složili da je veza jedini i najbitniji faktor koji odlučuju o zaposlenju te su istakli kako imaju dojam da je skoro svaki natječaj na koji su se prijavili unaprijed bio namješten.
S obzirom na to da među mladima vlada percepcija kako je za uspjeh u hrvatskom društvu najbitnije imati dobru i kvalitetnu vezu ne iznenađuje kako se oni koji nikakvu vezu nemaju poprilično lagano odlučuju na odlazak iz domovine. Ovaj trend odlazaka mladih izuzetno je štetan i ako se trend ubrzo ne promjeni Hrvatske će se naći u velikim problemima.
Borba protiv korupcije i nepotizma
Borba protiv ovih pošasti može biti uspješna ako s u tom smjeru bude htjelo ići. Glavni oblik borbe protiv nepotizma su unaprijed definirani kriteriji za odabir kandidata te transparentnost procesa u kojemu se kandidat odabire. Ovakav transparentan i definiran proces nije lagano osmisliti, a kamoli provesti, ali ako se žele stati na kraju odlasku mladih iz Hrvatske ovaj korak mora se poduzeti. S obzirom na to da sam povjesničar po struci mogu predložiti kako bi taj transparentan korak u izboru kandidata za profesora povijesti mogao izgledati. U određenim profesijama ljudima se jednostavno može dati list papira i pustiti ih da u pisanom obliku odgovore na pitanja te prema tome evaluirati njihovu prijavu za posao. Kompetencije koje profesor u školi mora imati ne mogu se procijeniti putem pisanog ispita. Budući da se u školi predaje, verbalne sposobnosti su od ključnog značenja. Usmeni intervju u kojemu se provjerava poznaje li potencijalni kandidat metode predavanja povijesti te posjeduje li elementarne verbalne vještine čini se kao idealna opcija. Osim kriterija potrebna nam je i transparentnost, a ona se može na lagani način ostvariti. Svaki intervju s kandidatom za mjesto profesora povijesti treba biti sniman te prilikom odabira kandidata svi intervjui trebaju biti u periodu od dva tjedna dostupni na internetskim stranicama škole. Pristup ovim audio materijalima trebali bi imati kandidati koji su sudjelovali na natječaju te državna tijela koja brinu da se svaki javni natječaj odbija transparentno i po zakonu. Na ovaj način brzo, efikasno i lagano bi se otklonila sumnja u namještane jer bi proces odabira kandidata postao transparentan i podložan provjeri svima onima koji su zainteresirane strane u ovom procesu.
Na ovakav jednostavan i tehnički lagano izvediv način preko noći bi se otklonile sumnje u namještanje natječaja za posao što bi rezultiralo smanjenjem percepcije nepotizma te nestankom bitnog potisnog faktora koji gura mlade iz države.
Autor: Damir Kopljar
Objavljeno: 5.9.2025.
Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Naziv projekta je “Iseljena Hrvatska–Zašto mladi odlaze iz Republike Hrvatske?“
