Dragi čitatelji, zadovoljstvo mi je obavijestiti vas o pokretanju novoga projekta na portalu Mimladi.hr. Projekt koji pokrećemo jest kolumna koju će jednim tjedno pisati moja malenkost, a u kojoj ću pričati o interesantnim društvenim, kulturnim, političkim i drugim procesima koji se odvijaju u našoj dragoj domovini ali i u svijetu. Prilikom pisanja kolumni plan mi je poseban naglasak staviti na mlade te na prilike i izazove s kojima se mladi susreću u svakodnevnom životu. Kolumnu sam odlučio nazvati “Koplje u trnje” iz dva razloga. Prvi razlog jest moje prezime Kopljar te sam u samom naslovu kolumne želio ostaviti određen autorski potpis, a drugi razlog jest sama fraza “Baciti koplje u trnje” što označava predaju na koju mi kao mladi pripadnici hrvatskog društva definitivno nismo spremni.
Prvi tekst s kojim započinjem svoju kolumnističku karijeru posvetit ću Thompsonovom koncertu na hipodromu.
Buka oko koncerta
Thompsonov koncert održan početkom srpnja 2025. godine izazvao je pravu medijsku pomutnju. Najprodavaniji koncert u hrvatskoj, a potencijalno i u svjetskoj povijesti održan u Zagrebu u vrijeme izrazito lijeve vlasti morao je rezultirati ovako velikom medijskom pompom. Još ako dodamo da se koncert održao u sezoni kiselih krastavaca, periodu kada nema značajnih političkih događaja, postaje jasnije zašto se danima, ako ne i tjednima gotovo neprestano samo o ovom događaju piše. U ovome tekstu pokušat ću odgovoriti na četiri sljedeća pitanja.
- O čemu pjeva Thompson
- Zašto je Thompson tako silno popularan
- kakav je profil njegovih obožavatelja
- Može li ovaj koncert imati političke reperkusije
- Zašto je Thompson tako silno popularan?
U proteklim danima mediji su ponudili cijelu paletu razloga koji objašnjavaju Thompsonovu popularnost. Argumenti su obično išli u smjeru manipuliranja nacionalnim i vjerskim osjećajima publike, stvaranja kolektivne psihoze, nuđenja jednostavnih rješenja za teške životne probleme te također neizostavni FOMO (fear of missing out). U svim tim analizama izostavljena je jedna poprilično bitna stvar, a to je činjenica da je Thompson natprosječno talentiran i uspješan glazbenik. Zamislite da netko analizira Luku Modrića i zaključi kako je Luka dobar nogometaš zbog toga što se rodio u okolici Zadra, ima podužu plavu kosu i divnu ženu koja mu je rodila troje djece. Iako su ove informacije točne one definitivno ne daju odgovor na pitanje zašto Luka igra u Real Madridu dok većina njegovih vršnjaka ne može izboriti mjesto niti u prvih jedanaest u nekoj seoskoj ligi. Razlog Lukina uspjeha je prije svega izvanredan talent koji Luka posjeduje, a drugi nemaju niti u tragovima. Isti taj talent koji izdvaja Luku od ostalih nogometaša jer ono što čini razliku između Thompsona i ostataka hrvatske glazbene scene. Nitko u modernoj Hrvatskoj povijesti, uz možda izuzetak Olivera Dragojevića i Miše Kovaća nije uspio stvoriti toliko hitova koji se i nakon nekoliko desetljeća od njihova prvog izvođenja i dalje s jednakom strasti pjevaju. U svojih 8 albuma Thompson je uspio skupiti 40 pjesama za koje se s punim pravom može reći da su svremenski hitovi čije refrene, a vjerojatno i dobar dio teksta, zna veliki dio populacije koji uopće ne sluša Thompsona i njegovu glazbu. Ovako nečim niti jedan živući pjevač na prostoru Hrvatske ne može se pohvaliti.
- O čemu Thompson pjeva
Moram priznati da je bilo pravo zadovoljstvo slušati silne „eksperte“ koji su ulazili u dubinu Thompsonova glazbenog opusa. Najčešći argument kaže kako Thompson slavi hrvatsku naciju kao nepogrešivu i nudi crno bijelu sliku svijeta u kojoj su Hrvati uvijek u pravu, a svi drugi uvijek u krivu. Zato ga široke mase i vole jer on prikazuje svijet onakvim kakvim ga prosječan čovjek želi vidjeti. U ovoj analizi poprilično je daleko otišla Marijana Bijelić koja je u Petom danu, u detalje secirala što je toliko privlačno u pjesmi „Kletva kneza Zvonimira“. Iako Marijanu iznimno cijenim vidjelo se da o Thompsonu zna malo, skoro pa ništa. Teza da pjesma „Kletva kralja, a ne kneza, Zvonimira“, prikazuje crno bijelu sliku Hrvatske te portretira Hrvate kao vječne pravednike sve je samo ne točna. Upravo ta pjesma, koja definitivno spada u sam vrh Thompsonovih hitova, govori o Hrvatima kao kukavnom i prevarantskom narodu koji je sprema jeftino i bez imalo časti prodati svoje junake i svoje ideale. Ako analiziramo ostale pjesme koje spadaju s Thompsonove hitove vidjet ćemo da gotovo polovica njih više ili manje suptilno kudi Hrvate i proziva ih zbog manjka domoljublja. Sjetimo se samo posljednjeg hita: „Ako ne znaš što je bilo“ koji govori o tome kako se kolektivno zaboravlja Domovinski rat i junačke bitke koje su se u njemu vodile. Tom pjesmo Thompson ne idealizira Hrvate. Upravo suprotno tome on govori da se vrijednosti na kojima je nastala moderna Republika Hrvatska zaboravljaju i zanemaruju.
- Kakav je profil njegovih obožavatelja
Čitajući medijske naslove čovjek bi pomislio da se Thompsonova publika sastoji od do zuba naoružanih militantna čiji je jedini cilj mlatiti svakog onoga tko se ne slaže s njihovim skupom ekstremno nacionalističkih vrijednosti. S obzirom na to da je na Thompsonov koncert došlo oko pola milijuna među njima je zasigurno, ako ni zbog čega drugog onda zbog faktora velikih brojki, bilo i onih koji potpadaju pod navedi opis. Osobno ne vjerujem da je ljudi koji na poremećen način doživljavaju domoljublje i naciju na Thompsonovom koncertu u postotcima bilo više nego što bih ih mogli pronaći u prosječnom zagrebačkom kafiću ili restoranu. Ljudi koji na ovakav način rezoniraju spadaju u tešku manjinu i ne vjerujem da prelaze više od jedan posto društva. Da je tome tako svjedoči i zanimljiv komentar koji je uputio Nino Raspudić, a koji se spravom pita kako to da tisuće ekstremnih nacionalista koji su po difoltu nabrušeni prema Srbima mogu (dan prije koncerta) cijelu noć piti i zabavljati se u centru Zagreba samo na par metara od Srpske pravoslavne crkve, a da se toj crkvi niša ne dogodi. Ovom argumentu, koji je definitivno na mjestu, ja bih dodao još jedan. Da je kojim slučajem tijekom koncerta neka od Thompsonovih pjesama napola prekinuta i umjesto nje pušten veliki hit Ace Lukasa ili Željka Joksimovića siguran sam da bi ogromna većina od petsto tisuća ljudi koji su došli na koncert tu pjesmu prepoznala, a vjerojatno bi nemali broj ljudi i zapjevao pokoju strofu. Cinici će se vjerojatno ismijavati s Thompsonovom publikom i predbacivati joj da se na koncertu drže za srce i kune u domoljublje, a već sutradan odlazi u noćne klubove i razvaljuju se uz cajke. Ako je tome tako, a broj noćnih klubova po Zagrebu koji sviraju srpsku glazbu svjedoči da jest, onda možemo zaključiti kako upravo ovaj argument pokazuje da na Thompsonove koncerte ne odlaze nekakvi ekstremi koji mrze sve što ne počinje s početnim slovom H već običan narod koji volio dobru glazbu, ne srami se svojega domoljublja i pritom ne mrzi nikoga.
- Može li ovaj koncert imate političke reperkusije
Odgovor je kratak i jasan. Nikakve političke reperkusije kao posljedica ovoga koncerta neće nastati. Desne stranke neće dobiti na popularnosti, lijeve neće izgubiti svoje birače, a ekstremne opcije koje bi tobože tukle ljude na cesti i dalje će biti nepostojeći faktor na hrvatskoj političkoj sceni potvrđujući kako Thompsona ne slušaju nikakvi ekstremi i luđaci već normalan narod koji voli dobru glazbu i ne srami se svojega domoljublja.
