Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvariNaslonivši uho
Antun Branko Šimić
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
UNESCO je 1999. godine proglasio 21. ožujka kao Svjetski dan poezije, a sve kako bi se diljem svijeta poticalo čitanje, pisanje, objavljivanje te i poučavanje poezije. Ususret Danu poezije u tri ćemo vam dijela predstaviti stihove naše autorice Lane Petrač.
Tuga je…
Lana Petrač
…Kad si ne možeš pomoći, a plače ti se.
…Kad voliš, a ne znaš da voliš.
…Kad znaš da ti je teško, ali još ideš dalje.
…Kad padneš, ali ustaneš.
…Ono kad znaš da je to sve ovo, ali ne znaš kako dalje.
…Ono kad si zaljubljen i treperiš s razlogom i nadom u bolje sutra.
Moja bol
Lana Petrač
Brojim otkucaje svojega srca kao papir koji gori u peći;
Volim sve što me okružuje, a opet psujem;
Ne volim kisik, a mnogo otvaram prozore;
Stojim na vjetru, a mrzim što puše;
Ne vozim bicikl, jer se bojim pada;
Izbjegavam trgovine jer sam krhka i nježna za grube poglede i riječi;
Volim svoje roditelje jer sam čovjek koji stoji na suncu i ne boji se mraka.
