Na današnji se dan, 20. srpnja, diljem svijeta obilježava Međunarodni dan šaha.
Obilježava se od 1966. godine odlukom Svjetske šahovske federacije, a datum je ujedno i dan osnivanja te organizacije. Ova drevna igra na 64 polja zahtjeva, ali i razvija, koncentraciju, kreativnost i taktičnost te je mnogima jedan od omiljenih oblika zabave.
Povijest šaha
Podrijetlo šaha nije u potpunosti poznato, a prvi se put spominje u 6. stoljeću. Međutim smatra se da je nastao čak i ranije, negdje oko početka naše ere. Uzima se da je to igra nastala u Indiji, gdje je na sanskrtu zapisan naziv „čaturanga“. Čaturanga ima i svoje značenje, „četverodijelna“, a to je bio pjesnički naziv za vojsku. To se odrazilo na figure jer kao što vojska ima četiri roda, tako u šahu postoje: pješaci, konjaništvo, topništvo i danas lovac, za razliku od tadašnje konfiguracije čaturange u kojoj su bili slonovi. Kasnije su naziv preuzeli Perzijanci, a potom od njih Arapi kao „šatrandž“, kod kojih je igra uživala iznimnu popularnost.
U Europi se šah širio upravo preko Arapa, ali i Bizanta, a najviše se popularizirao tijekom križarskih ratova. Europljani su zatim donijeli promjene koje su igru učinile dinamičnijom i time je šatrandž transformiran u šah blizak ovome kakvoga danas poznajemo. Oko 1470. uvedena je možda i najznačajnija promjena u šahovskoj igri, potpuno je promijenjena koncepcija time što je dama pretvorena iz najslabije u najjaču figuru. Kasnije se šah širio među slojevima počevši s kraljevskih dvora, preko građanske klase u usponu sve do gostionica u kojima je postao dostupan svima. Svakako, kada govorimo o povijesti šaha, trebamo izdvojiti Gioachina Greca (ne slavnog slikara El Greca), koji je jedan od najboljih igrača u povijesti. Živio je od svog šahovskog znanja, pobjeđujući mnogobrojne protivnike, ali još važnije, prodajući svoje rukopise.
Pozitivan utjecaj na kognitivne sposobnosti
Šah je zahtjevna igra, pogotovo u današnje vrijeme kada je sposobnost koncentracije na dramatično niskoj razini. Za šah je potrebno strpljenje, smirenost, koncentracija i taktičnost, a s time se ne rađamo, već to treba razvijati. Kako to drugačije razvijati nego nečime što to iziskuje? Šah pomaže intelektualnom razvoju djece, ali i starijih. Jasno, kod djece ima puno veći učinak, ali poboljšati apstraktno razmišljanje, taktičnost, razmišljanje o rješavanju situacija na različite načine može se kroz čitav život.
Osim toga, šah potiče disciplinirano razmišljanje, razvija kreativnost i sposobnost držanja u glavi istovremeno više različitih slika i kombinacija što će zasigurno koristiti kroz život. Pritom je zabavno i ne oduzima previše vremena za učenje, a naravno, tu je i socijalna komponenta jer šah ne možeš igrati sam. Naravno, sada je, nažalost, popularnije online igranje koje nema taj element, ali i ono ima pozitivan utjecaj na kognitivni razvoj.
Zanimljivo je da košarku, koja je igra kuteva, možemo na neki način promatrati kao jako ubrzani šah sa živim figurama. Dakle, sportašima u svim timskim sportovima, ne samo košarkašima, šah može pomoći u taktičkom razmišljanju i proširenom gledanju na više situacija odjednom. Također pomaže i pri razumijevanju važnosti ofenzive, ali podjednako i defenzive i kako se svaka greška plaća.
Možemo zaključiti da je šah simbolički jedna umanjena i bezopasna verzija bojišta, u široj slici i života i sastoji se od donošenja odluka, baš kao i život. Samo, ima jedna razlika, a to je cijena plaćanja grešaka pri donošenju tih odluka.
