Matejina priča
Matejina osobna želja za djelovanjem u području borbe za život rodila se puno ranije od prvih neformalnih sastanaka Udruge Studenti za život:
“Jednom, potpuno slučajno u istoj prostoriji našle su se dvije mlade žene, studentice. Upustile su se u razgovor, nadugo i naširoko otvorile svoje srce i prepoznale se u istom pozivu: širiti prolife priču među mladima. To je bio prvi konkretni poticaj za akciju i pokretanje novog pokreta. Jedna od njih je bila studentica mama, koja je neplanirano zatrudnjela u 4. razredu srednje škole. Ta situacija je donijela određene muke i mučnine, jako puno pitanja, unutrašnjih i vanjskih sukoba, plač, razmišljanja o različitim odlukama i posljedicama odluka te razmišljanje što učiniti sa svojim životom i životom djeteta. Odluka koja mijenja život. Matea je ipak zadržala svoju djevojčicu, te cijelo njezino iskustvo postaje ogromna motivacija, tihi pokretač Udruge Studenti za život.
Jedna sam od te dvije žene spomenute u jednoj od prethodnih rečenica. Nisam osobno neplanirano zatrudnjela, ali mogu reći da sam možda ja, kao Mateja, bila neplanirana od strane svojih roditelja. Vjerujem da je već tada, u mom malenom srcu, začeo i prolife poziv. Tog sam poziva tek postala svjesna dolaskom na molitveno bdijenje inicijative 40 dana za život gdje me kao grom pogodio poziv da se zalažem za one najmanje u majčinim utrobama koji bespomoćno čekaju odluku roditelja, posebice majki, koja za njih znači život ili smrt. Sama imam tri brata i jednu sestru te me je u tom trenutku snašla pomisao: ”Što bih radila da znam da nekom od njih prijeti smrt?” i moj je odgovor bio: “SVE!”. Napravila bih sve što je u mojoj moći da spriječim smrt svojih voljenih. Odlučila sam pristupati pravima nerođene djece gorljivo, sa snažnom željom dati sve od sebe i pomoći što je više moguće mladim osobama da shvate ljepotu života.
Za moju braću i sestre, i druge bližnje meni vidljive, prisutne nastojim dati sve… a nerođenu djecu često zaboravimo. Njihova stvarnost nama se čini kao neka priča. Oni su prisutni, a ipak nevidljivi i s tom svijesti zapravo zaboravljamo da je stvarnost pobačaja itekako među nama. Želim govoriti o tome, učiniti ovu temu prisutnom među mladima te razgovarati o temama o kojima mnogi ne žele razgovarati.“
Iako priznaje da gorljivost u borbi za život s vremenom jenjava, žar svog poziva nastoji obnoviti kroz različite projekte.
“Cijeli svijet je u ruševinama i više nego ikada potrebni su nam glasnici i graditelji mira.”
Studentski dani i osnutak Udruge Studenti za život
Studentski dani obilježeni su susretima s ljudima raznovrsnih ideja, pogleda na svijet, snova, motivacija i vizija za djelovanjem u društvu. Tako su se u Studentskom domu Cvjetno naselje počeli okupljati mladi ljudi koji su ubrzo shvatili da dijele jednak žar za borbom za život. Htjeli su promijeniti činjenicu da mnoge mlade osobe današnjice ne znaju istinu o pravu na život i posljedicama pobačaja. Od samog su početka nailazili na podršku mnogih ljudi, na konkretna ohrabrenja i prilike koji su im služili kao putokaz kuda i kako krenuti.
Odlučili su osnovati udrugu s ciljem djelovanja među mlađom populacijom, akademskog zagovaranju prava na život, promicanjem znanstvene argumentacije i ohrabrujućih priča studenata roditelja. Iako je nemal broj studenta od samog početka pokazivao interes i volju za angažman i pomoć u radu Udruge, kao članovi su ostali oni kojima srce „gori“ za pitanja vezana za pravo na život. Upravo ti ljudi grade Udrugu ciglu po ciglu, ugrađujući sebe, svoje vrijeme, talente, znanja i vještine u razne projekte te tako svojom predanošću, ali i otvorenošću za usvajanjem novih kompetencija, omogućuju nastavak djelovanja Udruge.
Susreti s neistomišljenicima
Matejino je iskustvo s mladim osobama suprotnih stavova iznenađujuće pozitivno. Početna očekivanja nerazumijevanja od strane neistomišljenika pokazala su se neopravdanima. Štoviše, članovi Udruge Studenti za život ponosni su na konstruktivne rasprave i otvoreni dijalog s mladim osobama u Zagrebu. Tako su, primjerice, dijeljenjem letaka u sklopu akcije „Izlazak“ nastojali poticati razgovor s ljudima, pitati ih za njihovo opredjeljenje („prochoice“/„prolife“) i argumentiranje stajališta. Mateja primjećuje kako se većina ljudi koji su zastali bili otvoreni za razgovor deklariralo kao „prochoice“ ili neopredijeljeni, a njihova je uljudnost ugodno iznenadila članove Udruge.
Smatra kako su upravo otvorenost za dijalog uz čvrsto izgrađen stav temeljen razumnim argumentima usmjerenim na dobro ljudi omogućili konstruktivne rasprave članova Udruge s ljudima različitih mišljenja. Tvrdi da je iskrenost i dobra namjera put do srca sugovornika koji omogućuje raspoloživost da se čuje i prihvati, ali nadasve poštuje tuđe mišljenje. To je kultura koju Studenti za život žele promicati jer su uvjereni da tako može zaustaviti ova pandemija “prava na pobačaj”.
Ipak, angažiranost mladih osoba niža je od očekivanoga, no to je problem s kojim su se susretali i mnoge prijašnje generacije. Angažiranost je usko povezana s motivacijom, a motivacija s područjem interesa. Udruga Studenti za život nastoji projekte učiniti zabavnima i privlačnima, stare teme obući u novo ruho te ih približiti mladima na inovativan način. Cilj nije puko učenje činjenica, već razvijanje iskustva i priprema za sve budućnost nosi.
Pozitivne i negativne strane prolife djelovanja
Borba za život sama je po sebi pozitivna, no kao posebno pozitivnu komponentu svog angažmana u Udruzi Studenti za život, Mateja izdvaja svjesnost o težini i prisutnosti pobačaja u okolini, kao i posljedicama koje taj čin ostavlja na društvo u cjelini:
„Lako je biti samo dio mase, neodređen, s nejasnim stavovima i uopće ne razmišljati o teškim temama, među kojima pobačaj zauzima, rekla bih, prvo mjesto. Možda bih netko rekao da je to negativna strana ovakvog tipa udruge i pokreta uopće, ali ja mislim da je teže biti ravnodušan i neodređen nego u epicentru događanja.“
Mateja svaku osobu koja daje sebe na raspolaganje prolife pokretu, u bilo kojem njegovom smjeru i kontekstu, naziva istinskim herojem. Pozitivna je strana također činjenica je Udruga sastavljena od pojedinaca s jednakom motivacijom, strašću i gorljivošću prema prolife temama koji se međusobno podupiru, zajednički rade i raspoloživi su za pomoć jedni drugima u bilo kojem trenutku.
„Mnogi vide, a ne djeluju. Mnogi govore, a sve ostaje na riječima – biti dio ove Udruge su otvorena vrata za konkretne akcije i djelovanje.“
Vjeruje kako nema negativnih aspekata prolife djelovanja jer smatra kako se svaki događaj može promatrati kao iskustvo koje uvijek donosi nešto dobro.
Poruka mladima
Mateja naposlijetku poručuje:
„Svaki život i svaki poziv je kontroverza na svoj način. Nemojmo se bojati izaći iz kutija i djelovati u polju na kojem se uvijek lome koplja. Neka nas ta činjenica potakne, a ne uplaši, jer znamo da imamo sigurno priliku da učinimo promjenu, da ostavimo trag, da naše dane ispunimo smislom.
Težina leži u svakom pozivu i svakom polju djelovanja, jer ako je nešto dio naše životne svrhe, onda naravno da se za to treba, ali i vrijedi potruditi. Ključ je u tome da baš taj trud, ta težina koju treba savladati, planine koje treba osvojiti, daju onu ljepotu, čar i sjaj svakom novom iskoraku i čine da smo zahvalni na sitnicama i u njima istinski uživamo.“
