Umjetnost je ukupnost ljudske duhovne djelatnosti s pomoću sredstava kojima se izražava estetsko iskustvo, uključujući stvaranje, stvoreno djelo i doživljaj djela.[1] S umjetnošću dolazimo u doticaj svakodnevno na različite načine. Međutim, često nismo svjesni njezine prožimajuće prisutnosti pa nam je katkad potreban namjeran susret s njome.
Tako sam se jednog kišnog petka odlučila za posjet izložbi u Klovićevim dvorima kako bih se upoznala sa svjetski poznatim umjetnikom Faggionijem. Zasigurno će ovo ime mnogima biti nepoznato te vjerojatno neće odmah pretpostaviti da se iza zavodljiva talijanskog antroponima krije jedan od najpoznatiji hrvatskih slikara – Vlaho Bukovac.
O izložbi
Izložba Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893. – 1903. druga je od tri izložbe iz ciklusa Vlaho Bukovac u Europi. Prva izložba Vlaho Bukovac u Parizu, 1878. – 1892. održana je 2018. godine kada su se prvi put u Hrvatskoj predstavila djela iz Engleske i Francuske koje je Bukovac radio za trgovce Vicars Brothers te pripadnike engleskoga visokog društva Richarda Le Douxa i Samsona Foxa, kao i djela izložena u pariškom Salonu. Autorice izložbe Petra Vugrinec i Lucija Vuković trima izložbama nastoje dati detaljan pregled najznačajnijih razdoblja Bukovčeva stvaralaštva – pariškog, zagrebačkog i praškog. Valja pritom napomenuti da mu je upravo zagrebačko razdoblje najplodonosnije, a da će se cijela generacija zagrebačkih slikara pod njegovim utjecajem nazivati Zagrebačkom šarenom školom.
Bukovac se smatra najznačajnijim hrvatskim slikarom s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Premda sam očekivala da će njegova djela biti u potpunosti dosljedna jednom stilu, u njima se prepoznaju karakteristike akademskog realizma, impresionizma, plenerizma te simbolizma pa su izložene slike pratile promjene pravaca i tehnika kroz razdoblja njegova stvaranja. Izložbena djela prikupljena su iz brojnih muzeja i galerija diljem Hrvatske i susjednih zemalja, a ugodno me iznenadila informacija da je slika Slab pazar posuđena iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske.
Tko je bio Vlaho Bukovac?
Iako slikare i ostale umjetnike vrlo često isključivo povezujemo s boemima, Bukovac je bio upravo suprotno – bio je osobito ugledan i cijenjen čovjek, koji je slikao prema narudžbama vrlo utjecajnih ljudi svoga vremena. Prolazeći izložbom, saznala sam da se sukobio sa svojim pokroviteljem, vrlo zvučnim imenom tog razdoblja, J. J. Strossmayerom, jer je pristao izraditi portret zloglasnog Khuena-Héderváryja na poticaj Izidora Kršnjavog. To što je ipak odbio tu narudžbu govori o njegovu položaju u društvu jer ne bi svatko mogao nastaviti svoju karijeru nakon što odbije tako veliku poslovnu ponudu. Također me iznenadilo što se od samog početka nije bavio slikarstvom, već je bio pomorac koji je, doživjevši nesreću na brodu, počeo raditi kao konobar u San Franciscu, a paralelno amaterski započeo svoju slikarsku karijeru.
Izložbom dominiraju portreti različitih velikana iz bogataških obitelji Vranyczány, Pongratz, Nossan, Miletić, Farkaš, Crnadak ili Berger. Osim same tehnike slikanja posebno su zanimljivi pomno odabrani detalji koji obogaćuju njegove portrete. Meni su bili najzanimljiviji novčanik i cipele. Naime Gustav Pongratz bio je silno bogat, no zapao je u goleme dugove pa se novčanik koji stoji pored njega može različito interpretirati i kao simbol bogatstva, ali i rastrošnosti. Ono što je mi je osobito bilo zanimljivo jesu cipele na portretima kojima Bukovac posvećuje veliku pozornost, što se može tumačiti kao uključivanje motiva iz privatnog života jer mu je otac bio postolar. Tako se djela namijenjena naručiteljima odlikuju posebnom Bukovčevom notom.
Hod kroz izložbu
Nevjerojatno je hodati Klovićevim dvorima i diviti se tolikom broju slika, a osobito zato što je izložbom pokriveno samo drugo razdoblje Bukovčeva stvaralaštva. Jednostavno ne možete prolaziti olako njome – potrebno je zastati pred svakom slikom raširenih očiju i ne mariti za vrijeme jer to što upravo gledate, najvjerojatnije je nešto s čime se niste dosad susreli i nećete tako skoro. Slike izgledaju toliko realistično da ćete pomisliti da stojite pred fotografijom. Ako se približite slikama, zadivit će vas detalji na haljini, čipka, nabori na odjeći, nakit. Doista su nevjerojatni! Upečatljiv su detalj i masivni pozlaćeni okviri pojedinih slika koje je dizajnirao Bukovac, a koji sa slikom čine jedinstvenu umjetničku cjelinu. Oni također iziskuju naročitu pozornost.
Iako sam se od samog dolaska na izložbu pripremala ugledati zastor Hrvatski narodni preporod, nisam imala tu priliku. Naime djelo je toliko veliko da ga galerija jednostavno nije mogla izložiti. Unatoč tome moći ćete naslutiti koliko biste bili očarani da ste imali Preporod pred sobom jer ćete vidjeti projekciju ovog prepoznatljivog Bukovčeva djela. Svoje sam malo razočarenje ubrzo zaboravila ušavši u najveću prostoriju izložbe u kojoj su me zapanjenom ostavile tri slike.
Umjetnost u umjetnosti
U prostoriju nas uvode plesni koraci, odnosno Karneval u Epidaurusu. Pogled na ljude koji kao da su doista živi, kreću se, plešu pred nama, razgovaraju. Sve se događa simultano, nemoguće je obuhvatiti pogledom sve što se događa na sceni, a mi koji promatramo sliku sudjelujemo u svemu što likovi rade – dolazimo od jednog do drugog, razgovaramo s njime, plešemo i promatramo druge. Neopisiv doživljaj!
Iako se u toj prostoriji nalaze brojne slike i vjerujem da bi svatko mogao izdvojiti neku koja je u njemu proizvela poseban doživljaj, ja ću izdvojiti triptih Danteove Božanstvene komedije kojom se prikazuju Pakao, Čistilište i Raj. Među njima bi se moglo reći kako je Pakao možda i najinteresantniji jer se pojedine prikaze tek naziru u tami zagasitih boja pa Bukovac uspješno izaziva dojam straha i nelagode. Nasreću, nelagodu će u potpunosti nadvladati prikaz vizije autora Osmana – Gundulićev san. Veličina slike prvo je što će vas zadiviti. Zatim ćete promatrati boje, likove, simultanost više radnji koje se odvijaju pred vama. I nećete biti jedini koje će očarati ova slika – većina posjetitelja čekat će priliku da se nađu sami ispred slike kako bi mogli zabilježiti taj trenutak kamerom. Dobro ste pročitali, fotografiranje je dozvoljeno!
Što još trebate znati o izložbi?
Osim poznatih Bukovčevih djela na izložbi ćete se susreti s onima koja do sada još nisu bila izlagana. Stoga napravite dovoljno mjesta u svojim mobitelima za fotografije! Unatoč tome što ćete se nagledati portreta velikaša, povremeno ćete se odmoriti uz impresionističke prizore prirode te prizore kao što su to bili oni prethodno opisani zbog kojih ćete poželjeti postati dijelom tog svijeta koji se odvija pred vama ili ćete se zapitati je li to san ili java.
Kako biste si dali odgovor na to pitanje, a prvotno ga i postavili, požurite u Klovićeve dvore na izložbu. Ona je otvorena do 19. lipnja. Diviti se predivnim prizorima možete samostalno od utorka do nedjelje od 11 do 19 sati ili pak uz vodstvo mladih studenata, ljubitelja umjetnosti, petkom u 17 i subotom u 12 sati.
[1] Leksikografski zavod Miroslava Krleže
