Ljudska kreativnost je najučinkovitija metoda rješavanja suvremenih izazova vezanih za održivi razvoj i ekologiju.
O održivom razvoju i ekologiji
Kada govorimo o ekološkim programima i politikama usmjerenima na osobu, potrebno je prethodno osvrnuti se na održivi razvoj kao temeljni pojam iz kojeg izviru person-centered politike i programi. Prema tzv. Bruntlandovom izvješću iz 1987. godine (Our Common Future), održivi razvoj definira se kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.“ Takav razvoj zahtijeva zadovoljavanje osnovnih potreba svih ljudi (neovisno o vremenu) i omogućava svakome priliku za bolji život.
Dovoljan je i letimičan pregled definicije održivog razvoja da se utvrdi kako je riječ o pojmu širokog značenja, a ekologiju možemo izdvojiti kao njegovu važnu sastavnicu. Ekologija u cjelini ima vrlo interdisciplinarni karakter jer proučava odnose biljaka i životinja prema vrlo raznolikim činiteljima živog i neživog okoliša. To su, primjerice, klimatski činitelji ili utjecaji biljnoga i životinjskog svijeta, a u najnovije geološko doba sve više su izraženi i tzv. antropogeni faktori (raznoliki, posredni i izravni utjecaji čovjeka). Proučavanjem odnosa čovjeka i njegova okoliša bavi se ekologija čovjeka koja se naglo razvija u novije doba što više jača čovjekov utjecaj na okoliš (Leksikografski zavod Miroslav Krleža).
Međunarodne konferencije, usmjerenja na čovjeka i hrvatski kontekst
Do daljnje razrade pojma održivi razvoj došlo je na Konferenciji Ujedinjenih Naroda o okolišu i razvoju u Rio De Janeiru 1992. godine (tzv. Earth Summit). Konferencija je rezultirala nastankom Deklaracije iz Ria čije prvo načelo kaže: „Ljudska bića su u središtu brige za održivi razvoj. Ona imaju pravo na zdrav i produktivan život u skladu s prirodom.“ U istom dokumentu osmo načelo navodi: „Za postizanje održivog razvoja i više kvalitete života za sve ljude, države bi trebale smanjiti i eliminirati neodržive obrasce proizvodnje i konzumiranja te promicati odgovarajuće demografske politike.” Dakle, možemo uočiti postepeno usmjeravanje politike prema čovjeku. Također je Johannesburški plan provedbe početkom 2000-ih odredio kako održivi razvoj ima tri „međuzavisna i međusobno podržavajuća stupa“: ekonomski razvoj, društveni razvoj i zaštita okoliša. Potonji pojam koristi se i danas što je vidljivo iz dokumenta The Future We Want, donesenog u Rio De Janeiru u lipnju 2012. na Konferenciji Ujedinjenih Naroda o Održivom Razvoju (Rio+20).
Na sličnom je tragu i Republika Hrvatska donijela trenutno važeći Zakon o zaštiti okoliša koji je na snazi od 2019. godine. Zakon navodi kako se „zaštitom okoliša osigurava cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje bioraznolikosti i krajobrazne raznolikosti te georaznolikosti, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog života i temelj koncepta održivog razvitka, a zahvatima u okoliš smije se utjecati na kakvoću življenja, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet u okvirima održivog razvitka.“ Također je jedan od ciljeva zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj „zaštita života i zdravlja ljudi“. Dakle, u domaćem kontekstu jasno je istaknuto usmjerenje na ljude prilikom zaštite okoliša.
Opasnosti ignoriranja ljudi u ekološkim programima i politikama
Brojne održane međunarodne konferencije imale su kao glavnu temu održivi razvoj, a njihova svrha bila je uspostavljanje politike međunarodne pomoći i razvoja. Dva glavna ishoda tih rasprava bili su Milenijski razvojni ciljevi (Millenium Development Goals, MDG, okončani 2015. godine) i Održivi razvojni ciljevi (Sustainable Development Goals, SDG). Istaknut ću Održive razvojne ciljeve koji su na snazi od 1. siječnja 2016. godine; uz brigu o okolišu, naglašava se predanost poboljšanju životnog standarda, okončanju siromaštva, općoj sigurnosti hrane, pravedno obrazovanje, fizičko i mentalno zdravlje. Međutim, iako SDG-ovi uključuju široki niz ciljeva i zadataka vezanih za potrebe današnjeg svijeta, još uvijek previđaju sama ljudska bića. Uočljivo je promicanje stavova o kontroli stanovništva što je u suprotnosti s pristupom usmjerenim na osobu. Primjerice, ciljevi 3.7 i 5.6 obvezuju se na osiguravanje općeg pristupa seksualnom i reproduktivnom zdravlju, zdravstvene usluge, planiranje obitelji i reproduktivna prava koja mogu uključivati pobačaj, što nije dogovoreno u međunarodnom pravu. Lako je moguće upasti u zamku zagovaranja za održivi razvoj preko kontrole populacije (predstavljene kao očuvanje reproduktivnog zdravlja), a sve u cilju ekološke zaštite. Do takvog zaključka jednostavno dolazimo ako ljude promatramo isključivo kao potrošače resursa koji štete okolišu.
Rješenja za ekološke probleme i usmjerenje na osobu
Kako bi se izbjeglo nametanje metoda poput kontracepcije i pobačaja u svrhu očuvanja okoliša i održivog razvoja, ne smije se izgubiti orijentacija na ljude, njihova prava i potrebe. Neka od rješenja za zaštitu okoliša koja su uistinu usmjerena na osobu su sljedeća: uklanjanje siromaštva (a ne siromašnih osoba!) omogućavanjem obrazovanja, prehrane, čiste vode, kanalizacije i zdravstvenih usluga (osobito osnovne zdravstvene skrbi djece, dojenčadi i majki), etičko državno upravljanje (transparentnost vlade, otvorenost proračuna, bez korupcije), razvijena infrastruktura (ceste, bolnice, poduzeća, tehnologija), profesionalne mogućnosti, prepoznavanje i prihvaćanje kulturnih vrijednosti i praksi koje pozdravljaju i slave djecu i obitelji. Sažeto rečeno, samo prikladni politički, pravni i ekonomski sustavi koji omogućuju ljudima da rješavaju probleme i njeguju inovacije mogu stvoriti prave person-centered ekološke politike i programe.
Zaključak
Potrebe ljudske osobe trebaju biti na prvom mjestu u naporima za postizanje održivog razvoja i prilikom provođenja ekoloških programa i politika. Kako bi se onemogućili pokušaji populacijske kontrole pod izlikom zaštite okoliša, ljudi trebaju imati pristup resursima koji će im poslužiti da iskoriste svoju domišljatost i donesu najbolje odluke. Oni su rješenje problema i najvrjedniji resurs svake nacije, a ne sam problem.
Sven Toljan
LITERATURA:
Sustainable Development White Paper. World Youth Alliance. Dostupno na: https://www.wya.net/publications/white-papers/.
Zakon o zaštiti okoliša. Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/194/Zakon-o-za%C5%A1titi-okoli%C5%A1a.
Ekologija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Dostupno na: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17328.
