Hvala ti tata!
Junak bez super moći, vojnik bez oružja, mirotvorac tvog srca bez pregovora, savjetnik bez kompromisa, prijatelj bez izuzetka, zaštitnik bez naknade, podrška bez uvjeta… Može li se pronaći ijedna osoba za koju bi se sve ovo moglo reći, osim… da, osim njega, osim oca.
Razmišljajući o ovoj temi i važnosti oca, došao sam do problema da nisam znao što konkretno napisati o važnosti i ulozi oca te sam shvatio da zapravo o važnosti očeva u našem društvu najbolje mogu govoriti – pomalo apsurdno, ali istinito – upravo one osobe koje nemaju oca ili je njihov otac bio daleko od njih iz bilokojeg razloga. Osobe koje nemaju oca gotovo najbolje mogu govoriti o važnosti i neizostavnoj ulozi oca za dijete u obitelji jer upravo one najčešće osjete posljedice nedostatka oca u obitelji. A mi, koji imamo očeve, kao i obično, često ne znamo što imamo. Sve je dobro dok je otac tu, ali onog trena kad nije… počinju pitanja, strahovi, emocionalne i druge poteškoće koje izviru iz rane manjka očeve ljubavi. Otac i majka su kao dva izvanjska organa svakoga od nas, o kojima nismo fizički ovisni, ali o kojima naš život itekako ovisi.
Neizbježno potreban
Jedan od vrhunskih svjetskih liječnika, proveo je istraživanje i došao do zapanjujućeg rezultata da je svaki njegov pacijent od slučajeva bolesnika koji su bolovali od rijetkih i neobjašnjivih bolesti, zapravo bio dijete koje je odrastalo bez oca ili s problematičnim ocem. U mnogim priznatim istraživanjima došlo je do zaključka kako brojne psihičke, emocionalne i seksualne devijacije nastaju zbog manjka očeve ljubavi. Sve ovo govorim, samo iz jednog razloga: da bih i sam shvatio kako je otac više od osobe koja je dio obitelji, kako je on zapravo dio mene koji ću uvijek nositi, htio to izbjeći ili ne. Svatko od nas ima vezu sa svojim ocem i nosi dio njega. Nemoj se prepasti ako tvoj otac nije bio onakav kakvim ga želiš… jer, onda je tebi dao najbolje od sebe. Uputi mu danas zrnce zahvalnosti.
Svijet u kojem živimo nameće nam sliku potrebe savršenog oca i istodobno udaljava od naših “realnih” očeva jer izlazimo iz svijeta realnosti i zaboravljamo da su očevi također samo ljudi te da nisu savršeni. Lako je postati, ali teško biti dobar otac. Stoga svaki otac zaslužuje pohvalu, makar i ne uspio dokraja u svom poslanju. Male stvari i pokušaji da bude dobar otac, takvim ga i čine. Možda nam ne uspiju uvijek pružiti osjećaj sigurnosti, no uvijek su tu za nas. Pomozimo im da budu i postanu bolji, prvi korak može biti upravo to da im čestitamo njihov dan i više cijenimo njihovu ulogu.
